Koncept ekonomske integracije

Francuska i Njemačka pozivaju na prekid trgovinskih pregovora

Njemački ministar za ekonomske poslove Sigmar Gabriel rekao je da su pregovori o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) između Europske unije i Sjedinjenih Država „de facto propali“. Jučer je francuski ministar za vanjsku trgovinu Matthias Fekl dodao da će Francuska pozvati na prekid pregovora. TTIP, kakav se predlaže, bio bi  veliki, složeni ekonomski sporazum između dvaju najvećih svjetskih gospodarstava. Neuspjeh tih pregovora ne čudi i potvrđuje predviđanja da se Europska unija raspada. Osim toga, takav slijed događaja ističe podjelu između zapadne i istočne Europe.

Matthias Fekl

Pregovori o TTIP-u započeli su 2013. godine. Sveobuhvatni trgovinski sporazum između dva glavna globalna partnera trebao je unaprijediti odnose između Europske unije i Sjedinjenih Država i pomoći Europskoj uniji da prevlada gospodarske probleme, koji su se pojavili nakon izbijanja europske dužničke krize 2009. godine. S obzirom na zemljopisno područje koje bi pokrivao te sadržaj sporazuma, TTIP bi koncept ekonomske integracije doveo na novu razinu, s potencijalno ogromnim utjecajem na globalnu trgovinu. Ovaj sporazum se smatra najambicioznijim projektom Europske unije u području međunarodne trgovine. Međutim, integracija Europske unije nije u potpunosti završena.  Dužnička kriza europskih vlada stvorila je socijalno-ekonomske probleme, koji pritišću političke elite i utječu na povećanje broja euroskeptika širom kontinenta.

I u Francuskoj i u Njemačkoj dogodine se održavaju parlamentarni izbori, a TTIP je postao tema kampanje. Njemački  tabor protiv TTIP-a, u kojem su razne nevladine organizacije, ali i nacionalistička stranka Alternativa za Njemačku, najavio je veliki prosvjed planiran za 17. rujna protiv TTIP-a i protiv gospodarskog i Sveobuhvatnog ekonomskog i trgovinskog sporazuma između Europske unije Kanade (CETA). U Francuskoj, predsjednica stranke Nacionalna fronta, Marine Le Pen,  političarka koja je najotvorenije protiv sporazuma, nazivajući ga "atomskom bombom" za francusku ekonomiju. U travnju je zatražila od francuskog predsjednika Françoisa Hollandea da prekine pregovore. S obzirom da se glavne stranke natječu za političku potporu s euroskeptičnim strankama kojima broj pristaša stalno raste, one se moraju  prilagoditi i reagirati na zahtjeve javnosti. Brexit je naučio političke stranke diljem Europe  da moraju pažljivije slušati javnog mnijenje, a manje  elite.

Glavni argumenti protiv TTIP-a su nedostatak transparentnosti u procesu pregovaranja i ograničena zaštita domaćih proizvođača i potrošača. Tabor protiv TTIP-a tvrdi da će SAD dobiti više od tog sporazuma nego EU, te da nedostatak transparentnosti znači da će se sakriti činjenica da će sporazum prisiliti Europljane da popuste i usvoje američka pravila. Premda oni nemaju konkretne podatke kojima bi mogli potkrijepiti svoje tvrdnje, protivnici TTIP-a i dalje govore da Europska komisija ne zastupa ispravno interese Europe. S obzirom na trenutne društveno-ekonomske probleme, u Europi su sve brojniji zahtjevi za uvođenje protekcionizma. 

Ovaj protekcionizam dodatno potiče raspad Europske unije. Političari su  promijenili svoje stajalište prema Europskoj uniji. Ne samo da ignoriraju politiku EU-a, nego zahtijevaju da Bruxelles ugodi njihovim biračima. U stvari, budući da su pregovori nastavljeni tijekom ljeta, a uzimajući u obzir da je u Sjedinjenim Državama izborna godina, pregovori ionako vjerojatno neće polučiti  nikakve rezultate do kraja 2016. Međutim,  u govorima tijekom kampanje to nije spomenuto, pogotovo zato što je TTIP postao nepopularan u javnosti, a time i laka meta.

Pregovori o TTIP-u nisu jedini europski trgovinski pregovori koji pokazuju slabljenje moći Bruxellesa. Neposredno nakon brexita, vidjeli smo kako Europska komisija mijenja svoje stajalište o sporazumu CETA, nakon poziva iz Francuske i Njemačke. Sporazum će sada morati odobriti nacionalni parlamenti, umjesto da ide na jednostavan postupak ratifikacije, što bi povećalo kredibilitet EU-ate bi se izbjegao dug proces i potencijalni veto. Sporazume CETA i TTIP je podržala samo Velika Britanija koja već ima snažne trgovinske veze sa Sjedinjenim Državama.

