Capo di tutti capi Milanović i drugi

Objašnjenje kako funkcionira SDP i zašto Miljenić ne smije biti šef

 

 

Kao Milanovićevo slijepo oruđe, skupa s Rankom Ostojićem, provodio je sve njegove naloge. Pravosuđe i policiju Milanović je koristio u političke svrhe, piše Denis Kuljiš, novinar i komentator na svom fb profilu, i pritom objašnjava kako to SDP funkcionira.

ALERT! ALERT! ALERT!

Milanovićev kandidat za predsjednika SDP-a: ORSAT MILJENIĆ – AUTOR I PREDLAGAČ LEX PERKOVIĆ

 

Vidim da se za predsjednika SDP-a javio Orsat Miljenić, moj bivši odvjetnik, koji je u međuvremenu prišao ”mračnoj strani Sile” (nekad se to u književnosti zvalo ”prodao dušu đavolu”). Orsat Miljenić je daleko NAJGORI ministar pravde u povijesti hrvatske države. Sve što je napravio u ministarskoj karijeri bilo je LOŠE i KATASTROFALNO:

 

1. Predložio je i donio LEX MILJENIĆ (koji nazivaju Lex Perković, ali bi ga trebalo nazivati po tvorcu, a ne po onome tko je trebao od toga profitirati).

 

2. Donio je PORAZNI, STRAŠNI Ovršni zakon koji uništava male ljude, a donosi velik novac specijaliziranim odvjetničkim uredima.

 

3. Donio je KATASTROFALNU inovaciju ionako poraznog, antieuropskog hrvatskog zakona koji klevetu regulira kao krivično djelo i još je proširio odredbom o sramoćenju, koja sucima ostavlja diskreciono pravo da novinara osude i kad pišu ISTINU! (Slučaj Slavice Lukić).

 

4. Nije stavio nikakve primjedbe na zakon kojim se bankama odredio otpis kamata u kreditima u švicarcima pa su banke tužile i Hrvatska će nesumnjivo platiti bankama štetu od miliardu eura – iz proračuna. Zato što učinak toga zakona nije ograničio samo na socijalne slučajeve i vlasnike jedine nekretnome, nego dopustio da se primjenjuje na sve koji su dizali špekulantske kredite ili kupovali luksuz. Bit će izravno kriv što će hrvatski građani IZ PRORAČUNA platiti Severine nekretninske akvizicije i, uostalom, kredit ministra financija Lalovca!

 

5. Kao Milanovićevo slijepo oruđe, skupa s Rankom Ostojićem, provodio je sve njegove naloge. Pravosuđe i policiju Milanović je koristio u političke svrhe. Na tome je kao poslušnik surađivao i Dinko Cvitan. Lalovčeva kontrola Poresne uprave omogućila im je pak da se za progon neprijatelja i zaštitu prijatelja koristi i porezna inspekcija. Neprimjetno, ”demokrat” Milanović konstituirao je preko državnog aparata učinkovit personalni režim, koji mediji nisu razotkrili, niti su još rekonstruirali sve akcije i procese…

 

ZAKLJUČAK: Ne smije se dopustiti da Milanovićevi poslušnici, ljudi koji su bili ekstenzija njegove volje, naslijede predsjedništvo SDP-a! I Ostojić i Miljenić su Milanovićevi kandidati, koje on plasira iz pozadine, jer namjerava preko njih i dalje ostvarivati utjecaj i kontrolu. Zato Milanović nije dao ostavku, nego je zadržao ured na Iblerovom, pa će ga koristiti do zadnjeg sekunda, zaštićen tobožnjom ostavkom, koja nije ostavka, nego obećanje da će se ukloniti kao ga uklone.

 

STRUKTURA MOĆI U SDP-NOMENKLATURI izgleda ovako:

– Capo di tutti capi: Milanović

– Poručnici: Ostojić, Miljenić

 

– Familije: ZAGORSKA (don Hajdaš, o čijim će se potrhvatima u Zračnoj luci i Dubrovniku tek sazanavati, povezan s jastrebarskim jastrebom, neupadljivim birokratom Zmajlovićem, koji je potpisao razne lukrativne ugovore) ZAGREB (izgubljen za Milanovića), RIJEKA (pouzdani Jovanović, no u neravnopravnoj borbi s Komadinom, Obersnelom i don Slavkom iz Sicilijanskog klana), DALMATINSKA (Baldasar se odmetnuo), SLAVONSKA (Ronko, beznačajan, Mršić prešao u privredu i nada se integraciji s Atlanticom koju je Milanović započeo preko mirovinskih fondova), OSJEČKA (Biljana Borzan, marginalizirana, bila je lojalna Zokiju, a sad Bog zna – no ona je moja ljubimica i na nju ne dam). Od svih tih likova, dakle, jedino don Dončić ima bazu i lako je moguće da se uključi u trku ako ostali propadnu. Prividno su se Zoka i on posvadili, što ne treba uzimati previše ozbiljno, iako bi Hajdaš funkcionirao bez Milanovića, što ovaj zna, pa mu se ta kombinacija ne sviđa.

 

– Osim ovih familija, tu su iblerovske i ostale prišipetlje, ljudi koji su služili Milanovićevu režimu u razdoblju kulta ličnosti: Milanka, Stazić (oficir za vezu s Bandićem), beznačajni Maras, Mirando Mrsić… Upravo je otkriven djelić HZZO-afere – njegova žena vodi zajedničku tvrtku koja je dobila monopol na čuvanje jajnih stanica, što je, ako je točno da je tako, nevjerojatan sukob interesa zbog kojega bi ga trebalo smjesta izbaciti iz Liječničke komore i stranke te provesti reviziju koliku je korist polučio – to nije protupravna korist, nego je jedna zampovska zamparina, budući da su on i njegov prijatelj i mentor Josipović pronašli način da se bogate na račun države. Zapravo, vrlo jednostavan – PIŠU zakone i propise koji im omogućuju monopol.

 

UPUTA O LIJEKU: Među svim nabrojenim ljudima jedini je ispravan čovjek Tonino Picula, koji je, međutim, svio gnijezdo u Bruxellesu. Trebalo bi ga nekako vratiti… On nije genij, niti ima razornu energiju Iron Mana, ali bio bi dobar „konsolidacijski” predsjednik SDP-a. Bernardić je također jedan dosta pozitivan lik u toj stranci, ali više gradskog dometa i ambicija.

 

Denis Kuljiš, http://direktno.hr/en/2014/direkt/61755/Objašnjenje-kako-funkcionira-SDP-i-zašto-Miljenić-ne-smije-biti-šef.htm