Hrvatski Fokus
Uvodnik

Lukavo odugovlačenje s imenima dužnosnika

Uz stalno nezadovoljne i opasne mostovce nije uputno otvarati sukobe u stranci

 
 
• Pitaju me mnogi zašto argumentirano kritiziram sadašnje aktualno čelništvo HDZ-a čiji sam član od njegovih samih početaka. Netko razumije moje objašnjenje, a netko ne, što je i razumljivo. Čak su moje uvodnike i kultne IZJAVE TJEDNA neki hrvatski portali iz Amerike nakon šest i pol godina počeli ne objavljivati. Ponovit ću, nisam ja bio za Tomislava Karamarka, a prihvatio sam ga jer mi nije drugo (pre)ostalo. Karamarka je neka čudna zakulisna snaga „iz sjene“ predložila i na kraju izabrala za predsjednika HDZ-a. Kako ga je izabrala, tako ga je i srušila s vlasti s najgore mogućim lažnim podmetanjima i optužbama koje se ne bi posramio nijedan boljševički režim. Protiv Andreja Plenkovića nisam bio. Znajući ga još kao mladog političara i čovjeka ni sada nemam ništa protiv njega. Meni samo smeta kada nam netko nametne nekoga a da to nije baš najdemokratskije. Dakle, meni je zasmetao način na koji je Plenković instaliran na čelo HDZ-a kroz difamaciju Karamarka i ružan udar na njegove prijatelje i obitelj. S obzirom na to i na Plenkovićeva tada glavnog konkurenta, Zorana Milanovića, prvi sam pisao i govorio kako se pobjednik izbora zna, a to je Plenković. Niti sada nisam protiv Plenkovića, budućeg predsjednika Hrvatske vlade. Onda protiv čega sam? Sada sam protiv toga što nam se sprema, što nas očekuje. Ovdje nije u pitanju „desnica“ ili „ljevica“ u stranci. Ovdje je u pitanju služenje narodu na osnovi izbornih rezultata. Ne bude li se u sastavljanju nove Vlade prešlo preko toga, ne piše nam se dobro. Budući da Plenkoviću nikako ne će biti lako sa stalno nezadovoljnim mostovcima na čelu s Božom Petrovim, nije dobro otvarati sukobe u stranci koja ga je izabrala i prihvatila za njezina čelnika. Znam da nije bio nezavisan u izboru svojih najbližih suradnika. Znam da je limitiran što mora trpjeti nedavno u vrijeme Karamarkove vladavine izabrane stranačke dužnosnike do novih izbora u stranci. Ali tako je i u politici i u životu. U petak, 14. listopada 2016., Plenković se mora odlučiti. Više nema skrivanja od javnosti tko će doći na koje ministarsko mjesto. Lukavo je i politički postupio što nije pojedinačno otkrivao svoj naum. Onoga trenutka kada odjednom objavi sve nove ministre, sve nove dužnosnike u svojoj Vladi, Plenković će biti u povoljnijoj situaciji u obrani svojih odluka. Hoće li doći do raskola u stranci? Vjerojatno ne će. Nezadovoljnici će pronaći druge načine da ga opstruiraju u radu Vlade i HDZ-a, što će dodatno otežati rad Vlade.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/10/i.ytimg_.com_vi_ElNYYA3xlmU_maxresdefault.jpg
Andrej Plenković
 
• Čelnik Mosta Božo Petrov čudan je momak. Jedan od rijetkih hrvatskih političara koji sustavno vrijeđa svoje političke i protivnike i suradnike. Ne samo što svakodnevno izjavljuje da je Most „dao priliku HDZ-u“, Petrov je nakon „dogovora“ s Andrejom Plenkovićem izjavio i ovih nekoliko bisera:
1. „Čestitao bih Plenkoviću što je prepoznao naših sedam prijedloga.“
2. „Nije dobro da sve tri čelne funkcije u RH pripadaju jednoj stranci.“
3. „Htjeli smo da jedan od članova Mosta bude prve dvije godine na čelu Sabora zato jer želimo i graditi povjerenje, a s druge strane biti sigurni u procese da će se nastaviti onako kako smo na samom početku i dogovarali.“
Nakon ovih Petrovljevih izjava krajnjega nepovjerenja prema Plenkoviću i HDZ- u što drugo očekivati nego nestabilnu Vladu i stalnu opasnost njezine subverzije. Jer on ne priznaje rezultate izbora…
 