Dok vodeća uloga Njemačke u Europskoj uniji raste,  ekonomska kriza se nastavlja, te je postala još očitija nakon glasovanja o brexitu. Njemačka ne želi biti smatrana asertivnom, ali ona to više ne može izbjeći. Berlin treba očuvati Europu ujedinjenom za dobrobit njemačkog gospodarstva, stoga on treba voditi. Francuska je na sličan način zainteresirana za održavanje funkcionalne Europske unije, s obzirom na svoju društveno-gospodarsku i sigurnosnu ovisnost o drugim državama članicama.

Dakle, Njemačka i Francuska osjećaju se odgovornima za evoluciju Europske unije, dok također donose odluke na temelju njihovih nacionalnih interesa. Samo dva dana nakon glasovanja o brexitu, ministri vanjskih poslova zemalja osnivača i članica Europske unije objavili su izjavu o tome kako priznaju da postoje „različite razine ambicija među državama članicama, kada je u pitanju projekt europske integracije“. Dvadeset sedam zemalja članica raspravljat će o budućnosti Europske unije nakon brexita, na samitu koji će se održati 14. rujna Međutim, Njemačka, Francuska i Italija već su raspravljale o budućnosti Europske unije tijekom trilateralnog sastanka održanog na talijanskom nosaču zrakoplova 23. kolovoza.

Sastanak na nosaču zrakoplova trebao je poručiti svijetu da EU i dalje ima obrambene sposobnosti, bez  Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim sigurnost  Europske unije zapravo vojno ovisi o Sjedinjenim Državama, kroz NATO. Poziv na prekid pregovora o TTIP-u trebao bi prenijeti poruku njemačkim i francuskim biračima da se EU ne povija pred  američkim hirovima. S druge strane, većina vlada zemalja Istočne Europe  koje  su članice Europske unije – baltičke zemlje, Poljska, Češka, Slovačka i Rumunjska – podržalo je TTIP. Njima  TTIP predstavlja jačanje transatlantskih odnosa. Za te zemlje, stvaranje trgovinskih odnosa s američkim tvrtkama i ulagačima nije samo dobro za gospodarski razvoj, nego je i jamstvo strateške sigurnosti i vojnih odnosa.

Percepcija sigurnosnih rizika potpuno je  drugačija u zapadnoj nego u istočnoj Europi. Zapad se bavi unutarnjim sigurnosnim izazovima, koji se odnose na terorizam, dok  Istok smatra Rusiju  glavnom sigurnosnom prijetnjom. Vrlo je vjerojatno da će vijest o prekidu  pregovora  o TTIP-u biti uznemirujuća, premda je možda bila i očekivana, za istočnoeuropske članice Europske unije, kao što su Poljska i Rumunjska, koje su  razvile strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. Te zemlje shvaćaju da  TTIP ili bilo koji drugi potpisani sporazum, ne bi stvorio gospodarske veze potrebne za podršku strateških, dugoročnih bilateralnih odnosa. Takvi ugovori samo olakšavaju taj odnos. Za istočne zemlje članice, vijest nije uznemirujuća, zato što su pregovori „de facto propali“, nego zato što se takve vijesti odnose na de facto raspadanje Europske unije. Istok percipira Zapad kao onaj koji više ne cijeni transatlantske veze – barem ne u onoj mjeri u kojoj to oni rade. Oni to prevode u potencijalni  rast ruskog utjecaja i pojačani sigurnosni rizik u njihovom susjedstvu.

Očekivalo se da će pregovori o TTIP-u trajati vrlo dugo. Također se  očekivalo da ambiciozni plan predložen na početku ne će biti u potpunosti ostvaren. Kao i kad se radi o bilo kojem trgovinskom sporazumu – osobito onom koji ima visoki cilj i pokriva tako veliko zemljopisno područje – optimizam glede brze i učinkovite provedbe je nizak. Zbog problema Europske unije – u čijem je rješavanju trebao pomoći TTIP – očekivalo se da bi pregovori mogli biti teški. Nakon brexita, u europskim se zemljama povećala zabrinutost zbog socijalnih i ekonomskih problema. Zahtjevi za uvođenje protekcionizma povećali su snagu nacionalnih vlada i oslabili Bruxelles. Dok politički pozivi za prekid  pregovora o TTIP-u mogu ili i ne moraju imati stvarni utjecaj na proces pregovaranja, s obzirom da se ionako nije očekivalo da će se ove godine postići sporazum, oni  su mnogo više zalog za budućnost Europske unije. Način na koji će se razvijati EU odredit  će relevantnost (ili nedostatak relevantnosti) TTIP-a – ili bilo kojeg drugog međunarodnog sporazuma koji bi EU mogla odlučiti potpisati.

Antonia Colibasanu, Geopolitical Futures, Austin, Teksas