Propast njemačke politike štednje

Važniji problemi zauzeli su mjesto politike stezanja remena

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble napisao je 11. rujna 2011. osvrt u Financial Timesu pod naslovom „Zašto su stroge mjere štednje jedini lijek za eurozonu“. No zapravo Schäubleov stav je bio da je štednja u zemljama južne Europe jedini lijek prihvatljiv za Njemačku –  najveće gospodarstvo u Europi i glavnog vjerovnika, čije gospodarstvo ovisi o stabilnosti eurozone. Međutim, sve je više naznaka da je Njemačka prisiljena promijeniti svoju predanost mjerama štednje. Nekoliko ključnih čimbenika pridonose toj razvoju. Njemačka izvozna kriza, niže kamatne stope, izbjeglička kriza i političke promjene diljem kontinenta doveli su do promjene ograničenja i prioriteta Njemačke.

Wolfgang Schäuble

Tijekom posljednjih nekoliko godina, rasprava oko štednje imala je ozbiljne posljedice za europsku politiku. Jedna od njemačkih glavnih preokupacija bila je razina duga u nekim europskim gospodarstvima. Berlin je vršio pritisak na neke europske vlade, posebice u južnoj Europi, da usvoje oštre mjere štednje. Čelnici zemalja južne Europe već se dugo bore protiv  inzistiranja Berlina na mjerama štednje. Pisali smo o preporuci Njemačke da EU ne kazni Španjolsku i Portugal zbog njihovog prekomjernog deficita, kao i o nedavnom pozivu njemačke kancelarke Angela Merkel da EU pokaže više fleksibilnosti prema Italiji u pogledu potrošnje. Međutim, to nisu jednokratne odluke, te možemo očekivati ​​da će Njemačka i EU sve više ublažavati svoja stajališta o mjerama štednje.

Njemačka izvozna kriza jedna je od pokretačkih sila koja stoji smanjenog naglaska Berlina na mjere štednje. Nakon izbijanja krize 2008. godine, Njemačka se suočila s dvojbom: s jedne strane, ona je bila najveća država vjerovnik. Berlin se bojao da će rastući dug zemalja južne Europe predstavljati ozbiljnu opasnost za stabilnost njemačkog bankarskog sustava i održivost eurozone. S druge strane, eurozona je važno odredište za njemački izvoz i politika strogih mjera štednje – koja je onemogućavala vladama da na odgovarajući način rješavaju niski rast i nezaposlenost – nanosila je štetu potražnji za njemačkim proizvodima. međutim, Berlin je na kraju izabrao vršiti pritisak za provođenje strogih mjera štednje, u nadi da će to pomoći zaštititi njemačke banke od daljnjeg preuzimanja rizika u južnoj Europi i donijeti fiskalno zdravlje i stabilnost ekonomijama eurozone. Njemački izvoz, pretpostavljalo se, u konačnici će prebroditi oluju.

Međutim danas, njemačke odluke izgledaju drugačije. Često ističemo da  izvoz čini više od 47 posto BDP-a u Njemačkoj. Zemlja se sada suočava s izvoznom krizom, jer je ukupni izvoz u srpnju pao za 10 posto u odnosu na srpanj 2015. Njemačka je mislila da može nastaviti i dalje djelovati kao motor kojeg pokreće izvoz. Ovo vjerovanje se sada pokazalo pogrješnim. Međutim, poticaj u gospodarstvima južnih zemalja bi mogao pomoći oživjeti  potražnju za njemačkim proizvodima.

U isto vrijeme, unatoč strogih mjerama štednje, njemačke banke su trenutačno suočene s rizikom od zaraze iz banaka južnoeuropskih zemalja, koje su opterećene nenaplativim kreditima, te trpe gubitke zbog niskog rasta i niske kamatne stope. Kao rezultat toga, mnogi europski političari su dali prioritet stabilnosti banaka nad štednjom. Krajem kolovoza, Europska komisija odobrila je planove vrijedne 5,6 milijardi dolara za dokapitaliziranje portugalske banke Caixa Geral de Depósitos, koja se nalazi u državnom vlasništvu i koja je najveća portugalska banka po imovini. Plan uključuje injekciju države od 2,7 milijardi eura, za koje je EU pristao da ih ne smatra državnom potporom. Europske vlasti pokazuju veliku fleksibilnost glede bankarskih i proračunskih pravila za Portugal, jer se boje zaraze koja bi se mogla raširiti iz bolesnog portugalskog bankarskog sustava. Portugal je već spašavao svoje dvije banke 2014. i 2015. godine, a njegov bankarski sektor je i dalje opterećen s 33,7 milijardi eura vrijednim nenaplativim kreditima, što predstavlja 12 posto ukupnih kredita. 

