Jednako usporavanje obujma trgovine

Usporavanje trgovine i rasta BDP-a vodi prema većem protekcionizmu, a ne manjem

Međunarodne institucije nude malu pomoć zemljama koje se suočavaju s problemom usporavanja gospodarstava. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) smanjila je u utorak svoje prognoze stope rasta trgovine za 2016. i 2017. U travnju je WTO rekao da će svjetska trgovina rasti po stopi od 2,8 posto u 2016. – sada je prognozirao 1,7 posto. WTO je prognozu rasta trgovine za 2017. smanjio s 3,6 posto na raspon od 1,8 do 3,1 posto. Glavni direktor WTO-a, Roberto Azevêdo je to nazvao "pozivom na buđenje", te je pozvao svjetske vođe da osiguraju da se dramatično usporavanje rasta trgovine "ne pretvori u pogrešnu politiku koja bi mogla napraviti situaciju mnogo gorom".

Roberto Azevêdo

WTO pripisuje taj pad rasta trgovine usporavanju rasta BDP-a i trgovine u velikim gospodarstvima u razvoju, kao što su Kina i Brazil, ali također i smanjenju rasta uvoza u Sjevernoj Americi. Organizacija navodi da, premda je Sjeverna Amerika imala najveći rast uvoza u odnosu na bilo koju regiju u svijetu tijekom 2014. i 2015. godine, njen se uvoz nakon toga počeo smanjivati. WTO je smanjio prognozu rasta uvoza za 2016. u Sjevernoj Americi na 1,9 posto, s 4,1 posto. To je važna stvar, jer su neki od najvećih i najutjecajnijih svjetskih gospodarstava, poput Njemačke, bili u mogućnosti zaštiti se od smanjenja potražnje za njihovim izvoznim proizvodima, kroz povećanje trgovine sa Sjevernom Amerikom, posebno sa Sjedinjenim Državama.

WTO nije jedini koji vrlo pozorno prati usporavanje rasta trgovine. U ponedjeljak je Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio studiju koja ističe jednako usporavanje obujma trgovine. Prema MMF-u, pad rasta trgovine tijekom tri uzastopna tromjesečja uzročno je povezan sa slabim gospodarskim rastom i smanjenjem ulaganja. Međutim, MMF je također posebno identificirao veće troškove trgovine, uzrokovane protekcionističkim politikama i problemima vezanim za globalne lance opskrbe, kao glavnim čimbenicima koji su pridonijeli takvom stanju. Drugim riječima, MMF je iskoristio priliku da upozori na opasnost primjenjivanja "pogrešne politike" – čitaj: protekcionizma – u nastojanju da se pokuša boriti protiv cjelokupnog problema. 

MMF uzima zdravo za gotovo da postoji uzročna veza između rasta trgovine i gospodarskog rasta. To mlako potkrjepljuje tvrdnjom da je "brži rast obično popraćen porastom trgovine", što je suprotno tvrdnji da je on uzrokuje. Međutim, ako ste pročitali cijelo izvješće, postaje jasno da MMF vjeruje da rast potiče trgovinu, te da trgovina potiče veći rast, a to pomaže, prema riječima MMF-a, "podmazivati kotače međunarodne trgovine". Izgledi za rast nisu dobri za sljedećih pet godina, a iz perspektive MMF-a, to znači da se liberalizacija trgovine mora  provoditi još snažnije i uspješnije nego u posljednjih nekoliko godina.

WTO je malo oprezniji u svom pristupu. On ističe da je u prosjeku globalna trgovina rasla oko 1,5 puta brže od rasta BDP-a. Nove projekcije WTO-a, međutim, značile bi da će  po prvi put u 15 godina, trgovina zapravo rasti malo sporije od rasta BDP-a. U izvješću se navodi cijeli niz mogućih razloga, ali se i priznaje da je shvaćanje o tome zašto se točno to događa, izvan mogućnosti WTO-a. U izvješću se zaključuje da je potrebno "bolje razumijevanje promjene globalnih ekonomskih odnosa", te da stoga prognoza WTO-a za 2017. mora biti izražena kao raspon,  a ne kao precizan broj – a to je prvi put da je WTO izabrao izraziti svoje projekcije na takav način.

