Nužno smanjenje birokratskih procedura

Povukli ste upola manje novca iz europskih fondova nego druge nove članice

Sergej Gurijev, glavni ekonomist Europske banke za obnovu i razvoj, možda je zadnji visokorangirani prebjeg iz Putinove Rusije, a u svakom slučaju čovjek iznimne biografije. Podrijetlom iz Osetije, gdje je rođen 1971. u Vladikavkazu, prije nego što je prošle godine sjeo u EBRD-ov londonski ured, stekao je titulu doktora znanosti Ruske akademije, proveo postdoktorsku godinu na MIT-u i godinu dana predavao na Princetonu. Njegova ruska karijera uključuje sudjelovanje u boardu Sberbanka i još nekoliko najviše rangiranih institucija, nagrađen je kao najbolji nezavisni direktor u Rusiji, a bio je i član Ruskog vijeća za znanost, obrazovanje i tehnologiju, tijela odgovornog izravno Vladimiru Putinu, te rektor moskovske Škole za novu ekonomiju. Zašto je onda 2013. godine prebjegao i karijeru nastavio kao profesor na pariškom Institutu za političke znanosti? Zbog straha da mu je ugrožena osobna sloboda, kaže, nakon vrlo neugodnog saslušanja povezanog s obnovljenom istragom o Jukosu. Danas, iako oprezno, kaže da nije nemoguće da zbog posla svrati u Rusiju. “Prošle je godine predsjednik Putin javno rekao kako vjeruje da sam dobar ekonomist i da sam dobrodošao u Rusiju. Kao EBRD-ov glavni analitičar, sigurno ću pomno pratiti što se događa u toj zemlji”, napisao mi je prilikom priprema ovog intervjua. Razgovarali smo ipak elektronski, e-mailom, uoči njegova kratkog posjeta Zagrebu.

• Regija napokon raste, pitanje je, međutim, koliko će to potrajati. Kakvi su, iz perspektive Europske banke, scenariji kratkoročne budućnosti?

– Nakon pet godina kontinuiranog usporavanja gospodarskog rasta možemo očekivati da će zemlje u kojima smo aktivni (nova Europa, srednja Azija, Jordan, Egipat, Maroko, Tunis i Grčka) ostvarivati skroman rast koji bi od početnih 0,5 posto iz 2015. godine u 2016. trebao dostići 1,4 posto te u 2017. oko 2,5 posto. Te su projekcije, međutim, vrlo osjetljive na brojne faktore i rizike, od onih geopolitičkih, preko većeg usporavanja ekonomskog rasta Kine od očekivanog, do jakog odljeva kapitala iz ‘novih’ tržišta kao odgovor na rast kamatnih stopa u SAD-u. Sve to može rezultirati slabijim rastom. Vjerojatnosti da smo projekcije rasta postavili prenisko su male. Veći rast mogle bi potaknuti investicije veće od danas očekivanih ili snažniji rast potražnje s razvijenih tržišta.

Hrvatski rast ove je godine snažniji nego što su mnogi prognostičari predvidjeli, uglavnom potpomognut niskim cijenama nafte, jakom turističkom sezonom i oporavkom potrošnje i investicija. Hrvatska narodna banka podigla je svoju procjenu rasta za 2016. sa 1,8 posto u prosincu prošle godine na 2,3 posto u srpnju ove godine. Ministarstvo financija također je podiglo procjenu rasta s travanjskih 2 posto na 2,5 posto u kolovozu. Vrlo je vjerojatno da ćemo i mi u studenom poboljšati našu procjenu rasta iz svibnja, kada smo predvidjeli 1,5 posto rasta u 2016.

• Tranzicijska Europa još nije doživjela svoj ‘grčki moment’. Znači li to da su nove europske države bile bolje pripremljene za krizu?

– Financijska tržišta nikad nisu tretirala bivše komunističke zemlje kao destinacije bez rizika. To je ujedno i jedan od razloga zašto zemlje u kojima radimo nisu bile u mogućnosti akumulirati toliko duga kao neke od zapadnih zemalja. Naš Izvještaj o tranziciji 2015.-2016. pokazuje da je u zemljama u kojima poslujemo zaduživanje i tijekom krize raslo jednakim ritmom kao i prije nje, promatrajući pritom omjer duga i bruto drušvenog proizvoda. Istodobno, neke značajke same strukture duga su pozitivne, poput nižeg stupnja dolarizacije i manje ovisnosti banaka o kratkoročnim pozajmicama iz drugih financijskih institucija ili o inozemnom financiranju. Ti trendovi trebaju se nastaviti zajedno s povećanom upotrebom kapitala i s diverzificiranim izvorima financiranja.

• U regiju je dosad stiglo vrlo malo privatnog kapitala iako je ta vrsta financiranja globalno u porastu. Što napraviti da se regija priključi tom trendu?

– Poticanje povratka privatnih ulagača zahtijeva primjenu dvostruke strategije. Prvo, potrebno je razviti tržište kapitala kako bi se osigurala transparentna ‘izlazna strategija’ investitorima, što je jedno od ključnih očekivanja ulagača prilikom razmatranja ulaska na nova tržišta. To uključuje i prilagodbu mirovinskog sustava kao alata za osiguravanje dugoročnih financijskih izvora. Drugo, izuzetno je važno poboljšati korporativno upravljanje i zaštitu manjinskih dioničara. Općenito, uklanjanje trgovinskih i investicijskih barijera otvara veće šanse rasta mladim tvrtkama, koje pak mogu privući privatne ulagače.

