Za sve postoji granica

Milan Bandić, ili čovjek koji stalno laže!

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić si svakim danom uzima sve više prava, u smislu vrijeđanja zdrave pameti svojih sugrađana. Navikli smo mi već na to. To traje godinama u svakojakim, raznim i različitim oblicima, s namjerom da nam se nešto prikaže drugačijim nego što je. Ne ulazeći direktno u pojedine primjere, konkretne situacije i detalje takvih mnogobrojnih, višeslojnih, nekima djelotvornih i unosnih poslova, imajući u vidu mnoge dobre, nužno potrebne i korisne projekte, koje je napravio i za koje smo mu zahvalni, želim reći kako u svim tim aktivnostima, naš gradonačelnik svojim ponašanjem prema novinarima i indirektno prema svima nama, namjerno i nenamjerno, od svojih sugrađana radi budale. S godina njegove “vladavine” to postaje stil njegova ponašanja.

Znam da čovjek puno “dela”, da poznaje svaki četvorni metar grada, da uvijek zna gdje se što događa, da ima u glavi gdje bi se što trebalo dogoditi, da mnogima na razne načine pomaže, da praktički uvijek o svemu odlučuje, da je neprikosnoveni gazda Zagreba. Sam je rekao da zna kad i gdje koji golup krepa u Zagrebu? Bilo bi dobro da nam onda pokuša objasniti, kako onda nije znao što se kako, ovih dana gradilo na Cvjetnom trgu, koji više nije cvjetan, nego pohlepan. U čemu je stvar i problem? Što se to dogodilo preko noći, da ukine tu, od gradskih tijela odobrenu gradnju, pogotovo nakon njegovih srcedrapateljnih misli o terasama  i ljubavi, samo dan prije, što je zdušno i pomalo fakinski zagovarao.

Nismo toliko ispodprosječni, glupi i bedasti, da ne kužimo u čemu je stvar. Nakon pritiska javnosti, poduprtog stručnim, jasnim i odgovornim objašnjenjem, bivše ministrice graditeljstva, gđe Anke Mrak-Taritaš i ostalih eminentnih stručnjaka, gospodin gradonačenik se preplašio za svoju iduću kandidaturu i autoritarno prekinuo gradnju terasa, pritom spominjući svoju majku koju najviše voli na svijetu. Tako on uvijek radi kad nešto “mulja”. Sjetite se samo. Za katolika je to veliki grijeh. Međutim, neki to očito smiju i mogu, kao na primjer ujutro šetati Bundekom s “Titom” na reveru, a popodne tegliti debelu metarsku svijeću gradom i skrušeno moliti na Kamenitim vratima. To je njegova stvar, ali nije njegova stvar s našim novcem, sebi kupovati glasove, stjecati popularnost, “mititi” se ljudima se po cijeloj Hrvatskoj i po BiH.

Hoće li se ikada znati koliko je naših novaca ulupao u ovu zadnju kampanju za parlamentarne izbore, koja je bila potpuno sterilna. Doveo je u Sabor dva gradonačelnika. Što time dobivaju Zagrepčani? Zar je u pitanju veliko milosrđe, čovjekoljublje i multikulturalnost? Smijemo li se i možemo samo tako, za zabavu jednom čovjeku, pa bio on i gradonačelnik razbacivati novce, dok mnogi naši sugrađani gladuju i nemaju krov nad glavom? Isto je i s fontanama. Fontane su lijepe, nema što! Samo malo dalje od fontana Zagrepčani imaju pumpe u dvorištu, ruše im se zidovi, krovovi i smrzavaju se.

Nema veze. To se ne vidi. Uz to se ne naslikava i ne prodaje seljačka mudrost, naivcima, koji misle kako se sve “dela” za njih 24 sata na dan. Kao što smo dosad mnogo toga plaćali, platit ćemo i kaznu zbog ukidanja gradnje terasa na Cvjetnom trgu, jer njihov vlasnik poznaje zakone i može platiti skupe odvjetnike koji će to utjerati. Uz put se nikako ne mogu oduprijeti mislima koje mi same od sebe pune glavu, kako je to bio unosan posao. Pitanje je samo za koga? Svemu jednom dođe kraj. Vrijeme je za promjene diljem svijeta, Europe, Hrvatske i Zagreba.

Ankica Benček, učiteljica u mirovini