Hrvatska mora štititi interese Hrvata

Nastojati održati valjane odnose s Bošnjacima, od kojih je dobar dio povijesno sklon Hrvatima

Razgovarati o BiH danas jest kao razgovarati o kvadraturi kruga, ali nama Hrvatima je to pitanje od životne važnosti. Pri analizi treba isključiti povijest kao argument, iako stoji činjenica da Islama nema u BiH prije XV. stoljeća, te da je pravoslavlje bilo ograničeno na istočnu Hercegovinu (premda je Trebinjska biskupija najstarija katolička biskupija u BiH!) i dio Podrinja. Pitanje raširenosti bosanskoga i hrvatskoga imena u XV. stoljeću jednako je danas nevažno, iako stariji pisci jasno to razlikuju (poput Ivana Gundulića), pa postoji i naziv Turska Hrvatska za današnju Zapadnu Bosnu. Razvoj nacionalne ideologije i preporodna strujanja u XIX., pa i u XX. stoljeću mogu biti zanimljivi kao i ocjena uloge komunista u rješavanju nacionalnog gordijskog čvora, ali i to je danas samo povijest.

Kada je već tako ispalo da je pravoslavni Ličanin Srbin, jednako kao i pravoslavni Bosanac, te da je musliman iz Sandžaka Bošnjak (kao i onaj iz Bara i Podgorice) to je stvorilo jedan teški problem koji se nažalost riješavao od Knina do Kosova seobom naroda i ratovima. Jasno da Bošnjaci iz Bihaća, Travnika, Tuzle, Mostara i Sandžaka imaju različitu povijest, iskustva suživota sa Hrvatima i Srbima, pa i političke simpatije – ali uvijek će u mješovitim sredinama prednost kod glasovanja imati vodeća "naša" stranka, bez obzira na intimne opredjelbe i osobe kandidata.

Danas kroz BiH geopolitičku borbu vode velike sile; hrvatskim interesima uglavnom oprečne Engleska, Saudijska Arabija i Turska, te Rusija. Djelomično je politika SAD-a odgovarala Hrvatskoj, kao i politika EU-a, koja prečesto ne zna što hoće a što ne će, ili kako to narod prosto kaže gdje joj je glava a gdje nešto drugo. Rusija otvaranjem pitanja još veće autonomije BiH Srba udara na meki trbuh Europe sa svojim pijunom Dodikom više radeći neku vrstu geopolitičke ucjene – jer dugoročno Rusija i EU se međusobno trebaju, kao i Rusija i Turska koja je samoproglašeni (pod Erdoğanom) zaštitnik Bošnjaka i Albanaca. Naravno da su Albanci vrlo skloni SAD i Velika Britanija, kao što je i većina Bošnjaka prozapadne orijentacije. Mračna ekonomska strana života Republike srpske može se relativizirati usijanjem nacionalnog pitanja, tj. otvaranjem pitanja statusa Srba u BiH.

Naravno da bih želio narodima BiH ostvarenje ekonomskoga blagostanja, ravnopravnost i dobrosusjedskih odnosa, ali to je teško moguće jer bosanski Srbi drže 50 posto teritorija (dobro etnički očišćenoga), Bošnjaci žele unitarnu BiH, a njihov broj prelazi iznadpolovičnu većinu ukupnog stanovništva, dok Hrvati padajući prema 10 posto žele svoju županiju od većeg dijela Hercegovine i gravitirajućeg područja u kojem (Jajce, Mostar, Stolac) i Bošnjaci čine znatan dio populacije.

Hrvatska i bošnjačka politika (kao i srpska i crnogorska) išle su u različitim pravcima, s tim da položaj Hrvatske, koja je s Bosnom i Hercegovinom geopolitički povezana kao sijamski blizanci, još dugoročno ugrožen ukoliko se neka Zapadu nesklona velika sila ugnijezdi u BiH. Ne odnosi se samo to na Dubrovnik i Makarsku već i na Zagreb i Rijeku, te Karlovačka vrata. Hrvatska kao članica EU-a mora lobirati za svoje interese, ali i EU će ograničavati i kontrolirati legitimne hrvatske interese. Budućnost je otvorena; bilo da se radi na Euroazijskoj ekonomskoj integraciji (plus Sjeverna Afrika?), bilo da se stvori kaos migracija i lokalnih ratova koji može prerasti u nove križare i džihadiste, pa i svjetski rat.

Hrvatska mora štititi interese Hrvata u BiH, ali i voditi računa o stabilnosti države BiH, te nastojati održati valjane odnose s Bošnjacima, od kojih je dobar dio povijesno sklon Hrvatima. Dosadanja pasivnost i prilagođavanje tuđim scenarijima (u rasponu od naivnosti i preuzetnosti do maćehinskoga odnosa prema BiH Hrvatima) moraju biti zamijenjeni traženjem realnih rješenja i praćenjem te predviđanjem političkih, demografskih i ekonomskih tendencija.

Za neke se stvari treba pripremiti, za neke treba birati reakciju, a ponešto možemo kreirati sa našim partnerima gradeći stabilnost BiH unutar Europe. Rušeći jedinstvenu BiH rušimo Hrvatsku, rušeći zajednicu Hrvata u BiH također rušimo Hrvatsku, potpunim poražavanjem BiH Srba (koje ipak treba svesti na razumnu mjeru) počinili bismo tursku geopolitičku pogrešku (i nepravdu) kada su tjerajući kršćanske Armence ojačali preko mjere Kurde. Jedina valjana budućnost naroda JI Europe je europska integracija. A bogme ni ovakav EU ne može dugo funkcionirati; on treba vlastitu vojsku, definiranu nadležnost centralne vlasti i prava država članica, zajedničku vanjsku politiku i manju birokratiziranost. Inače će slijediti sudbinu Rimskoga, Turskog, Španjolskog i Engleskog carstva.

Teo Trostmann