Hrvatski Fokus
Aktualno

Drugo “ubojstvo” Boga

Bogoubojstvo je učinio njegov vlastiti narod

 
 
Bog je dao ljudima nepojmljivi dar: Došao ih je osobno posjetiti. To se dogodilo prije 2000 godina u osobi Isusa Krista, pravog Boga i pravog čovjeka. Ovoga Boga će zanijekati njegov vlastiti narod i osuditi ga na smrt. To je bilo prvo bogoubojstvo. Nakon dvije tisuća godina opet će ga njegov narod ponovo osuditi na smrt. To ćemo nazvati drugim bogoubojstvom.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/10/legrandreveil.files_.wordpress.com_2016_10_sainte-trinitc3a93.jpg
Prvo bogoubojstvo:Stvari Zavjet nam kaže da je u datom trenutku Bog izabrao jedan narod između ostalih da bude njegov narod. Bit će stoga nazvan izabranim narodom i Bog će ga izabrati da bude izdvojen do njegovog povratka na zemlju. Ovaj izabrani narod je hebrejski ili židovski narod kojega je Bog nastanio u obećanoj zemlji: Palestini. Isus je potekao od kraljevske loze Davidove. To su povijesne činjenice i nikomu ne pada na pamet da ih niječe. Taj izabrani narod će tražiti od Pilata Isusovu smrt i biti će mu draži razbojnik Baraba od njegovog Gospodina i kralja. Pilat koji je to dobro shvatio napisat će na križu: Isus kralj židovski. Nema nikakve sumnje u evanđeljima da je to bio židovski narod kojeg su razjarili i potakli svećenici Sinedrija da traže Isusovu smrt prihvaćajući posljedice svoga čina, jer pisano je:“Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu.“(Matej 27;25)
 
Isus, budući da je Bog koji je postao čovjekom, istovremeno je  i pravi čovjek i pravi Bog. On će dati svoj život kao žrtvu za otkupljenje grijeha i spasenje svijeta.  Taj njegov čin nazivamo misterijem Otkupljenja.Ispunio je ovo djelo, a kako je božanska narav Isusova bila neupitna tako je i Uskrsnuče. Izbrani narod preuzeo je na sebe krivnju bogoubojstva. Upravo je nevjerojatno da je Bog odbačen od svog vlastitog naroda, u najmanju ruku od njegove večine. To je onaj isti narod koji je on izabrao, štitio i obdario ga blagostanjem kroz stoljeća. Oni u Isusu nisu prepoznali Mesiju (toliko očekivanog Spasitelja) ni Sina Božjeg. Otada nastaje ogromna razlika između židova i kršćana jer ih kršćani ne optužuju samo da su zanijekali svoga Boga i da su odbili u njemu prepoznati Mesiju, što je za kršćane bitna odrednica njihovog postojanja, nego ih živo i trajno optužuju za počinjeno bogoubojstvo.
 
NOVI NAROD BOŽJI
 
Isusov silazak na zemlju uzdrmao je temeljito drušvenu organizaciju, ne samo u vjerskom pogledu. Prva značajna promjena je bila u promijeni naravi izabranog naroda ili naroda Božjeg. U stvari, svojom smrću Isus je izvršio jednu promjenu istovremeno bitnu i konačnu: djeca Božja, njegov narod, nisu više bili pripadnici jedne i isključive povlaštene etničke skupine – židovi – nego svi ljudi koji vjeruju  u njegovo božanstvo i štuju njegov kult. Ovaj narod je nazvan kršćanskim, to će reći da su to oni koji vjeruju u Isusa Krista i koji ga slijede.
 
Za skupljanje i vođenje  ovog novog naroda bila je potrebna jedna nova struktura – to će biti Crkva apostolska. To znači da je crkva utemeljena na apostolima kojima je zadaća poučavati božansku objavu ljudima ali i osigurati božansku i nadnaravnu misiju koja im je povjerena. Jer Isus nije došao samo spasiti ljude svojom smrću na križu i dati im novi nauk vjere utemeljen na ljubavi – najprije prema Bogu, a onda  i prema ljudima. On je došao utemeljiti svoje Kraljevstvo. Jedna od prvih misija koju je povjerio apostolima bila je da idu od grada do grada navješćujući da je „Kraljevstvo Božje blizu, ovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ tako će reći Pilatu. Jer to kraljevstvo nije materijalno nego duhovno, ali je na zemlji. Da nije tako zar bi Isus poslao učenike da ga navješćuju?
 
