Erotika, eros, falos…

Zagrljaj erotike i plastike Munira Vejzovića u Modernoj galeriji

 

 

Istaknuti hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Munir Vejzović rođen je 1945. godine u Doboju. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Antuna Mezdjića. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu. Dobitnik je Nazorove nagrade 2008. godine. Djela mu se nalaze u brojnim zbirkama i muzejskim postavima. Krajem rujna predstavio se s monografskom izložbom u zagrebačkoj Modernoj galeriji.

• Gospodine Vejzoviću, za Vašu monografsku izložbu izabrali ste 104 djela. Oprostite, je li to za ovakvu izložbu malo ili čak previše? Zamislite da ste imali cijeli prostor Moderne na raspolaganju. Možete li zamisliti tako veliku izložbu?

– Zamišljam i evo odgovorit ću; Koliko me pamćenje služi približno skromno ili neskromno koliko sam napravio ne bi bila dovoljno samo jedna Moderna galerija. Ovdje mislim i na one slike i po kolekcijama do kojih nisam mogao doći (Sanader i Vidošević ). Na ovoj izložbi izložena su 104 rada što slika i skulptura.

 

• Izložili ste slike i skulpture nastale u posljednih nekoliko desetljeća. Kako ste izabrali djela za ovu monografsku izložbu. Na temelju kojih kriterija?

– Na ovoj izložbi uglavnom sam prepustio odabir Tonku Maroeviću. Mislim da je on to dobro napravio dapače sjajno.

 

• Ipak što je dominantnije, crtež, slika, skulptura u ovoj postavi?

– Sve je dominantno u trenutku dok radim, dok traje koncentracija. Poslije kod nekih radova osjetim potrebu da nešto promijenim ali ne i samu bit, ne ono prvo nadahnuće. Događaju se sretni trenutci da sliku ili skulpturu dovedem do kraja i da sam zadovoljan, ali se događa i to da ih uništim. Koliko je potrebno strpljenja i invencije da se slika i skulptura privedu kraju to ne mogu kontrolirati. Moja „pohlepa“ da stvari privedem kraju možda je kriva možda stvari treba ostaviti onakve kako sam ih prvotno zamislio.

 

• Svaka dvorana s vašim djelima ostavlja dojam jedinstvene cjeline.

– Mislim da smo uspjeli postići cjelinu. Radi se o toplo-hladnom rasporedu eksponata u prostoru. Da bi postigli vizualni efekt najveće slike stavili smo u zadnju sobu jer se vide već iz prve okrugle dvorane. Dakle postignut je efekt pogleda na obje dvorane.

• Što povezuje na vaš „vejzovićevski“ način i crtež i sliku i skulpturu na jedan autorski opus?

– Na „vejzovićevski“ način naslikao sam i izmodelirao mnoga svoja  djela. Još uvijek dolazim u napast da dotično djelo preinačim što je krivo. Uvijek si kažem da stvari treba ostaviti u prvobitnoj zamisli. Giacometti se mučio a na kraju njegova muka se vrlo jasno da iščitati i poruka odgonetnuti.I Picasso se jadao da se muči, ali to je koji puta potrebno. Smatram da iza toga postoji potreba da se nešto kaže pa makar i na krivi način. Dapače pogotovo na krivi način jer si onda siguran da ne radiš kalupe, znate što hoću reći.

 

• U posljednje vrijeme slikate velika platna u ulju s izrazitim erotskim motivima?

– Ono što se nisam usudio slikati u tridesetim godinama danas radim sa sedamdeset. Bilo je razloga. Danas imam i veći prostor i koliko tu iskustvo doprinosi to je mislim presudno. Naravno da veći format traži i više vremena makar ne uvijek ali u principu da. Moja znatiželja presuđuje kako i kada zateknem raspoložen za veliko platno. Na nekim platnima danima radim. Neka odgađam i okrećem zidu. U principu radim opušteno bez nervoze. Ako rad teče, ako ideje naviru mogu izdržati i deset sati dnevno.

 

• Je li erotika još uvijek najpoticajnija, pa i u umjetničkom stvaralaštvu?

– Erotika, eros, falos sve to spada u istu skupinu preporuka kako se rade djeca. To je zasmetalo izvjesnu žensku osobu koja je izjavila da je to „otrcana“ fraza, a ja postavljam pitanje potpuno ležerno bi li nje bilo da se tata i mama nisu igrali znate već što, hopa-cupa itd. Ali ne ćemo o tome, mi ovdje pokušavamo „ozbiljno razgovarati“

• Ostvarili ste niz zasebnih ciklusa, od gradskih veduta do pejzaža, od portreta do autoportreta, od ženskih aktova i ratnih tema, kako dans gledate na njih?

– Nismo zucnuli ni riječ o vedutama sa kojima sam počeo. Zagreb je moja prva ljubav. I danas mu se vraćam kao ubojica koji se vraća na mjesto ubojstva. Portreta i autoportreta za sada ima dovoljno. Aktovi će sačekati novu priliku na sljedećoj izložbi.

 

• Što je novo sada u atelieru?

– Nije ostalo puno slika i skulptura nakon odabira za izložbu. Ostalo je puno crteža koje ni sam ne znam zašto nismo izložili. Ali postavom ovakvim kakav je sada prilično sam zadovoljan.

 

• Planovi, monografije, izložbe…?

 – To ćemo vidjeti, ako Bog da i Majka Božja penez bit će još koja monografija, svakako i izložba. Ja ne kanim tapkati u mjestu.

 

Miroslav Pelikan