Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba o maslinama i maslinovu ulju

Maslina je nazočna u duhovnom, kulturnom i gospodarskom životu Sredozemlja

 
 
U Etnografskom muzeju u Splitu u četvrtak, 6. listopada 2016. otvorena je izložba o maslinama i maslinovu ulju u Dalmaciji pod nazivom „Slatko je, med nije; grko je, pelin nije. Autorice izložbe i kataloga, kustosice Ida Jakšić i Ivana Vuković kroz izložbu nastoje prezentirati put od tradicijskih do suvremenih postupaka berbe i transporta maslina te proizvodnje ulja. Uz to, obradile su i religijske obrede uz koje su neizostavne masline, potom vjerovanja vezana uz ovu čudesnu voćku koja tisućljećima ljudima nudi hranu i svjetlo te na kraju, ljekovita svojstva masline.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/10/www.erovinj.info_stancija-collis_2986_42493838.jpg
Maslina je voćna vrsta uz koju je usko vezana povijest Mediterana i Mediteranaca. Ova veza traje više tisuća godina, a svi mediteranski narodi imaju svoje priče i legende vezane uz maslinu. Zajednička poveznica svima je maslina kao sveto drvo, slijedom čega je ona simbol mira, mudrosti, snage, pobjede, opstojnosti, napretka, vjernosti i čistoće, ali i simbol ljekovitosti i svjetlosti. Maslina je prisutna u duhovnom, kulturnom i gospodarskom životu Mediterana od samih početaka razvoja civilizacije do današnjih dana.
 
Kroz tisućljeća uzgoja maslina duž jadranske obale i na otocima smjenjivali su se periodi zamaha maslinarstva i njegova zamiranja, ovisno o danim društvenim prilikama. No, ova izdržljiva, skromna i dugovječna voćka trajno je čovjeku stajala na raspolaganju kao izvor hrane, topline i svjetlosti. Od davnina se njen plod koristio u prehrani, drvo za građu i ogrjev, list kao stočna hrana, a ulje za hranu, začin, lijek i rasvjetu. Maslinove grane i ulje važnu ulogu imaju i u običajima vezanima za pučku pobožnost i u kršćanskim vjerskim obredima.
 
U podrumima Dioklecijanove palače pronađeno je postrojenje za proizvodnju ulja datirano u 11. st. Već u ranom srednjem vijeku prvi pravilnici reguliraju ponašanje u maslinarstvu i proizvodnji maslinovog ulja, što pokazuje važnost ove grane poljoprivrede. U 'Statutu grada Splita', iz 1312. godine propisuje se da se na svaki zasađeni vrit (~850 m2) vinograda, mora zasaditi najmanje 6 maslina. Statut grada Trogira, iz 1322. godine propisuje način branja maslina i slično Splitskom statutu, da se na svaki zasađeni vrit vinograda mora zasaditi najmanje 5 maslina.
 
Maslinarstvo se stihijski razvijalo do kraja 19. stoljeća kada je 1896. u Splitu organizirano kušanje dalmatinskih, talijanskih i francuskih maslinovih ulja. Tada su dalmatinska ulja kvalitetom nadmašila talijanska i francuska ulja. Stoga je Ministarstvo poljoprivrede u Beču (Hrvatska je tada bila u sklopu Austro-Ugarske) počelo ozbiljnije pomagati razvoj maslinarstva i uljarstva.
 
Potkraj 19. stoljeća broj stabala u Dalmaciji je bio oko 4 milijuna s proizvodnjom od oko 4.500 tona maslinova ulja s tendencijom pada. Taj trend su promijenile 1922. i 1929. godina, kada su podbacili urodi skoro svih kultura. Jedino je maslina dala dobar urod i spasila puk od gladi. Od tada počinje lagani uzlazni trend u broju stabala i količini proizvedenog ulja.
 
Od zadnjeg desetljeća prošlog milenija bilježi se pravi procvat maslinarstva i uljarstva. Objektivne okolnosti koje su tome pridonijele jesu: državni, županijski i lokalni poticaji; razmjerno visoka cijena ulja; razvijanje svijesti o prehrambenoj i zdravstvenoj vrijednosti maslinovog ulja kao najvrjednijoj masnoći koju čovjek konzumira; dostatni preradbeni kapaciteti, tj. dovoljan broj uljara; uvođenje nove tehnologije proizvodnje sadnica i ulja te mogućnost dodatnog izvanturističkog prihodovanja.
 
Unatoč poplavi jeftinih stranih ulja, ulje naših maslinara sve više se prepoznaje i traži kao kvalitetan proizvod. Bez obzira na premali udio u svjetskoj proizvodnji, naša komparativna prednost nalazi se u proizvodnji jedinstvenih ekstra djevičanskih maslinovih ulja sa zaštićenim geografskim porijeklom, koja onda opravdano mogu imati i višu cijenu. Povoljni agroekološki uvjeti i višestoljetna tradicija bavljenja maslinarstvom idu nam u prilog.
Likovni postav izložbe potpisuju Volga Lopušinsky-Zoković i Lidija Labrović-Mataić, a izložba se može pogledati do Noći muzeja.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Ena Katarina Haler dobitnica nagrade Gjalski

HF

Modra ljubav

HF

Muzealizacija slavonskog dijalekta

HF

Mitska jedra Mate CROate

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...