WTO i MMF su, u različitim stupnjevima, stvorili osnovnu pretpostavku – da postoji izravna korelacija između rasta trgovine i rasta BDP-a, te da  je osim toga,  način da se to postigne i  izgradi, kroz stvaranje otvorenog trgovinskog sustava. Jasno je da postoji veza između trgovine i BDP-a, ali nitko, uključujući i WTO i MMF, zapravo ne shvaća kakav je taj odnos. Studija koju je objavila Američka komisija za međunarodnu trgovinu (USITC) 2008 zaključuje da "sve empirijske analize" potvrđuju da postoji neka vrsta veze – ali niti jedna empirijska analiza ne ukazuje gdje se točno taj uzrok nalazi. Dovodi li međunarodna trgovina do rasta? Uzrokuje li rast međunarodnu trgovinu? Je li to složeniji od jednostavnog jednosmjernog odnosa između njih? Niti jedno od tih pitanja nema jednostavne odgovore, premda ćete, ako čitate preporuke WTO-a i MMF-a,  pomisliti da ti odgovori postoje.

U studiji USITC-a se također ističe da za zemlje u razvoju, nije jasno pomaže li liberalizacija trgovine ili je štetna. Neke studije sugeriraju da su zemlje u razvoju imale velike koristi od liberalizacije trgovinskih politika – te izgleda kao da je Kina istaknuti primjer takvog uspjeha. Međutim, neke zemlje u razvoju trebaju ulaganja na domaćoj razini mnogo više nego što trebaju pristup otvorenim tržištima. Bez ulaganja u obrazovanje, bez stabilnih političkih institucija i domaćih proizvodnih kapaciteta, liberalizacija trgovine zapravo može više naškoditi, nego pomoći tim zemljama. Ako se vratimo Kini kao istaknutom primjeru, nije slučajno da je kineski  BDP-a možda prilično rastao u posljednjih 30 godina, tako da ga se može okvalificirati kao drugi po veličini u svijetu danas, većina tog bogatstva i razvoja se koncentrirala u obalnim područjima. Deng Xiaoping je otvorio Kinu prema svijetu, i mnogi su u Kini profitirali od tog otvaranja – ali stotine milijuna Kineza nije, ili barem ne dovoljno da bi to stvorilo razliku, a Kina će se na kraju morati suočiti s tom istinom.

Ono što je toliko upečatljivo u izvješćima WTO-a i MMF-a, je to u kojoj su mjeri toliko sigurni u odgovor na problem. Oni priznaju da je globalna ekonomija ušla u sporu fazu,  koja će trajati najmanje nekoliko godina, te priznaju da je sjeme trenutne stagnacije posijano u nekoj mjeri kroz razne trgovinske politike i ekonomske okvire koji su bili zagovarani u posljednjih nekoliko desetljeća. Međutim, oni također tvrde da su odgovori očiti, te da sve države svijeta trebaju smanjiti primjenu politika koje su dovele svijet do ovog stanja, jer ako ne slijede savjete stručnjaka glede toga, to će dovesti do katastrofe. WTO kaže da su koristi od liberalizacije trgovine očite – samo sve treba biti učinjeno bolje. Što to "bolje" znači,  ostaje nejasno.

Za WTO je sve to lako reći. Vlade – čak i diktature poput Rusije i Kine – prije svega su odgovorne za svoj narod. WTO i MMF su odgovorni za svoje tablice. Oni apstraktno mogu biti u pravu glede toga koji bi trebao biti  najbolji smjer djelovanja. Međutim, i WTO i MMF nude vrlo malo preporuka o tome na koji se način mogu poduzeti konkretni koraci prema naprijed. Oni samo govore o davanju potpore siromašnijim zemljama, te paze da  koristi od gospodarskog rasta i trgovine budu ravnomjerno raspoređeni na sva gospodarstva, ali postoji vrlo mala vjerojatnost da oni mogu ikada bilo što učiniti da se to ostvari. Sigurno je sada prekasno da se zadržavamo na tome kako su se stvari mogle bolje učiniti, jer toliko ljudi nije šire profitiralo od intenzivnog razdoblja rasta u svijetu u posljednjih nekoliko desetljeća.

Ono što je dobro za globalnu ekonomiju ili ono što je dobro za statistiku Svjetske trgovinske organizacije, možda nije ono što je najbolje za pojedinu zemlju, bilo zbog ekonomskih ili političkih razloga. WTO upozorava druge da ne provode promašenu politiku bez procjenjivanja kako bi shvatili da je politika koju je on nametao nekako bila pogrešna. To je pouzdan način da se postane irelevantan. Trgovinski rast se smanjio. Rast BDP-a se smanjio. Prednosti trgovine za mnoge nisu jasne, te izgleda da neće biti pojašnjene niti u sljedećih nekoliko godina. To znači da će biti više protekcionizma, više protivljenja ugovorima o slobodnoj trgovini, te da će doći do konsolidacije lanaca opskrbe, unatoč ovotjednim upozorenjima.

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin, Teksas