Mostov oportunizam najgore vrste

Plenković ima potpise 76 zastupnika i bez Mosta

• Kako se približava formiranje nove Hrvatske vlade, tako na vidjelo još više dolazi Mostov oportunizam najgore vrste. Iako se još uvijek ne zna hoće li u HDZ-ovoj Vladi sudjelovati i Mostovi saborski zastupnici, ipak se već odavno zna da bilo koja Vlada s Mostom ne može biti skladna. Iz toga proizlazi kako je pred nama duga i nemirna politička jesen. Nakon tjedana pregovaranja Božo Petrov i Nikola Grmoja su odjednom zašutjeli. Najprije su tražili sedam ministarstava, predsjednika Hrvatskoga sabora i mjesto potpredsjednika Vlade, što znači znatno više nego u protekloj Vladi u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka u kojoj su imali šest zastupnika više. Zašto su sada tražili znatno više iako imaju za trećinu manje zastupnika? Zato što je to trgovačka praksa: traži više od onoga što možeš dobiti kako bi istrgovao više od onoga što ti stvarno pripada. Sada im je HDZ u četvrtak velikodušno ponudio četiri ministarstva, mjesto potpredsjednika Vlade i dvogodišnji mandat predsjednika Sabora. Njima je to malo! I zato je došlo do zastoja u pregovorima. No, Andrej Plenković ima asa u rukavu; ima više potpisa od magične brojke 76. Kada je Plenković u četvrtak prijepodne to i izrekao u Mostu je nastupio već viđeni muk. Plenković je to protumačio znakovitom rečenicom: „Oni imaju svoje sastanke, svoje procedure“ i dodao: „Imat ćemo više nego dovoljan broj potpisa, to je sasvim izvjesno. No, moj je prioritet i stav Nacionalnog vijeća HDZ-a je bio da stvaramo Vladu u partnerstvu s Mostom i uz potporu nacionalnih manjina. Svi ostali su dobrodošli“. Potpredsjednik HDZ-a Milijan Brkić je bio još rječitiji i rekao: „Matematika je tu jasna jer se točno zna koliko je glasova saborskih zastupnika potrebno da bi se imala većina. Naš prvi strateški partner je Most, ali to ne znači da ne postoji i alternativa“. Niti tajnik HDZ-a Gordan Jandroković nije više govorio u rukavicama, nego je istaknuo kako „HDZ u ovoj fazi ima dovoljno potpisa potpore“. I što je tada Mostu preostalo? Da se povuče i pošalje priopćenje za medije u kojemu je pisalo: „Obavještavamo Vas da će Nacionalno vijeće Mosta nezavisnih lista imati telefonsku sjednicu o temi daljnjeg tijeka pregovora s Hrvatskom demokratskom zajednicom i eventualnog sastavljanja nove Vlade Republike Hrvatske. Izjava za medije do daljnjega ne će biti. O svakoj promjeni bit ćete pravovremeno obaviješteni“. Šturo i suhoparno. Ali ne više i ucjenjivački.  

• U javnosti ljudi se pitaju zašto Božo Petrov toliko inzistira na dobivanju mjesta predsjednika Hrvatskoga sabora? Zato da potpuno onemogući funkcioniranje hrvatske države. I HDZ-ov pristanak na podjelu od po dvije godine je loša politička odluka, jer će tada doći do potpune blokade.

• Da je Andrej Plenković bio široke ruke i velikodušan vidi se u tomu što je ipak pristao da Most dobije tri zasigurno najbitnija ministarstva: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo uprave. Preneseno, to znači da te Most sada može uhititi (Vlaho Orepić), suditi (Ante Šprlje) i presuditi (Dubravka Jurlina Alibegović), što je preopasno. No, niti to mostovcima nije bilo dovoljno. Traže više!

