Narod izumire, a elite uživaju

Koloplet vidljive i nevidljive probitačne povezanosti

"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost,

onda nisi darovao, već prodao." 

(Dostojevski)

Ne mogu reći ni da sam razočarana, kao ni da sam potpuno zadovoljna  novom vladom i premijerom. Promjene su uvijek dobro došle, pogotovo kad obećavaju drugačije i bolje. To se ne može dogoditi preko noći, jednako tako, kao i da nužno potrebne promjene i opći  boljitak pojedinca i društva, može samo jedan čovjek na vrhu stranke i države jamčiti, osigurati i donijeti. On to može htjeti, obećavati i pritom biti vjerodostojan. Vjerodostojnost se očituje u više područja, na više načina i na mnogim razinama. Vjerodostojnost određuje, pokazuje i dokazuje sam život i djelovanje dotičnog pojedinca, kroz dulji niz godina, doma i vani.

Vjerodostojnost nam pokazuju prioritetni životni i stručni ciljevi, realizacije zadaća i rješavanje problema koji proizlaze iz tih ciljeva, osobnost, osobitost, pozitivne karakterne osobine, dosljednost sebi, iskrenost i poštenje svakog pojedinca, pri čemu veliku ulogu igra opće i stručno znanje, sposobnosti, kompetencije, odgoj,  kultura, civilizacijski doseg, domoljublje, izraženi osjećaj pripadnosti svome narodu, poštovanje i uvažavanje različitosti onog drugog i drugačijeg, što proizlazi iz sve tri dimenzije određenja čovjeka, njegove prošlosti, sadašnjosti i bilo bi dobro iskreno vjerovati u prošlost i sadašnjost i na tome graditi zajedničku budućnost. Bilo bi dobro priznati svoje pogrješke i na tim pogrješkama učiti. Bilo bi dobro ponašati se prema svima, kako želiš da se oni ponašaju prema tebi. Bilo bi dobro, korak po korak, s malim stvarima krenuti iz početka, ispravno i pošteno, poštujući Ustav, zakone, pravila, običaje i tradiciju.

Često puta smo svjedočili i svjedočimo kako je sve po zakonu, ali vidimo da nije pošteno, pravedno  i pravno jednako za sve građane, jer je još uvijek među jednakima puno jednakijih, privilegiranih i podobnih, po mnogo čemu. Tako dugo dok se toga ne oslobodimo i ne riješimo, nema nam nikakvog napretka. Stajat ćemo u mjestu i nazadovati. Naš imanentni imperativ, što proizlazi iz našeg mentaliteta, je zaobići sve što nam je na putu, pronaći rupe u zakonu, djelovati i raditi po filozofiji “Ja tebi, ti meni”, “Ruka ruku mije”, “Vrana, vrani očiju ne vadi”…, bez obzira na svoje obrazovanje, svjetonazor, funkciju, položaj, spol, rod, nacionalnost i vjeru.

Žao mi je kad vjerodostojan čovjek upadne u vrzino kolo politike, gdje se isprepliću nepotizan i kljentelizam, koji dovode do korupcije i njega uvuku u tu  smrdljivu močvaru. Koliko god je nesvjesno u to upao i koliko god je čist, vrlo brzo biva uprljan i postane nevjerodostojan. Neki u sve to ulaze svjesno, zbog čistog pragmatizma i osobne koristi, materijalne i nematerijalne. Postane li im to ponekad veliki teret, teško će se toga riješiti i iz toga izaći, jer više ne mogu to vrzino kolo vidljivih i nevidljiv niti povezanosti prekinuti. “Mafija” ne pušta onog koga je uzela pod svoje i kupila. Izdaja se plaća, a izdajnik dekapitira. Rijetki su oni i one koji su se oduprli zovu bogatsva, moći, lagodnog života, estradizacije i prostitucije, svake vrsti.

Po kolodvorima, motelima, jeftinim hotelima, gradskim ulicama i parkovima uhićuju prostiutke i lopove nižeg ranga, sirotinju i bijedu, dok isti takvi, s obzirom na ono čime se bave u slobodno vrijeme, od čega žive ili od čega uživaju, na višim razinama, napreduju, dobivaju diplome, funkcije, društveni položaj i moć. U ime svojeg društvenog položaja, funkcije i moći, postaju elite, koje odlučuju o drugima, napose  o onima, koji sus mukom stekli svoje diploma, nemaju zaposlenje i su priseljeni su iseljavati.

Lijemo krokodilske suze za njima i plačemo što su nam polja, sela, velika i mala mjesta i manji gradovi opustjeli, dok s mjesta na kojem se o tome odlučuje poručujemo u ime svoje časnosti: Nek crknu! Mnogi danas zaista u našoj državi životare, polaku umiru u bijedi i siromaštvu. Narod izumire, a elite uživaju. Piramida temeljnih ljudskih vrijednosti se izokrenula. Laž, obmana i licemjerje su potisnuli iskrenost, pravednost i jednako pravnost. Ne treba se vraćati u bližu ili daljnju prošlost kako bi se to vidjelo. Dovoljno je bilo pratiti zasjedanje Sabora i sastavljanje Vlade da bi se to vidjelo, na najbanalnijim primjerima. Što je za jednoga ne pridržavanje teme i opomena, za drugoga nije, ovisno tko je dotični, čiji je i kako o njemu i njegovima mislimo.

