Dan državnosti i Dan neovisnosti nit slavi država nit narod
Državne praznike će najprije trebati identificirati, koji su koliko ih ima, čemu služe… Mandatar Plenković kaže kako je među njima i trideseti svibnja, a nije. Zatim ih locirati, bit' će u kalendaru, pa uhititi tako da ih se stavi, „zatvori“ na glasački listić i zatim transferira građanima – na referendum.
To predlaže Vladimir Šeks – da glasači na referendumu odluče koji je to „dan državnosti“. Sada, ovih dana ničim izazvan on bi to prastaro pitanje, koje je potpuno nepodobno kao referendumsko poslao na referendum. Od dvije tisućite slavimo Dan državnosti, „Škrabalovo“, kako smo mu mi ovdje tepali desetak i više godina, a sad mu možemo dodati i „Šeksovo“ u listopadu, i sve ih, službeno i svečano, godinama obilježava i Vladimir Šeks. Od dvije i treće je imao prigodu, kao predsjednik Hrvatskog sabora, pa šef kluba zastupnika, a poglavito kao hadezejac i prastari ustavo-pisac staviti ovo pitanje na dnevni red Hrvatskog sabora, pa nije. Po redovnoj ili žurnoj proceduri, ali nije. Primjerice neki od prohujalih Dana državnosti (25. lipnja) slavi sa Sanaderom, Jadrankom Kosor, Mesićem, s kojim se međusobno i odlikovao, i stotinjak uzvanika, na Trgu bana Jelačića uz isto toliko ili manje građana, slučajnih prolaznika. Tužno jadno, da jadnije nije moglo, no poruku građana tadašnji „centristički“ HDZ i takav Šeks nisu htjeli ni vidjeti ni čuti, pravili su se gluhi, slijepi i blesavi.
Svima je bilo potpuno jasno kako je dvije tisućite napravljen namjerni rusvaj u obilježavanju državnih praznika; onaj koji je već odavno bio prihvaćen, Dan državnosti 30. svibnja jednostavno je ukinut, prebačen („prekomandovan“?) u idući mjesec, dodan Dan neovisnosti, mogli bismo ga označiti i „podrumskim“. Kako bilo Hrvati, ni politički ni etnički ih ne slave, a da bi postali „narodni“ ne postoji nikakva mogućnost. Potpuno je i tupima jasno kako je ukidanje Dana državnosti 30. svibnja jedan od prvih, svakako i najubojitijih poteza „trećejaunuaraca“ Račana, Budiše, Tomčića, Čačića, Jakovčića, Pupovca… na trasi detuđmanizacije i dekroatizacije.
No što su radili HDZ i Šeks poslije? Baš ništa, ili to isto. Sad se iz mirovine, ali ne političke, Vladimir Šeks probudio pa bi on nama s njima na referendum – ni manje ni više. Kao da je ovo ovdje nešto poput srpske republike iz BiH. Utrošio bi Šeks tolike desetke milijune za ništa, a izabrani političari bi za to vrijeme besposleno držali ruke u džepovima. Zar te desetke milijuna kuna ne bi bilo svrsishodnije upotrijebiti čak i za poticaj transferiranja još preostalih mladih Slavonaca izravnom zrakoplovnom linijom iz Osijeka u Dublin, da se ne zlopate na putu u nepovrat, nego baciti ih sad već u referendumski vjetar? Uostalom, ako se ne varam, Šeksova „izborna baza“ je baš Slavonija; ili, što ga briga – on više ne će na izbore. Kao uostalom ni ti Slavonci kao birači.
Ako i „kad dođe vrijeme“ (A. Plenković) za taj problem nek' ga riješe novi zastupnici u Hrvatskom saboru, nek' kusaju državno prazničku kašu na mjestu gdje je ona zakuhana, pa rashlađivna više od desetljeća i odavno već hladna. Sumnjam da će pored silnih „reformi“ koje obećava HDZ i „promjena“ koje nudi Most za takvu tricu i kučinu kao što je Dan državnosti biti i vremena i prostora. Pa još kad netko tko zna više otkuda žmigne kako bi u toj raspravi moglo biti i „nacionalizma“ mislim kako ćemo i nadalje živjeti u državi čije državne praznike nit' slavi država, nit' slavi narod.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više