Deset radova i projekata devetero autora

Spekulativnost – post dizajnerska praksa ili nova utopija?

U četvrtak, 6. listopada u Galeriji umjetnina u Splitu otvorena je izložba „Spekulativnost – post dizajnerska praksa ili nova utopija?“. Izložba je predstavljala Republiku Hrvatsku na ovogodišnjoj XXI. međunarodnoj izložbi 'Milanski trijenale − La Triennale di Milano',  pod nazivom „21. stoljeće. Dizajn poslije dizajna“.

Izložba predstavlja ukupno deset radova i projekata devetero autora, odnosno autorskih tandema koji djeluju u području dizajna, suvremene umjetnosti, kao i na sjecištima disciplina. To su Lina Kovačević, s projektom Set za romantičnu on-line večeru (2011.);Robert Čanak s radom Hibridni zaljev – Iskapanje budućih identiteta (2014.); Anselmo Tumpić s radom Tateye (2010.); Nikola Bojić s radom Praznina u ulici Felton (2014.); Nikola Bojić i Damir Prizmić s radom USB killer (2016.); Ivica Mitrović i Oleg Šuran, s radovimaEutropia(2014.) i Južnjačka utjeha (2016.); Nina Bačun i Anders Mellbrat s projektom Man-Machine Affairs (2011.); Andreja Kulunčić s projektom Zatvorena zbilja: Embrio (1999. – 2000.); te Silvio Vujičić s radom Parfem (2006.)

Spekulativni dizajn je kritička dizajnerska praksa koja obuhvaća ili je u relaciji s nizom sličnih praksi koje nalazimo pod nazivima: kritički dizajn, dizajn fikcija, dizajn budućnosti, antidizajn, radikalni dizajn, propitkujući dizajn, diskurzivni dizajn, kontradiktorni dizajn, futuristička imaginacija, umjetnički dizajn, tranzicijski dizajn i dr. Radi se o diskurzivnoj djelatnosti utemeljenoj na kritičkom razmišljanju i dijalogu koja propituje dizajnersku praksu (i njegovu modernističku definiciju). Međutim, spekulativni dizajnerski pristup proširuje kritičku praksu korak dalje, prema imaginaciji i vizijama mogućih scenarija.

Spekulativna dizajnerska praksatakođer je i jedan od najznakovitijih primjera nove interakcije disciplina. Stoga je zanimljivo promotriti kako novi dizajneri percipiraju svoju praksu: sebe nazivaju transdisciplinarnim, post-disciplinarnim ili čak post-dizajnerima, a nerijetko i samo – dizajnerima. Međutim, ponekad uopće ni ne navode da djeluju iz dizajnerske perspektive. Namjera spekulativnih dizajnerskih fikcija ne bi trebale biti utopijske ili distopijske znanstveno-fantastične vizije budućnosti, već otvaranje dijaloga o tome kakva budućnost može biti. Spekulativna praksa otvara prostor za diskusije i promišljanja alternativnih mogućnosti i opcija, te otvara prostor za imaginaciju i redefiniranje samog odnosa sa stvarnošću. Kroz svoju imaginaciju i radikalni pristup, koristeći dizajn kao medij, tjera na razmišljanje, podiže svijest, propituje, provocira djelovanje, otvara rasprave te može ponuditi alternative nužne današnjem svijetu.

Nives Matijević