SOLUS CATHOLICUS – Heroizam

Hrabrost u naviještanju Krista i njegove poruke spasenja

Koliko god to izgledalo apsurdno i naizgled nemoguće, današnje vrijeme u kojem kršćani žive, ali oni istinski kršćani koji žele slijediti Isusa Krista čitavim svojim bićem – posebno je nepovoljno. Možemo se slobodno pitati – pa koje vrijeme je ikada bilo pogodno za kršćane? Niti jedno. U svakoj etapi povijesti kršćanstva, Crkva je prolazila kroz određene krize, unutarnje i vanjske, prolazila je kroz progone, moralne padove, ali snagom Kristove ljubavi i silom Kristova Duha ostala je nepokolebljivo na svojem mjestu izvršavajući ono poslanje koje joj je Krist povjerio. Uz progone kroz koje Crkva danas prolazi u nekim dijelovima svijeta – neki su progoni otvoreni i fizički, a neki verbalni i suptilni pod krinkom demokracije – Crkva proizlazi kroz određenu krizu.

Današnji moderni kršćani, čak i oni koji se kao takvima nazivaju, ostaju u Crkvi tijelom, a ne srcem, ispovijedaju se da su kršćani, ali djelima ga niječu, grijeh se dovodi u pitanje i više ga se ne ispovijeda. Drugim riječima, mi dolazimo u jednu duboku krizu vjere u Božju Riječ kao onu koja je objavljena od Boga i krizu u djelotvornost i efektnost sakramentalnog života koji može duboko promijeniti srce svake osobe i svakoga kršćanina. Živimo u vremenu kada se na sve moguće načine od samih neprijatelja Crkve koji pokušavaju biti uvjerljivi žele obezvrijediti sakramenti Crkve i navještaj Kraljevstva Božjega kojega Crkva poduzima danas u svijetu. Međutim, nije tu problem samo u neprijateljima Crkve, nego je još veći problem u nekim kršćanima u pojedinim dijelovima svijeta kojima nedostaje heroizma. Da, upravo to. Mislim da danas u nekim dijelovima Crkve živimo u krizi heroizma. Što je to heroizam? To je hrabrost u naviještanju Krista i njegove poruke spasenja. To znaći sasvim jasno izreći da je Isus Krist Bog i da nema pod nebom drugog imena po kojem se možemo spasiti. Heroizam znači nazvati stvar pravim imenom – nazvati grijeh grijehom, a zlo zlom. Heroizam znači moliti i žrtvovati se se sebe i za obraćenje grešnika. Heroizam znači nazvati abortus ubojstvom, neisplaćivanje radniku zaslužene plaće pljačkom i lešinarenjem, seksualne odnose prije braka bludom, homoseksualni način života protuprirodnim. Čak i po cijenu da će nas progoniti, da će netko dovesti u pitanje naš ljudski integritet, a papa Franjo veli da valja svjedočiti i po cijenu života. Budući da je evangelizacija u svijetu u mnogim državama pisano ili nepisano postala verbalni delikt, budući da se mnogi, alegrični na Isusa Krista nalaze uvrijeđenima kada čuju da se naviješta njegova osoba, kršćani još više trebaju sebe „obući“ u snagu i silu Duha Svetoga i tako za sebe izmoliti hrabrost da istinski slijede Kristovu ljubav i milost. Mir kojega kršćani imaju u srcu jest neprocjenjiv. Taj mir – Krist je najveće blago. Blago veće od svega novca na ovome svijetu. Nema ništa ljepše u sebi nego imati u sebi Kristov mir i njegovu ljubav, te to širiti na druge. Zato je bitno učiniti posvetu Presvetom Isusovom Srcu. Tom posvetom ulazimo u misterij Božje ljubavi i milosti, u misterij njegove snage i primamo veliku hrabrost u naviještanju Isusa i njegove dobrote. I to bez straha da će nas prozvati, da ćemo biti diskriminirani i popljuvani od agresivnih antiteista. Jer, ako je Bog za nas, tko može protiv nas? Heroizam svetaca je onaj koji je Crkvi uvijek davao primjer kako i na koji način svjedočiti Krista. Heroizam ljubavi. Heroizam u borbi za Krista i njegovu Crkvu koja se postiže milosrđem, dobrotom, praštanjem, snagom evanđelja kojega se ne treba stidjeti, nego treba biti ponosan tom snagom i milošću Božjom koja nam se nudi, upravo u tom istom evanđelju. Upravo takvi ljudi su potrebni Crkvi i Kristu danas. Ljudi heroji, kršćani heroji koji znaju kojim putem treba ići u rastu prema svetosti. A svetost nas vodi u Nebo.

Pavle Primorac