• U organizaciji Udruge Huda Jama, na čelu sa slovenskim Hrvatom predsjednikom Romanom Leljakom, blizu 800 posmrtnih ostataka, pobijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata 1945., prevezeno je iz Barbarina rova u Tezno kod Maribora. U ponedjeljak, 3. listopada 2016., na ispraćaju bili su slovenski političari, dok s hrvatske političke scene nije bilo nikoga, što je velika sramota i dokaz kako Hrvatskom i dalje vladaju Udba i njihovi potomci. Ispred rudnika Barbarin rov u Hudoj Jami slovensko izaslanstvo predvodio je slovenski predsjednik Borut Pahor. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u Hudu Jamu nije poslala ni svoga portira, a ni svoga vozača s Pantovčaka. Premda u Sloveniji – kao i u Hrvatskoj – od 1941. vladaju Osvobodilna fronta, komunisti, kosovci i udbaši, ipak su se njihovi političari došli civilizirano pokloniti živo zakopanim Hrvatima po završetku rata u kasno proljeće 1945. S druge strane, nitko od sadašnje političke garniture HDZ-a i Mosta – nazovimo ih „pobjednicima izbora“ – nije također poslao makar svoga portira ili vozača. Od SDP-a, HNS-a, IDS-a i sličnih partija koje su izravni „potomci“ onih koji su krivi za svirepa ubojstva Hrvata nakon završetka Drugoga svjetskog rata, to se i ne očekuje. Nije u Hudu Jamu došao ni donedavno smijenjeni čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je upravo sramno smijenjen zbog toga što je izjavio da će provesti lustraciju i da su za njega jednako neprihvatljiva sva tri totalitarizma – fašizam, nacizam i komunizam. Dakako, pritom misleći na jugo-komunizam, koji je izravni krivac za nezamislivo ubojstvo preko tri tisuće Hrvata u rudniku Barbarin rov. Stoga moramo pohvaliti hrvatskoga povjesničara Josipa Jurčevića, koji je na ispraćaju dijela posmrtnih ostataka zakopanih u rudniku sa čak jedanaest zidova (11 je masonski znak uperen protiv Deset Božjih Zapovijedi!) izjavio: „Sramotno je i zastrašujuće da nitko od državnih dužnosnika s hrvatske strane nije došao.“ Da, sramotno je. Ali, i očekivano. I zato je posebno neuvjerljiva poruka iz dvaju ministarstava – Ministarstva branitelja (bez riječi „hrvatskih“) i Ministarstva vanjskih i europskih poslova – koji su u Hudu Jamu trebali ipak nekoga poslati, pa makar portira i vozača. Dok se iz MVEP-a nisu niti javili Mirjani Hrgi iz RTL-a, iz MB-a su se javili kako je istina da su ih kontaktirali još u siječnju ove godine da će biti premještanje posmrtnih ostataka iz ovoga rudnika kod Celja, ali ih nisu kasnije kontaktirali…, što je jadno da jadnije ne može biti. Krivnja je na tehničkim ministrima Tomi Medvedu i Miri Kovaču, koji su, u strahu da se ne zamjere novom šefu i mandataru, zaboravili kako je važnije opće ispred privatnoga. I zato neka ne traže pomoć od nas kada ih Plenković najvjerojatnije bude izostavio iz nove ministarske križaljke.

Borut Pahor je znao za prijevoz posmrtnih ostataka ubijenih Hrvata iz 1945. godine. Hrvatska politička elita nije znala…!

• Aleksandar Stanković se (po)vratio. Imao je dva gosta. Nijednog Hrvata. Kako je i on Srbin, i gosti su mu – Srbi. Da se zna! Prvi mu je bio Milorad Pupovac, stariji brat Vojislava Pupovca i Mladena Pupovca iz Ceranja Donjih za koje je zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić u subotu, 1. listopada 2016., na drugom danu Sedmoga Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa u Varaždinu, rekao da su bili među napadačima na Škabrnju gdje je pobijeno 56 vojnika iz Markove škabrnjske brigade i 84 Škabrnjana. A drugi mu je bio jugo-filmadžija Rajko Grlić, sa čijom sam se majkom politički sporio još davne 1982. godine u velološinjskoj vili-restoranu Mignon. Ovdje ne ću govoriti o sadržaju onoga o čemu su divanili Aco, Mile i Rale, jer nisam gledao nijednu emisiju kako si ne bih pokvario nedjeljno raspoloženje. Naime, nastojim se kloniti događaja koji loše utječu na moje raspoloženje, isto kao što od godine 2000. ne posjećujem utakmice maksimirskoga prvoligaša nakon što su mu jugokomunisti Ivice Račana i drugi brojni indoktrinirani Hrvati – a da to ni do danas nisu shvatili – vratili ružno i sramotno boljševičko ime. Ovdje jedino naglašavam dokle smo stigli 26 godina od početka srbijanskih balvana i otvorene srbocrnogorske agresije na Hrvatsku, a izgleda da nismo nigdje. Srbi i dalje vladaju Hrvatskom! Ne samo da vladaju tzv. civilnim udrugama i tzv. neprofitnim medijima, nego vladaju i u kulturi i svekolikim medijima. I to im nije dovoljno pa jedan srpski etnobiznismen – dakako Milorad Pupovac – pokušava ucjenjivati Andreja Plenkovića i tražiti uhljebljivanje svojih Srba u javnim poduzećima. I bez srama, i bez skrupula.

