Znanstvenim metodama protiv srpskog agresora
Iako nisam znanstvenik, pokušat ću znanstveno o Domovinskom ratu. Na to imam pravo. Jer znanost u svom radu često koristi statistiku – brojeve, prosjek i postotak. A neke važne činjenice ignorira. Pa bih ja o tome. Isprika ako seto ima u vidu.
Vukašin Šoškoćanin
Kako bismo imali realan pristup Domovinskom ratu, potrebno je baš to. Baš ta statistika i to što se ignorira. Kao i hrvatski, odnosno jugoslavenski film. Kako ono pogibe Vukašin Šoškoćanin? Pao iz barke na Dunavu, utopio se? Polazim od jedne sumnjive smrti jednogSrbina, završit ću s Ninom Raspudićem i s njegovim idolom Umbertom Ecom.
Da bi se moglo znanstveno o Domovinskom ratu, znanstveno se mora, najprije o srpstvu. Mislim da se može reći kako to nije nešto mentalno ni etničko, nego nešto umjetno za depopulizaciju jednog dijela europske populacije. Od Draže Mihailovića, preko Šoškoćanina, Arkana, Miloševića… sve sumnjivo. Sumnjive njihove smrti. Pa silovanje i snajperisti u Domovinskom ratu? Koliko je bilo srpskih snajperista u Hrvatskoj i u BiH? Kakvi je to i čiji prosjek? To bi znanost morala reći. Tu je važno reći kako srpski snajperist nije pijani bradonja, nego elitni Srbin. Možda od majke Hrvatice, možda od oca pola-pola.
U zadnje vrijeme počinjem sumnjati u Antu Tomića, Vinka Brešana, Rajka Grlića, Ličanina Karakašića. Kao i u Ivana Raosa, Ivu Brešana, Ivu Štivičića. Sumnjam da su oni scenaristi i redatelji… “Grlićeva ustava“, „Kina Like“, „Svjedoka“, „Crnaca“, „Metastaza“, „Hamleta u Mrduši Donjoj“, „Prosjaka i sinova“ „Divljih svinja“ i NOVINA.
I na kraju talijanski književnik Malaparte (Curt Erich Suchert) sa „zdjelom ljudskih očiju na Pavelićevu stolu“. Kako je to uopće moglo biti pušteno u eter? Zbog toga treba napasti Raspudićeva idola Umberta Eca. Od Umberta Eca treba tražiti da se Umberto Eco, uime Italije, na CCN-u Hrvatima ispriča zbog te okultne talijanske laži o Hrvatima. Jer MALAPARTEOVA ZDJELA OČIJU NA PAVELIĆEVU STOLU, još je na talijanskom političkom stolu. U Italiji je 2011. objavljena knjiga Pina Adriana-Giorgija Cingolana La via dei conventi (Put samostana) u kojoj Pino Adriano-Giorgio citira MALAPARTEOVU ZDJELU OČIJU NA PAVELIĆEVU STOLU. Kroz to, kroz sumnjivu smrt srpskog ubojice i srpskog političara, te kroz „talijansku zdjelu ljudskih očiju na Pavelićevu stolu“ treba gledati na srpstvo, jugoslavenstvo i na hrvatski elitizam. Kako možemo znati da Vukašin Šoškoćanin preko HAVC-a ne izvlači kune i ne dolazi na Brijune kao kralj Leer?
Jure Vukić, Tribanj