Nude nam se nekakvi novi pošteni i pravedni, nužno potrebni zakoni, u obliku nekakvih jamstava uvjeta partneru, a stručnjaci otvoreno i javno govore kako je to obična kozmetika, zavaravanje građanstva i tobožnje dokazivanje dosljednosti iz izborne kampanje. Gubi se vrijeme i novac, ni za što i nizašto. Tobože radi se punom parom, jer vremena nemamo. Uz put se mnogima dijele lekcije s predsjedavajućeg mjesta i koriste profesionalne sposobnosti zvanja, da bi ih se ponizilo i omalovažilo, dok se u isto vrijeme ne pazi kako se govori. Postoji jedan jedini književni hrvatski jezik, po mogućnosti bez lokalnih naglasaka, kojim bi se trebali koristiti na određenom mjestu, određeni ljudi. Postoje naravno iznimke, iznimnih i rijetko viđenih, osebujnih ljudi, narodnih zastupnika – tribuna, kojima se oprašta istupanje u stilu. “Glejte jenu stvar…“, jer je ta “stvar” bila jako važna i indikativna za gledanje, slušanje, promišljanje, razmišljanje i djelovanje.

U njegovo vrijeme sabornica nije bila prazna, a nije bila niti modna pista, za neke uvažene gospođe koje su zalutale u tu dvoranu. One kao da se natječu u modi i plagiranju “modne” ikone, koja izgleda nema drugog posla nego isticati svoje ženske atribute kroz modne dodatke i trendove, često puta ne imajući u vidu mjesto, vrijeme i događaj.

Nego vratimo se našim očekivanju i “junaku našeg doba”. Još uvijek nije kasno da bude vjerodostojan iako se malo pogubio, jer nije mogao odoljeti pozivima i pritiscima sa strane i od onih koji misle kako to mogu i smiju raditi. Treba znati reći ne, u pravo vrijeme, na pravom mjestu i za pravu stvar. Kad si na položaju i funkciji, gdje su sve oči uperene u tebe, moraš biti vjeran i dosljedan najprije sebi, svojim biračima, svojim uvjerenjima, svom backgroundu, svom imidžu, svojim vizijama koje temeljiš na realnoj sadašnjosti i poznavanju prošlosti. Ne može i ne smije neki marginalac, zbog bilo čega i koga, poremetiti  pomno strukturiranu strategiju, u bilo čemu od općeg i nacionalnog interesa, samo zato jer je nekome prijatelj, kum, rođak, nekome pogodovao na bilo koji način, pa i ugošćavanjem preko vikenda. Očito je taj gospodin bio vidovit, jer je jako dobro uložio, čak se priča na račun općine, prije nekoliko godina u korist podobne osobe. Nije mogao niti sanjati dokle će dogurati, kao i neki drugi, za kojima se vuku dugački repovi, nepotizma, klijentelizma i korupcije. Vraćati nekome uslugu, za uslugu koju on duguje drugome, iz usluge, jako je opasno, kompromitirajuće i nevjerodostojno uvijek i svagda, za svakoga, naročito za suvremenog europski orijentiranog, kompetentnog, obrazovanog i vjerodostojnog državnika.

U državi gdje se od rođenja djeteta, preko vrtića, škole, fakulteta, zapošljavanja djeteta…, i onda opet novi krug za unučad, uvijek traži tko koga gdje poznaje i ima, kako bi na lakši i brži način došao do nečega  na što ima pravo, se ne može očekivati i vjerovati kako je Netko pošten  i vjerodostojan. To ispada nemoguće ni onda kad se zaista sve radi zakonito i kad je vjerodostojno, a kamoli kad postoji nekakva sumnja u tragovima.

Mi smo mala zemlja s malobrojnim stanovništvom, gdje zahvaljujući modernoj tehnici i tehnologiji svaki o svakome sve zna. Mnogi se međusobno poznaju, u prijateljstvu su, u rodu, u kumstvu ili nekim drugim međusobno ovisnim odnosima i zbog toga ljudi na visokim funkcijama moraju jako dobro paziti i biti oprezni s kim se kada druže, koga na što postavljaju i koga zapošljavaju. Neki mediji jedva čekaju da nešto “iščeprkaju” i objave. Neki novinari od toga dobro žive. Jednom objavljena laž kao istina, baš kao i mnoge istine kao laži, teško se demantiraju i postanu rasvjetljene. Ponekog se čovjeka kompromitira i sramoti bez ikakvog opravdanog razloga, dok se pak lopovi, prevaranti, uhljebi, politikanti, muljatori, razni tajkuni i tajkunčići, godinama štite i promoviraju kao nositelji razvoja, zdrava supstanca  i temelj društva. Sve se to prodaje, kupuje i skupo plaća, najviše našim novcem, pod motom brige za narod, domovinu i boljitak, začinjeno i isticano neupitnim domoljubljem i velikim hrvatstvom, a zapravo se radi o osobnom interesu pojedinaca i određenih interesnih skupina, pod blagoslovom određenim civilnih i duhovnih društvenih  struktura. Bilo bi dobro napraviti zaokret i krenuti u budućnost  s novim, obrazovanim, ničim opterećenim, sposobnim, kompetentnim, otvorenim, uljuđenim, pametnim, uključivim, prepoznatljivim, nekorumpiranim, odgovornim, vjerodostojnim i hrabrim ljudima, koji nikome ništa ne duguju, ni o kome, osim o svojim biračima ne ovise, otvoreno i iskreno priznaju kad pogriješe, kao i kad su prevareni.

Ankica Benček