• Pri uručivanju mandata za sastavljanje nove Vlade predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, novi mandatar Andrej Plenković je izjavio kako će se prioriteti buduće Vlade „prije svega odnositi na budućnost, gospodarstvo, nova radna mjesta, na konkurentnost, demografsku obnovu, natalitet, učinkovito funkcioniranje pravne države, političku stabilnost i suočavanje s izazovima koje Hrvatska u ovom trenutku ima“. Nije spomenuo prošlost. Slučajno ili namjerno? Prije bi se reklo namjerno, jer je već u nastavku dodao kako će „raditi na inkluzivnom, tolerantnom ozračju u društvu, sprječavati podjele i kreirati ono ozračje koje je nužno za uređenu članicu EU-a i NATO-a.“ Ovo lijepo zvuči, ali opet nema prošlosti, nema povijesti, a to nije dobro jer Hrvatska i Hrvati imaju bogatu i povijest i prošlost koje se ne treba sramiti. A zašto, netko će reći, cjepidlačim? Zato jer me brine i sljedeća Plenkovićeva rečenica: „Sve važne nacionalne zadaće ostvarili smo tijekom prvih 25 godina, a sada je pred nama da Hrvatska bude moderna, europska država u kojoj će se svi naši građani osjećati ugodno, u kojoj će se poštivati ljudska i manjinska prava i stoga sam inzistirao da svih osam zastupnika nacionalnih manjina podrži buduću Vladu“. Nakon nje, ove rečenice, još sam više siguran kako su one moje prethodne slutnje i sumnje bile opravdane. Jer kada ijedan hrvatski političar spominje manjine, ne misli on na Rome, Židove, Nijemce, Talijane ili Slovake, on misli samo na Srbe.
 
• Na predavanju u londonskoj školi London School of Economics, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović također je govorila gotovo istim rječnikom. „Vjerujem da će Hrvatska na kraju preusmjeriti fokus političke rasprave u zemlji s prošlosti na budućnost“. Jesu li ili nisu, ona i Andrej Plenković, usklađeni, uskoro ćemo vidjeti.
 
• U vrijeme veličanstvene vladavine Ive Sanadera mnoga su ženska novinarska pera pisala ode o njemu. Posebno su ga hvalile i na njega palile kako se „obračunao s ustašama“. U tomu je prednjačila Jelena Lovrić, bivša članica CK SKH. I sada je Jelena Lovrić počela egzaltirati za aktualnim predsjednikom HDZ-a. Evo kako uspaljena Jelena piše: „Smjenom na čelu HDZ-a i dolaskom, čini se, pitomog Andreja Plenkovića desničarska je rekonkvista ostala bez uporišta. Posve neočekivano, razmahala se neka vrsta nostalgije za Ivom Sanaderom i njegovim reformskim kapacitetima. Odjednom se opet u pozitivnom kontekstu spominje kako je on kao premijer rezao neželjene političke radikalizme. Istina, Plenković u tom pogledu kao da hoda po jajima. Nije rezolutan ni kategoričan. Osuđuje, ograđuje se, ali ne siječe. Sanader je to rješavao mnogo odlučnije. Nije se bojao uzeti Srbe u koaliciju, surađivati s Haagom ni ukloniti ustaške spomenike…“. Dakle, Jelena ne samo da Andreja hvali, nego mu i preporučuje da sve članove „desničarske rekonkviste“ – kako to ona naziva sve nas domoljube – stjera u neki gulag… Osim Lovrićke Plenkovića hvali i Sanja Modrić, koja također ima jugokomunistički pedigre. Slično kao i prije desetljeće Sanadera.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/10/hu-benedikt.hr_wp-content_uploads_2016_03_Jelena-Lovric-snimka-zaslona-2-580x357.jpg
Jelena Lovrić
 
• Pitam sugovornike tko će pobijediti u utrci za predsjednika Partije (SDP) i svi uglas odgovaraju – Tonino Picula. I kada im kažem da tako ne će biti, da je drugi kandidat „već izabran“, svi me tada pogledaju sa čuđenjem.
 
