Prije 170 godina, na blagdan Sv. Franje, točnije, 4. listopada 1846. godine u Vranjicu se rodio 'otac hrvatske arheologije', jedan od najznačajnijih hrvatskih konzervatora starina, povjesničara umjetnosti i političara s prijelaza iz XIX. u XX. stoljeće don Frane Bulić.
Osnovnu školu pohađa u Priku kod Omiša, gimnaziju u Splitu, teologiju u Zadru 1865.-1869., kada je zaređen za svećenika. Na bečkom sveučilištu studira klasičnu filologiju, slavistiku i arheologiju. Od 1873. do 1877. predaje na gimnazijama u Splitu i Dubrovniku. Godine 1877./78. u Beču je na studiju epigrafike, a nakon toga povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. God. 1883. postao je ravnatelj splitske gimnazije, konzervator starina, zatim ravnatelj Arheološkoga muzeja te suradnik i urednik 'Bulletino di archeologia e storia dalmata — Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku'. Biran je za zastupnika u Dalmatinski sabor i za zastupnika u Carevinsko vijeće u Beču, gdje se zalagao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Budući da se protivio talijanašima, namještena mu je afera s poderanom slikom Franje Josipa, zbog čega je umirovljen 1896. Nakon toga se posve posvetio arheologiji. Imao je velikog uspjeha u istraživanju stare Salone, a i starohrvatskog Solina. Osnovao je društvo 'Bihać' u svrhu istraživanja domaće povijesti.
Unatoč bogatom radu na mnogim poljima, od crkvenog i nastavničkog do znanstvenog i političkog, njegovo glavno djelo je polustoljetno istraživanje u Saloni koje se fokusiralo na kasnoantičkim ranokršćanskim objektima, prvenstveno semeterijima, ali i golemim crkvenim građevinama. Njegove zasluge uistinu su beskrajno velike i značajne, pa čak i kada govorimo o kasnijim salonitanskim istraživanjima nije moguće zaobići ime don Frane Bulića. Osim na antičkim lokalitetima gdje mu se među najveća otkrića ubraja bazilika u Manastirinama, gdje su bili pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba, Bulić je za radova na Gospinom otoku u Solinu otkrio temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana s grobovima članova hrvatske vladarske kuće. Tim otkrićem iz 1898. postavljena je okosnica geneologije hrvatskih kraljeva, jer se iz 109 fragmenata sarkofaga u kojem je pokopana kraljica Jelena doznalo tko su joj bili muž, otac i ostali članovi obitelji, a utvrđen je i točan redoslijed narodnih vladara 10 stoljeća.
Važan je bio i njegov politički rad, premda se politikom nije profesionalno bavio. Od naglašenog hrvatskog opredjeljenja u Habsburškoj monarhiji, Bulić je u vrijeme stvaranja jugoslavenske države bio otvoren za koncepcije koje su imale voditi prema nacionalnoj (kulturnoj i vjerskoj) sintezi jugoslavenskih naroda. U sukobu s preprekama na realizaciji tih smjerova on se ponovo vraćao svom verificiranom hrvatskom opredjeljenju, ali nikad i nikakvom ekskluzivizmu. Bulić nikad nije postao političar a uvijek je to bio, nikad se nije uspio osloboditi politike, a postao je njen svojevrsni zarobljenik. Kako je još 1934. pisao književnik i povjesničar Lovre Katić, „politika don Franina bila je: raditi na svakom koraku za narod, a ne za sebe, imati čist i određen pravac i ne skretati ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera“.
Njegova znamenita rečenica „Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest“ svjetlo je i putokaz Hrvatima danas da dobro i na istinit način upoznaju važne događaje vlastite povijesti i tako formiraju zdravu domoljubnu svijest, koja bez tog elementa nije i ne može biti potpuna. Bogat život 'hrvatski Schliemann' okončao je 29. srpnja 1934. u Zagrebu, a na grobu u obliku sarkofaga u solinskim Manastirinama, gdje leži uz svetog Dujma i rane kršćane, stoje riječi što u prijevodu s latinskog znače: „Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika”.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više