Nisu li se u Stocu malo zaigrali?

Bošnjački napad na demokraciju, Hrvate i BiH

Ništa što nije na tragu unitariziranja, a unitarizacija slojevite BiH je zapravo islamizacija beha nacionalno vjerske šarolikosti, ne odgovara bošnjačkim centrima moći u gotovo sto posto muslimanskom Sarajevu. Nikakve promjene, pa čak i one proizašle slobodnim demokratskim izborima ne prihvaćaju se, i rezulati tih izbora se nastoje ili poništiti ili izbore ponoviti, izborni materijal pokrasti, pobacati otuđiti. A ponavljati ih treba smatra bošnjačko čelništvo sve dotle dok se ne dobije ono što oni traže. Traže da oni vladaju, da oni BiH usmjeruju tamo gdje ih nacionalno vjerska povezanost vuče.

Kamo bi je odvukli, kome bi je predali, za kim i ćijim vremenom žale više i ne skrivaju, i put povratka BiH u tragićnu prošlost Osmanlija i terorističku sadašnjost islamskog vjerskog fundamentalizma, trasiraju otvoreno, ne obazirući se na beha nacionalno vjersku specifičnost. Demokratski izbori u takvom političkom ozračju nacionalne i vjerske isključivosti gotovo je gubljenje vremena, kojeg je sve manje za europsko demokratsko uređenje zemlje ravnopravni i jednakopravnih njenih sastavnica.

Jednakost i ravnopravnost toliko različitih beha nacionalni i vjerski sastavnica jedini je jamac ostanka i opstanka BiH u njenoj povijesnoj šarolikosti na cijelom njenom području. Izbori u tako složenoj i još uvijek nestabilnoj političko ekonomskoj beha suvremenosti ne smiju biti sredstvo, oružje osvajanja ne samo političke moći vladavine, već više to ne smije biti oružje etničkog i vjerskog činjenja i osvajanja teritorija. No sve dok se izbori vode s tim ciljem, a vode se več četvrt stoljeća, oni bivaju samo nastavak rata etničkog čišćenja za teritorij. Da slobodni, no postavlja se pitanje šta je u BiH slobodno jer što je za jedan narod nešto sloboda za drugi ili treći to je nesloboda, izbori u beha društvu jesu sredstvo osvajanja teritorija potvrđuju to svaki novi održani nakon kojih je nacionalni teritorij jednog naroda sve veći a drugog sve manji.

Naravno u korist brojnijeg bošnjačkog naroda koji se nikad ne slaže gubitkom teritorija rezultatima izbora. I zbog toga uvijek kad vide da se teritorij gubi, odnosno kad se na izborima teritorij vraća narodu kojem je prije rata i pripadao, čime se ponovno šara Bosna, Bošnjaci izvrše agresiju na demokraciju, na Bosnu, na slobodne izbore i na onaj narod koji tim europsko svjetskim stečevinama slobode zemlju nastoji učiniti slobodnom i sigurnom za sve njene narode, bez obzira na njihov broj, vjeru, naciju, kulturu.

Listopadski izbori 2016. zamrsili su beha političku močvaru više nego prethodni, zbog toga što su obilježeni bošnjačkim fizičkim, gotovo ratnim pokušajima osvajanja vlasti i teritorija. Nije više samo Srebrenica bošnjački cilj osvajanja, fizičko politička agresija se širi i na hrvatske prostore. Nakon političkog, a u BiH političkim osvajanjem osvaja se i terotorijalno što je bošnjačka formula demokracije, osvajanja Novog Travnika, Busovače, Jajca i davno prije osvojenih drugi hrvatskih gradova srednje Bosne, političko fizičku akciju Bošnjaci prenose na Hercegovinu. Udaraju na hercegovački gradić simboličnog imena Stolac, u kojem su Hrvati uspjeli koliko toliko sigurno politički i teritorijalno zasjesti na tom stocu. Nakon što je hrvatska miroljubiva politika snošljivosti i tolerancije omogućila povratak svih u ratu otišlih Muslimana, za razliku od bošnjačke strane koja ne dozvoljava povratak hrvatskih prognanika i izbjeglica, Bošnjaci postignutim brojem kojeg su povečali i oni prognani Muslimani od strane Srba i koji se ne mogu vratiti na srpske prostore, fizičkim napadom, što je vid nacionalno vjerskog rata, pokušavaju osvojiti Stolac.

Svako bošnjačko osvajanje teritorija znači i porobljavanje ili progon hrvatskog puka s okupiranih prostora. S tim namjerama i k tom cilju poslan je poput svih islamskih terorista koji se šalju u ubijanja, iz Sarajeva i isilovac Kaplan da u Stocu izvrši teroristički čin ubijanja Hrvata i rušenja demokracije i rušenje Bosne. I uspijeva u tom gnjusnom razbojništvu sa drugim zlikovcima zamotanih glava. Nakon počinjenog zločina, za koji mu je vjerojatno obećano dvanaest djevica na drugom svijetu, zlikovac u glavnom gradu svih muslimana u Europi, Sarajevu, kao bošnjački nacionalno vjerski heroj ispija kavu. Mobitel ne skida sa ušiju od silni čestitki koje dobiva za počinjeni zločin. I to je BiH, leglo vjerskog terorizma onih koji je vide u zajednici radikalni islamskih zemalja, iz kojih prijeti sodomsko-gomorska opasnost zapadnoj civilizaciji slobodnih demokratskih i kršćanskih zemalja. Kaplanu stižu čestitke iz svih bošnjačkih političkih i vjerskih centara, što govori o dobro planiranom svebošnjačkom zločinu. Ono što taj zločin nacionalno vjerskih konotacija čini opasnijim je činjenica okupljanja vjerskih muslimanskih vođa u Stocu, čime se šalje poruka da je Stolac već osvojen. Gotovo cijelo vjersko muslimansko vodstvo iz Hercegovine slilo se u Stolac i dalo potporu vjersko nacističkom teroristi Kaplanu. No, čelnik Bošnjaka na tragu očeve "Islamske deklaracije" taj zločin i zločinca opravdava: "Kaplan je puno radio ovo ljeto i ne će lako Stolac prepustiti". Da radio je na planiranju zločina kojeg je na zadovoljstvo Izetbegovića i Islamske zajednice BiH savršeno izveo. Znači li to po bošnjačkom poimanju demokracije da vlast pripada uvijek onima koji puno rade na zločinima. Baš tako Izetbegović i cijelo političko vjersko vodstvo Bošnjaka doživljava i živi demokratske vrijednosti. Izetbegovića i družinu ne brine ni činjenica da je Kaplanov terorizam na demokraciju još snažniji udarac na BiH.

Ta činjenica udara na državu nije dovoljan razlog da se terorist osudi i kazni. Ako bošnjački teroristi smiju udarati na BiH, a očito da smiju, zašto onda Srbi ne bi imali pravo na referendum do odcjepljenja, a Hrvati pravo na svoj entitet. To pravo im povećava i bošnjački terorizam i terorističko rušenje BiH. Ako Bošnjaci terorizam rušenja države opravdavaju s "puno rada terorista", onda i Srbi svoj referendum mogu opravdavati s puno rada za njegovo provođenje, i Hrvati koji u svoje pravo na entitet ulažu i uložili su također puno rada i zasigurno se ne će nikada umoriti na njegovoj realizaciji, bez obzira na sve brutalniji bošnjački napad na BiH, demokraciju i Hrvate.

Vinko Đotlo