• Ovih dana pročitao sam što samo o sebi govori Silvija Šesto, koja piše ono što se pokušava istjerati iz školske lektire. Radi se o lascivnostima djece u odrastanju na kojoj se u svijetu okreću milijarde dolara. Pritom sam saznao kako još ima takvih suvremenih pisaca koji na mala vrata guraju pornografiju u škole. To su: Zoran Ferić, Dubravka Ugrešić, Kristian Novak…, čije je pisanje označeno kao »nastrano, pornografsko, pedofilski, u kojima se propagira vampirizam i kanibalizam, koja nude mračan pogled na svijet i čovjeka«.
 
Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskoga Državnog Sabora, u vrijeme dok se rušila Hrvatska po svim poljima, odjednom je progledao. Prije 16 godina je šutio kada su Ivica Račan, Dražen Budiša, Ivo Škrabalo i slični počeli sa skidanjem pozlate s hrvatske države koju su im stvorili Franjo Tuđman, HDZ i hrvatski branitelji, a danas odjednom zalaže se za ono što je toliko vremena prešućivao. Kako se to zove? Naknadna pamet ili pragmatizam u politici? Sada neuništvi Vlado dobro zbori kako je „sazrelo vrijeme da se na referendumu odluči o blagdanu, krovnom blagdanu koji bi objedinio suverenost, državnost i nezavisnost“ i predlaže da to bude 30. svibnja. Kao lukavi političar, a Šeks to jest, skida sa sebe odgovornost i preporučuje da neka Hrvati – on kaže „građani“! – o tome odluče na referendumu. Kad smo kod referenduma, smatram da je nepotreban. Ukidanje Dana državnosti 30. svibnja nisu Budiša, Škrabalo ili Račan proveli na osnovi referenduma, nego najsurovijim „dekretom“, zato nije potrebno trošiti hrvatske novce za povratak onoga što većina Hrvata želi, a to je da se Dan državnosti i dalje slavi 30. svibnja. U Saboru se odluka može i mora donijeti.
 
• Ministarstvo uprave odbilo je zahtjev za upis političke stranke Živi zid-Ivan Vilibor Sinčić u Registar političkih stranaka uz obrazloženje kako je općepoznata činjenica da je u taj registar ranije upisana stranka Živi zid koja je prepoznata u javnosti i po predstavljanju i zastupanju upisanih supredsjednika stranke, posebice Ivana Vilibora Sinčića, Ivana Pernara i Vladimire Palfi. Onda je kompanija Sinčić-Pernar-Palfi izmislila naziv nove stranke – Jedina opcija. Očito da im i jest „jedina opcija“. Ne prihvate li njihov prijedlog u Ministarstvu uprave ostat će bez novaca. A to im je i jedina svrha bavljenja politikom.
 
• Muslimani/Bošnjaci se digli na sve četiri noge protiv toga da u Srebrenici Srbin bude na čelu grada. Pritom namjerno zaboravljaju kako ti isti podržavaju maltretiranje i preglasavanje Hrvata u Mostaru gdje već osam godina nema izbora za gradonačelnika jer su Hrvati većina i Hrvat bi bio izabran. Pritom namjerno zaboravljaju da su Hrvati većinski i u Stocu i zato tuku Hrvate, razbacaju izborni materijal i pokušavaju uvesti šerijatsko pravo i nezakonje u hrvatski Stolac.
 
