KulturaŽute boje by HF24/10/2016 Kad ravnicom vjetri žutu boju raspu Kad podijeli jesen lišću svoje boje, kad ravnicom vjetri žutu boju raspu zelena se trava na počinak sprema. Zaljubljene duše nikako da zaspu… Iz daljine čujem jeku tvoga glasa… U mislima samo nosim oči tvoje. Tu si zapisana, izbrisat te ne će čak ni ova jesen što rasipa boje… Donesi sa sobom miris žutog lišća i jeseni miris, duša mi te zove… Ponesi toplinu ljeta što je prošlo. Ostvarimo skupa zajedničke snove… Pusti me samo, nemoj da me budiš! Vladimir Živaljić, Vukovar