Duh Memoranduma SANU još uvijek živi

Miloševićevi sljedbenici ništa nisu naučili

Prije trideset godina SANU je formulirao nacionalistički program „Velike Srbije”. Ta ideja živi još uvijek,  i nakon ratova u kojima je stradalo više od 100.000 ljudi, piše za novinsku agenciju DPA novinar Thomas Brey.

Što je veća gospodarska i socijalna kriza u Srbiji, zemlji kandidatkinji za članstvo u EU-u, to se više mladih ljudi hvata za stare nacionalističke ideje. Njih je prije tri desetljeća formulirala Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) i u širim društvenim slojevima one su još uvijek aktualne. Ključna teza je da su Srbi u bivšoj multietničkoj državi Jugoslaviji bili nepravedno tretirani. Navodno su gospodarski ostali praznih ruku, politički i društveno bili podčinjeni od strane drugih, mnogo manjih nacija. U godinama koje su uslijedile to je bila ideološka osnova za političko opravdanje ratova koje su Srbi vodili u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, između 1991. i 1999. godine.

Svi Srbi u jednoj državi

Znanstvenici su se u svom „Memorandumu“ žalili na „fizički, politički, pravni i kulturni genocid“ kojem su, po njihovu mišljenju, bili izloženi njihovi sunarodnjaci na Kosovu, naseljenom skoro isključivo Albancima. Njihovoj manjini u Hrvatskoj je, tvrdili su, “gore nego ikad i ona nikada nije bila tako ugrožena”. Korijene sveg zla sastavljači Memoranduma vidjeli su u tome što navodno 3,3 milijuna Srba, dakle “40,3 posto od ukupnog broja” živi kao manjina izvan Srbije. To je bio okidač za projekt Velike Srbije da “svi Srbi žive u jednoj državi”.

Za ostvarenje tog cilja srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću bili su opravdani i ratovi. Nakon brojnih poraza njegove vojske i paravojnih formacija on je, a da nije osuđen pred Haaškim sudom za ratne zločine, umro od infarkta 2006. godine. Ali mnogi njegovi tadašnji sljedbenici danas su ponovno na najvišim dužnostima: premijer Aleksandar Vučić, bivši ministar informiranja, zadužen za ušutkavanje medija, danas odstupa od velikosrpskih ideja i predstavlja se kao besprijekorni europski demokrat. Miloševićev glasnogovornik Ivica Dačić  ministar je vanjskih poslova, a bivši nacionalistički huškač Vojislav Šešelj – kojega je Haaški sud oslobodio krivnje – vođa oporbe. Stari Miloševićevi sljedbenici ništa nisu naučili i ni zbog čega se ne kaju. Svojevremeni broj dva iza autokrata Miloševića, Borisav Jović, upravo je predstavio svoju novu knjigu “Kako su Srbi izgubili vijek”. U njoj se ponovo iznose iste stare teze i teorije zavjere. Mračne strane sile, Vatikan i svi drugi jugoslavenski narodi toliko su Srbiji naškodili da se od toga još nije oporavila. Ili Miloševićev đak, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić. Iako je osuđen na 40 godina zatvora, poslao je pismo Vijeću sigurnosti UN-a u kojem traži da poništi skandalozne “pogrješne presude” Haaškog suda za ratne zločine protiv “čitavog srpskog naroda”.

Ugledni njemački povjesničar i poznavatelj Srbije Holm Sundhaussen u jednoj od svojih knjiga ovako ocjenjuje Memorandum SANU: „On se pokazao kao paranoidni pamflet o položaju srpskog naroda” i “sastavljen je od nedokazanih tvrdnji i optužbi”. “Autori su reaktivirali stare neprijatelje, stereotipe i predrasude”, ističe taj povjesničar. Nacionalistički duh, koji je 24. rujna 1986. godine pušten iz boce s prvim izvadcima iz Memoranduma koje je objavio tada najtiražniji beogradski list “Večernje novosti”, živi još i danas.

Thomas Brey, Deutsche Welle, DPA