• U hrvatskom selu Gornja Tramošnica 1991. godine živjelo je 1500 Hrvata. Onda su na njih nasrnuli srpski agresori i ovo je selo sjeveroistočno od Gradačca u BiH okupirano, a Hrvati iz njega pobjegli preko Save na sjever. Poslije rata ovaj dio Bosanske Posavine pripao je tim istim agresorima – Srbima. No, neki su se Hrvati i vratili na svoja stoljetna obitavališta. Sada je njihovo selo postalo dio tzv. srpske općine Pelagićevo. U selu ima i djece koja po pozitivnim zakonima BiH i fantomske tzv. Republike srpske imaju pravo pohađati nastavu na hrvatskom jeziku. Srbi to ipak ne provode i ukinuli su škole na hrvatskom jeziku. Zanimljivo je i to što se prva pobunila učiteljica Srpkinja, Olga Lazić, koja je bila „zadužena“ da vodi nasravu na njoj očito jako mrskom hrvatskom jeziku. Druga je zanimljivost kako  čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović nije reagirao na ovu preopasnu provokaciju iz Tramošnice. Novo dodavanje vatre i pogodovanje oima koji žive na podjeli hercegbosanskih Hrvata na „Hercegovce“ i „bosanske Hrvate“.
 
• Znate li da Sveta Stolica, Vatikan, još uvijek nije priznao Kosovo? Još prije šest godina član Papinskog vijeća Walter Kasper (Heidenheim, Njemačka, 5. III. 1933.) je izjavio: "Mi, naravno, znamo da je Kosovo za Srpsku pravoslavnu crkvu teška rana i bol. Znamo isto tako da je to kolijevka i središte srpskog pravoslavlja na Kosovu. Mi to razumijemo i želimo imati obzira prema tomu". Za one koji također ne znaju, Albanci, Shqiptari, nisu dolaskom okupatora Osmanlija svi prešli na islam. Još uvijek ima kršćana, i katolika i pravoslavaca. I katolički Rim ih i dalje ne prizna!?
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/10/s-media-cache-ak0.pinimg.com_236x_a0_18_26_a01826dbd361d1e66c2676b829615bfa.jpg
Walter Kasper
 
• Izlaskom Velike Britanije iz Europske unije imat će posljedice na obranu Europe u okviru NATO-a, jer Britanci na obranu troše 2,1 posto BDP-a za obranu (60 milijardi dolara godišnje). Od njih više troše Sjedinjene Američke Države, čak 3,61 posto (664 milijarde dolara). Uz Britance u EU-u jedino još Estonija, Grčka i Poljska troše više od 2 posto, dok je Francuska sa 1,78 posto nešto ispod. Europske članice NATO-a zajedno za obranu izdvajaju samo 238 milijardi dolara, uključujući Tursku i Norvešku koje nisu članice Europske unije.
 
• Kad smo kod obrane Europe, evo vijesti iz rodnoga grada Immanuela Kanta Königsberga, koji se od 1946. Naziva Kalinjingrad. Naime, Kremlj je u toj ruskoj eksklavi između Poljske i Litve, postavio raketni sustav Iskander odakle navođene rakete imaju doseg  310 milja. Odatle Rusi mogu gađati ne samo Varšavu i Vilnius, nego čak i švedski Malmö. 
 
• Turska je najprije tražila tri milijarde eura od Europske unije da zaustavi migrante na svojem teritoriju. Sada se ta brojka popela na šest milijardi eura i sultan Reçep Tayyip Erdoğan traži još… Da nije sve u novce potvrđuju i neke druge brojke. U posljednjih petnaest godina Afganistanu je isplaćena pomoć u iznosu od 60 milijardi eura, a u Europu dolazi više Afganistanaca nego ikada prije. Ovih dana njemačka kancelarka Angela Merkel odlazi u tri afričke države – Mali, Niger i Etiopiju – u namjeri da njihove vlasti kupi novcem, a one će zauzvrat zaustaviti egzodus Afrikanaca prema Europi. Znajući koruptivnost ne samo Afrikanaca, mala će biti korist od ovoga izleta Mutter Angele.  
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Za mrzitelje Hrvatske sve je – “ustaško”!

HF

Hrvatska će propadati dok je Plenković na vlasti

hrvatski-fokus

Pupovčeva »escort dama« i »Ragnar iz Piska« koji laže

hrvatski-fokus

Hrvatska vlada s juga!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više