S tim u svezi pripremih komentar, čije je objavljivanje očito izvan portalskih gabarita, iako je negdje pokušano mu probijanje. Stoga – dakako, posve neobvezatno – prilažem spomenuti komentar (v. att.), glede Vam moguća zanimanja.
Ratko Dmitrović i Vasilije Krestić na predstavljanju knjige u Beogradu
Kao intelektulac svjestan Risikofriheit-a (v. moto), na rubu znanstvena i političkog establishmenta, i ovom problemu pokušavam pristupiti krajnje odgovorno. Inače, bitnije me ponukala jedna davna, više nego dalekovidna poruka[1] (v. moto), koja je, utoliko omanula: što, umjesto „Pupovčevih baštinika“, nije vidjela ojađeni izmanipulirani narod (jošte, cinično obilježen „zečevima“), u zbjegu za „palestinske“ Krnjače, Bijače i sl. U svakom slučaju: uza svu brigu mile nam (o)pozicijske nomenklature (v. att.), držim da to, ipak, ne mora biti put bez povratka, pa neka i ova mi nastojanja budu tome prilog.
STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ I SRPSKOJ (MATIČNOJ) NACIJI!
Bilješke:
[1] “Tko vas je ovlastio rušiti polovinu kuće, gdje sami priznajete, da smo vas ljubazno primili. Pogledajte kod vlade; predsjednik je vaš čovjek, kod najvišega suda tj. kod stola sedmorice je predsjednik vaš čovjek; pak se još tužite. A kad tamo, vi [srpska politička elita – op. a.] zatirete nas i Srbe. Proti tomu bit će narod sav, bez razlike vjere i naše i vaše pazite, kad narod složno progleda, da ne budete bježali putem bez …“ (David Starčević, 1884., prema: Saborski dnevnik 1884.-1887., Zagreb, 1887., str.. 167.)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više