• Kod filma Rajka Grlića Ustav Republike Hrvatske zanimljivo je pogledati tko su mu jugo-producenti i financijaši. Producenti su: Interfilm iz Zagreba, Hrvatska radiotelevizija, In Film Prag, Revolution Skoplje, Sever&Sever Ljubljana i Film&Music Entertainment London. Sufinancirali su ga: HAVC, Eurimages, Češki filmski fond, Agencija za film Republike Makedonije, Filmski centar Slovenije i Kreativna Europa – MEDIA Europske unije. Dakle, čista bivša Jugoslavija + prijateljska Engleska.

• Predsjednik Udruge specijalne policije, Josip Klemm, i dalje iznenađuje. Očito mu nedostaje Jugoslavija pa hrli u posjet agresorskoj srpskoj vojsci na pregovore.

• U rubriku DA SE NE ZABORAVI spada i bestijalno stigmatiziranje i rušenje donedavnog predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, i to bez ikakvih razloga i dokaza. O tomu je progovorio liječnik i političar Andrija Hebrang. Mlađi Hebrang se pita: „Karamarkovo razdoblje završava za mene još uvijek jako upitnim razlogom njegova odlaska. To će tek budućnost pokazati. Može li se rušiti čovjek koji je dobio pet izbora zaredom jer je tada još njegova nevjenčana supruga, prijateljica, imala neku tvrtku s nekim tko je savjetnik nekoga trećega. To je plitka izmišljotina za razlog“. I onda Andrija Hebrang razgoljuje cara: „Otišao je iz dva razloga. Jedan je međunarodni plan gdje su utjecaji velikih sila, ne ću imenovati kojih, stalno mi dolaze tužbe. Riječ je o utjecaju jedne velike sile na našu Inu. Drugi razlog Karamarkova povlačenja smatram najavu lustracije i nastavak istrage partizanskih i komunističkih zločina. Ja sam mu najavio njegov krah onda kada je najavio lustraciju i istragu zločina iz 1945. Poslao sam mu poruku u kojoj sam napisao da je to početak njegova kraja. Četiri mjeseca nakon toga je završio. Oteo se mainstreamu koji nije htio čeprkati po našoj prošlosti”.

• Ameri su 1995. agresorima i ubojicama Srbima u Daytonu poklonili polovicu BiH, što su Srbi objeručke prihvatili. Oni u širenju svojih prava idu dalje pritom se skrivajući iza tog sporazuma iz Ohija. Zato ne čudi što danas „mali Slobo“, Ivica Dačić, lukavo kaže: „Srbija je protiv promjene Daytonskog sporazuma. Mi kažemo da se ’Dayton’ može mijenjati, samo uz suglasnost sva tri naroda u BiH i oba entiteta. Mi ne želimo nijednim potezom da damo nekome mogućnost da se igra ’Daytonom’“. Tko ne zna pomislio bi da su Srbi „čuvari Daytona“, a upravo ga oni, na čelu s Miloradom Dodikom, sustavno ruše.

• Najnoviji plan pomoći Jean-Claudea Junckera težak je 315 milijardi dolara. No, od toga novca Hrvatska ne će dobiti niti centa. Sav novac ide u 15 nabogatijih država EU-a, dok je 13 siromašnijih članica Unije ovaj put „zaboravljeno“. Neka bogati budu još bogatiji.

• Velika Britanija odlučila se protiv Europske  unije – i time faktički protiv europskog mirovnog poretka,  koji se temelji na integraciji i suradnji te zajedničkom tržištu i pravnom prostoru u Europi – točno u onom povijesnom trenutku kada je taj mirovni poredak pod najtežim pritiskom iznutra i izvana. Iznutra zbog nacionalizma koji jača u skoro svim državama članicama, a izvana zbog ruske politike velike sile i njezinog alternativnog modela „Eurazijske unije“ – restauraciju ruske hegemonije u istočnoj Europi. Objema snagama cilj je i razaranje mirovnog poretka pod imenom EU. Kad bi europski projekt propao ili samo bio trajno oslabljen, Njemačka bi gospodarski i politički za to platila najvišu cijenu. Ona je sa svojim interesima vrlo ovisna o uspjehu Europe i nigdje renacionalizacija ne bi bila opasnija nego u toj zemlji sredine.

Povijesni koncert u Palmyri

• Zapad nije mrdnuo prstom kada je godinama bila očita prijetnja ISIL-a da će srušiti drevnu Palmyru. Isilovski militanti razorili su Palmyru prošle godine. U međuvremenu su – uz pomoć Rusa – protjerani iz toga antičkog i kršćanskog grada i danas se pokazuje sav cinizam Zapada i Svijeta. Organizira se koncert klasične glazbe u ruševinama Palmyre. Ne u režiji Amerikanaca, nego Vladimira Putina, čovjeka koji je spasio Siriju. Barem zasad. Glavni izvođač na koncertu bio je ruski čelist Sergej Pavlovič Roldugin.

Marijan Majstorović