SOLUS CATHOLICUS – Dubina križa

Križevi su sve ono što nam pomaže da kao vjernici sazrijevamo u duhovnom i kršćanskom životu

Ovoga tjedna, konkretnije rečeno 14. rujna proslavili smo blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Taj blagdan, da u njega ne ulazimo onako, secirajući svaki njegov segment, ima u pravom smislu riječi veliku dubinu, osobito kada razmišljamo o otajstvu otkupljenja. Isus nam u evanđelju na mnogo mjesta govori da se trebamo odreći samih sebe ako želimo biti njegovi učenici, da trebamo ponijeti svoj križ i krenuti za njim, te da ako izgubimo svoj život poradi njega, da ćemo ga pronaći. Isus dalje nastavlja da onaj tko se odrekne njega na ovome svijetu, bit će zanijekan pred njegovim Ocem koji je na nebesima. Što to znači? To znači da se kao kršćani ne smijemo stidjeti Isusova imena, njegova križa i njegove ljubavi, i da je potrebno ići čak i na križ zajedno sa Isusom, jer u križu je snaga i pobjeda. Što su to životni križevi?

Križevi su sve ono što nam pomaže da kao vjernici sazrijevamo u duhovnom i kršćanskom životu. Križ može biti bolest, to mogu biti određeni problemi koje imamo u životu, to može biti trenutak kada Bog od nas očekuje strpljivost, to također može biti trenutak kada gubimo voljenu osobu. Naime, postoji široki spektar onoga čega se trebamo odreći poradi Isusa, jer nam prema našoj kršćanskoj ljestvici vrednosta Isus treba biti na prvom mjestu. Tko se odrekne svega poradi njega, već na ovome svijetu baštiniti će nagradu, a u budućem vijeku život vječni, obećava nam Isus u evanđelju. Zbog toga je, kada govorimo o križu vrlo važno ući u tajnu odricanja. Isus se na križu lišio svoje veličine, on se dao „oplijeniti“ kako nam to veli sv. Pavao u poslanici Filipljanima. Uzeo je na sebe lik sluge i postao je posred nas kao onaj koji poslužuje. Isus je ponizan Bog. Darovao nam se nakon svoje muke, smrti i uskrsnuća u otajstvu euharistije, te ga možemo svakoga dana blagovati i tako mi sami kao vjernici postati kristoliki postati kao on.

Kao vjernici smo pozvani nasljedovati Krista, a to možemo na najsavršeniji način u onom trenutku kada čeznemo za njegovom ljubavlju, za njegovim Kraljevstvom i u svojem životu ostvarujemo sve ono što on od nas traži i očekuje. Svatko od nas koji je kršćanin bilo kada u životu doći će u priliku da mora položiti „ispit“ iz kršćanskoga života. Drugim riječima, želim reći da će mu Bog dopustiti određeni križ, životni križ koji će od njega tražiti da se odrekne svega poradi Isusa i poradi evanđelja i ljubavi koja je jedina vrijedna da se za nju daje sve. Isusa ne ljubimo zbog toga što to ljudi od nas traže ili zbog toga što će netko reći ako budemo ili ne budemo kršćani, nego Isusa ljubimo zbog njega samog, zbog njegove otkupiteljske dobrote kojom se on čitav dao za nas u otajstvu svoje ljubavi na križu. Ali ne smijemo zaboraviti da nakon otajstva križa dolazi i njegovo slavno uskrsnuće koje nas oslobađa od svakoga grijeha i od sotonskih zamki koje nas žele zbuniti u našem duhovnom životu, te nam prikazati Isusa kao onoga koji nam kroz cijeli naš život nešto zabranjuje. Isus nam ništa ne zabranjuje. On u evanđelju samo upozorava.

Dao nam je slobodnu volju da se opredijelimo da li ćemo ići putem grijeha ili putem milosti Božje i Božje ljubavi, a ta milost se ostvaruje upravo na križu. Da li smo spremni sa Isusom ići na križ? Da li smo spremni zajedno sa Kristom trpjeti? Ali da li smo spremni, da li želimo zajedno sa Kristom osjetiti slast pobjede nad svakim grijehom i smrću – a ta slast pobijede naziva se uskrsnuće? Isus je trpio na križu poradi naših grijeha i uskrsnuo zbog našega opravdanja – prijelaza iz grešnoga u milosno stanje njegove spasiteljske ljubavi. I zbog toga kao kršćani trebamo svim srcem odgovoriti na Kristov poziv da ljubimo i da budemo njegovi učenici u punini. Tek kada se punina učeništva dogodi u našem životu, mi smo zajedno sa Kristom pobjednici. Nositi križ znači imati u svojem srcu i onu milost koja nam pomaže i daje unutarnju snagu da taj križ iznesemo do kraja. A onda dolazi uskrsnuće. Jesmo li spremni otvoriti se otajstvu križa?

Pavle Primorac