Osim toga, niske kamatne stope smanjile su potrebe nekih južnih europskih gospodarstava da radikalno smanje potrošnju tako da smanje kamatne rashode. Na primjer, prema podatcima iz Europske komisije, talijanski deficit iznosio je 2,6 posto BDP-a u 2015. godini, u usporedbi s 3 posto u 2014. Međutim, to smanjenje uglavnom je postignuto zbog nižih kamatnih troškova, a ne zbog politike stroge štednje. Talijanski izdatci za kamate smanjeni su na 4,2 posto BDP-a u 2015. godini, s 4,6 posto u 2014. godini.

Izbjeglička kriza također je pridonijela popuštanju politike štednje, jer velika većina tražitelja azila stiže u dva ključna južnoeuropska gospodarstava – Italiju i Grčku. Prema izjavi Visokog povjerenika za izbjeglice (UNHCR), trenutačno se nalazi 57.000 izbjeglica u Grčkoj. U lipnju, UNHCR i partnerske organizacije žalili su se da su dobili samo polovicu potrebnih sredstava za provedbu svojih planova za pomoć izbjeglicama u Grčkoj. Dok su dolasci u Grčku u opadanju, dijelom zbog sporazuma EU-a s Turskom, izbjeglice i dalje u velikom broju idu prema Italiji. Do sada je tijekom 2016. godine 165.409 osoba stiglo u Grčku, a 129.126 u Italiju. Nastavak izbjegličke krize i njezin nerazmjeran utjecaj na južnu Europu daju vladama strjeljivo u njihovim pregovorima oko štednje.

Na kraju, jačanje pokreta  protiv establišmenta diljem Europe sada počinje utjecati na to kako Berlin i Bruxelles pristupaju strogoj štednji. Izborni uspjeh euroskeptičnog i protu-estabilišmentskog pokreta Pet zvjezdica u Italiji, ovisnost portugalske vlade o protu-establišmentske stranke pod nazivom Lijevi blok, te višegodišnji politički zastoj u Španjolskoj utjecali su na to da europski dužnosnici postanu oprezniji i ne raspiruju osjećaje protiv Europske unije. Prioritet Njemačke je održavanje koherentnosti i jedinstva eurozone, kako bi očuvala svoj pristup izvoznim tržištima. Euroskeptične i protu-establišmentske stranke u južnoj Europi predstavljaju izravnu prijetnju koheziji Unije, stoga je Njemačka spremna na kompromise kako bi smanjila utjecaj tih sila.

Ekonomije južnoeuropskih zemalja su slabe, a ublažavanje politike štednje ne znači da će problem duga nestati. Bruto javni dug Italije trenutačno iznosi 132,7 posto BDP-a, dok Europska komisija procjenjuje da bruto javni dug Portugala u 2016. godini iznosi 126 posto BDP-a, a španjolski 100,3 posto BDP-a. Cjenkanje između europskih vlada i Bruxellesa oko proračuna će se nastaviti, a neke političke snage u Berlinu i dalje bi radije vidjele smanjenje potrošnje u južnoj Europi.

Međutim, fiskalno zdravlje i smanjenje rashoda u regiji postupno postaju od drugorazredne važnosti, jer njemački čelnici sada skreću svoju pozornost na izvoznu krizu, stabilnosti bankarskog, pitanja izbjeglica i jačanje protu-establišmentskih stranaka. Dugoročno, to može biti rizični izbor, a nekim zemljama bi se štednja mogla osvetiti. Međutim, dok u Europi rastu podjele, članice Europske unije – a Njemačkoj posebno – postat će fleksibilnije glede problema kao što je štednja, dok se nalaze pod pritiskom da rješavaju aktualne krize i održavaju Uniju na okupu.

Lili Bayer, Geopolitical Futures, Austin, Teksas