Hodočašće sv. Martinu i posjet gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj
U povodu obilježavanja 1700. obljetnice rođenja sv. Martina biskupa, pedesetak vjernika župa sv. Martina iz Rude kod Sinja i Vranjica te štovatelja sv. Martina iz Splita, od 8. do 10. listopada, pod duhovnim vodstvom župnika don Marina Matijace i don Ivana Matkovića hodočastila su u svečev rodni grad Szombathely u Mađarskoj, u kojem živi i značajan broj gradišćanskih Hrvata.
U Szombathely često dolaze turisti, hodočasnici, povjesničari ili jednostavno ljudi koji pokazuju zanimanje za vrednote prošlih vremena, koji tragaju za spomenicima povezanima s velikim sinom ovoga grada, sv. Martinom. Na mjestu gdje je rođen stoji crkva posvećena njemu u čast, gdje iznad slavoluka sjeverne pobočne kapele, u koju se ulazi iz svetišta crkve i danas stoji natpis: HIC NATUS EST SANCTUS MARTINUS (Ovdje je rođen sv. Martin). Posjetiteljima je pokraj crkve namijenjena najvažnija postaja europske kulturne ceste sv. Martina, 'Centar za posjetitelje sv. Marina'. Izložba pod naslovom Sv. Martin i Savarija putem crteža grafičara Ferenca Masszija odnosno pokraj njih izloženih kopija artefakata, te pisanih izvora predstavlja manje poznate i interpretirane događaje u Savariji iz Martinova života, te postaje njegova štovanja u Szombathelyu. U posebnoj dvorani smještena je izložba fotografija koja predstavlja prikaz sv. Martina na području biskupije, na kojem postoji 11 crkava posvećenih biskupu Martinu. Lik sv. Martina ovjekovječen je u županiji u daljnjih 12 crkava, što na kipovima, što na slikama i vitrajima. U dvorištu župe mozaik velikih dimenzija prikazuje važnije postaje životnog puta sv. Martina i mrežu s njim povezanih hodočasničkih putova diljem Europe.
„Poznato je da je sv. Martin prohodao gotovo cijelu Europu i tako je nastao europski put Via sancti Martini koji spaja mađarski grad Szombathely i francuski Tours. U Hrvatskoj također postoji put sa svetomartinskom tradicijom koja prolazi Martin Bregom te ide prema Sloveniji. Riječ je o hrvatskom ogranku puta Via sancti Martini te je osmišljen za hodočasnike koji hodajući žele upoznavati nove sredine. Naglasak je stavljen na život polaganog kretanja i život komunikacije koji je danas često zaboravljen“, kazala je voditeljica Zbirke sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj dr.sc. Bernadett Zadrovich.
Potom je uslijedio posjet u Prisiku, selo u Zapadnoj Mađarskoj blizu grada Kisega, gdje žive većinom gradišćanski Hrvati. U Prisiki je 2004. godine otvoren stalni postav Zbirke sakralnih predmeta Hrvata u Mađarskoj. Nekretninu, svoju rodnu kuću, i zbirku knjiga te sakralnih predmeta, koje je sakupljao od 1958. godine, župnik u Hrvatskom Židanu Štefan Dumović darovao je Hrvatskoj državnoj samoupravi tj. svim Hrvatima u Mađarskoj. Muzej se sastoji od izložbenih prostorija, knjižnice, kapelice, konferencijske dvorane i ureda. Izloženo je 2712 knjiga od kojih je 80% na gradišćanskome jeziku i 262 predmeta. U mnoštvu starih predmeta i oruđa, narodnih nošnja, vjerskih slika i crkvenih kipova, vrijedno je spomenuti izdanje tiskano u Budimu i naslovljeno: „Sveto pismo Starog zakona, izdano jezikom slavno-illyricski izgovora bosanskog prinesheno“, koje svjedoči o višestoljetnoj prisutnosti i kulturnoj aktivnosti bosanskih franjevaca na prostorima današnje Mađarske. Sakralni predmeti zbirke se vezuju uz život Hrvata u Mađarskoj koji su svoj jezik i nacionalni identitet sačuvali i zadržali sve do današnjeg dana. Cilj je Hrvatske državne samouprave, koja je održavatelj muzeja, da se zbirka vjerskih spomenika gradišćanskih Hrvata iz Đursko-mošonsko-šopronske i Željezne županije proširi vjerskim i duhovnim spomenicima Hrvata katolika ostalih županija u Mađarskoj.
Suvremeni identitet gradišćanskih Hrvata oblikovao se poslije 1921. među potomcima onih Hrvata koji su u 16. stoljeću u sklopu velikoga raseljavanja iz hrvatskih zemalja pred plimom osmanske ekspanzije u jugoistočnoj Europi napustili stara prebivališta između rijeke Drave i Jadranskoga mora i nastanili se na zapadnim rubovima Panonije: u zapadnim dijelovima povijesne Ugarske, na prostoru koji u ono vrijeme nije obuhvaćao samo današnju zapadnu Mađarsku nego i današnju istočnu Austriju kao i bratislavski kraj u današnjoj Slovačkoj.