• Hrvatska je izgubila gotovo cijelu godinu bez prave Vlade. Sljedeće godine na naplatu stiže značajan dio duga. Što bi po vama trebali biti prioriteti Vlade koja je upravo u sastavljanju?

– Osim postizanja fiskalne održivosti, napori bi trebali biti usmjereni na poboljšavanje investicijskog okruženja i podizanje produktivnosti. Nužno je nastaviti sa smanjivanjem birokratskih procedura i pojednostavljenjem poslovanja poduzeća kroz smanjenje nameta i prepreka. Važno je i kontinuirano unapređivati vještine radne snage kao oblika podizanja konkurentnosti. Uspoređujemo li, prema rezultatima PISA testova, gdje su se hrvatski studenti pokazali lošijim u matematičkim vještinama, kao i sudjelovanju radne snage u doživotnom obrazovanju, Hrvatska je treća najslabije pozicionirana zemlja u EU-u. Drugi je izazov demografija. Prema statistici UN-a, očekuje se da bi se hrvatska populacija tijekom sljedećih desetljeća mogla smanjiti za 0,4 do 0,5 posto. Hrvatska je postala konkurentnijom po cijeni rada jer su plaće od 2009. do danas u prosjeku pale 6 posto, dok su u EU-u porasle 8 posto. Međutim, produktivnost u većini industrijskih sektora je ispod prosjeka EU-a. Jačanje produktivnosti unaprijedilo bi međunarodnu konkurentnost, ali i pomoglo približavanju cijene rada u Hrvatskoj onoj u razvijenim zemljama EU-a. Povećanje iskorištenosti fondova EU-a, koja je dosegnula tek polovicu razine koju su ostvarile druge nove članice EU-a u jednakom razdoblju nakon pristupanja, ne samo da bi pridonijelo uravnoteženju proračuna nego bi i omogućilo financiranje infrastrukturnih projekata. U vrhu prioriteta trebala bi biti i veća učinkovitost državnih tvrtki kako bi snažnije pridonosile državnom proračunu. Dok Hrvatska ima jak potencijal kao turistička destinacija, udio izvoza u BDP-u značajno je ispod razine zemalja srednje i istočne Europe, gdje se, za razliku od hrvatskog povećanja izvoza sa 40 na 50 posto udjela u BDP-u, taj udio nakon ulaska u EU-u povećao na 80 ili 90 posto.

Zakon je možda pomogao dužnicima, ali odbija investitore

• Velike banke nesretne su zbog smanjivanja dobiti. U Hrvatskoj postoji i dodatni problem bankarske štete nastale državnim rješavanjem posljedica krize švicarskog franka. Rezultat je teži pristup financijama za mala i srednja poduzeća. Vidite li rješenje tog problema?

– Razdoblje niskih kamatnih stopa trajalo je dugo i istisnulo je bankarske profite. Fundamentalno, niske kamatne stope odražavaju odnos između ponude i potražnje za financijskim sredstvima u okruženju u kojem se još malo investira. Upravo zbog toga kamatne bi stope mogle još neko vrijeme biti niske. Također, nakon nedavne financijske krize, očekuje se jačanje osiguranja od rizika, poput strože regulative i većih kapitalnih pričuva banaka. U takvim uvjetima banke moraju poboljšati učinkovitost i smanjiti operativne troškove. Činjenica da niske kamate nisu proširile mogućnosti financiranja malim i srednjim tvrtkama ukazuje na strukturne prepreke i slab institucionalni okvir, što se ne može riješiti samo kroz monetarnu i fiskalnu politiku. U Hrvatskoj, kao i u još nekim zemljama srednje Europe, poput Mađarske ili Poljske banke su se suočile s problemom stambenog kreditiranja u stranim valutama. Aprecijacija franka potaknula je političke intervencije čiji je rezultat bila naknadna redistribucija u korist dužnika. Dok takve intervencije mogu pomoći pri ublažavanju poteškoća dužnicima donekle smanjiti broj nenaplativih kredita, one istodobno imaju negativan utjecaj na raspoloženje investitora, te dovode do smanjenja kapitalnih rezervi banaka i utječu na dostupnost budućeg financiranja. Dužnici također mogu steći osjećaj da se neće morati suočiti s posljedicama svojih loših odluka ako ih političari spašavaju kad god nastupe neočekivane okolnosti. Potencijalno i na dulji rok bolje rješenje bila bi uravnoteženija podjela odgovornosti za sve uključene strane, pa i za državu kao regulatora, kako bi se smanjio broj pogrešnih odluka. Tako bi se mogli izbjeći sudski procesi i u isto vrijeme ubrzati oporavak kreditiranja. Vlade bi trebale uložiti više truda u jačanje financijske pismenosti građana kako bi oni razumjeli opasnosti valutnog rizika.

Viktor Vresnik, http://www.jutarnji.hr/biznis/financije-i-trzista/povukli-ste-upola-manje-novca-iz-europskih-fondova-nego-druge-nove-clanice/4762208/