Hrvatski Fokus
Kultura

Kad nakrivi šešir

Ne čuje se više onaj topot konja

 
 
Sve češće me stigne neka tuga, sjeta.
Vraćaju se misli nazad u djetinjstvo…
Majka, braća, otac, prijatelji moji,
sve što lijepo bješe rado zapamtismo.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/10/danubiumtours.hr_upload_2013_10_11jahanjeii_5266337744ca3.jpg
Učio me didak kako vrance tjerat,
za poklade jahati, na zadnje ih propet.
Skupljaju prašinu amovi, kajasi.
Kandžija što pucati nikad neće opet.
 
Ni vranaca više nema kao prije
kad srce poželi kajase poteći…
Ponavljo sam svaki pokret svoga dida,
pozorno slušao što mi želi reći…
 
Ne čuje se više onaj topot konja
ni škripa karuca, pucanje kandžije.
Nema one duše staroga didaka
kad nakrivi šešir, brkom se nasmije.
 
U albumu starom tek vidjeti možeš
livade zelene, blago kako pase.
Ponosan je bio nada sve pravedan,
samo nikom nikad nije dao na se.
 
I danas se sjećam, znao mi je reći:
„Najveće bogatstvo po svome je hodat.
I kad budeš gladan ostavi to dici,
ovaj komad njive nikad nemoj prodat.“
 
Odavno već nitko ne navraća amo.
Tek s vremenom vitar, a suze se suše.
Proljeće je evo, umro pjesnik stari
Ljiljani cvjetaju, pjesme utihnuše.
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Povezani članci

Metamorfoze ljubavi

HF

Radovi Mirana Blažeka u Salonu Galić

hrvatski-fokus

Stjepku Mamiću dodijeljen certifikat

HF

Sinteza ekspresije Mladena Žunjića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...