Dakle uloga Crkve nije samo strukturalne naravi, to znači da nije samo da organizira vjernički narod, nego je prva zadaća crkve duhovna a to znači da ima poslanstvo da svim ljudima dade mogućnost da uđu u život vječni obraćenjem u vjeru u Isusa Krista  putem sakramenata koje je On utemeljio počev s krštenjem. Zbog ove svoje prvotne misije Crkvu se ne može usporediti s nekom drugom religioznom strukturom. Primanje sakramenata omogućava  svakom čovjeku da uđe u okrilje božjeg naroda koji je jedinstven, isključiv, i održavan obiljem milosti koje se primaju sa sakramentima. Bez Božje milosti nijedan čovjek se ne može oduprijeti đavlu kao što nijedan čovjek ne može spasiti sam sebe. Za to mu je potrebna nadnaravna pomoć koja se postiže molitvom i sakramentima.
 
Ovaj uvodni dio je vrlo važan i neophodan je za razumijevanje razlika između Crkve Božje i struktura drugih religija koje se ne mogu usporediti s njom zbog  osobitosti ove milosti i božanskog života po sebi. Postoji samo jedna Crkva Božja koja je u direktnoj liniji s onom utemeljenom po apostolima počev od prvog, svetog Petra – to je Crkva katolička, apostolska i rimska čiji se poglavar smatra vikarom Kristovim i direktnim nasljednikom svetog Petra. To je nesumnjivo i ne može se osporiti. Sve su ostale strukture, čak i kršćanske koje se predstavljaju kao crkve božje uzurpatorske i u stvarnosti namaju nikakve vrijednosti.
 
OBJAVA SVETOGA TROJSTVA
 
Bog ne objavljuje ljudima sve svoje tajne odjednom. On ih objavljuje postupno, malo po malo, nakon što ih je dugo pripremao.
Židovi Isusovog vremena nisu poznavali tri elementa božanskog misterija:
1. da će Mesija biti Bog u osobi;
2. da će njegova misija biti da utemelji svoje duhovno a ne materijalno kraljevstvo.
3. da je Bog ujedno i Jedan i Trojstven  – Trojstvo.
Misterij Svetoga Trojstva pojašnjava misterij Mesije i njegovog dolaska na zemlju jer nam daje mogućnost da shvatimo mjesto koje Isus zauzima u božanskoj sferi. Jer Isus nam otkriva misterij Jednoga Boga u tri osobe jedinstvene i različite: Oca, Sina i Svetoga Duha.Ovome misteriju dodaje se još jedan, misterij UTJELOVLJENJA: Sin je ne samo Bog nego i čovjek: Bog postao čovjekom
 
Zašto se Bog utjelovio u naravi čovjeka? Jer je to bio za njega jedini način da se objavi nama. Iz Starog Zavjeta saznajemo da nijedan čovjek ne može vidjeti Boga a da ne umre. Jedini način koji omogućuje ljudima da vide Boga je da se Bog obuće u ljudsku narav. Kako je Bog istovremeno Jedan i Trojstven, činjenica da vidimo jednu od osoba, Krista, čini da vidimo isto tako i ostale – Oca i Duha Svetoga. Zato nam Sin tvrdi „Tko je vidio mene vidio je i Oca (Ivan 14:9). Tumačeći Duha Svetoga svojim učenicima: „Nakon tih riječi puhnuo je na njih i rekao im: Primite Duha Svetoga.“ (Ivan, 20;22).Jer iako su tri osobe Svetog Trojstva različite one nisu ništa manje Jedno, dakle nedjeljive.
 
Najveća i najdublje štovanje Svetog Trojstva se nalazi u katoličkoj misi. Ustvari u misi svećenik prikazuje simbolično i Veliki Četvrtak i Veliki Petak. On prinosi Sina Ocu u jedinoj žrtvi dostojnoj njega a nama daje Duha Svetoga putem svetog pričešća. Prije Isusa Krista ljudi su žrtvovali životinje u počast Bogu. Poslije Isusa Krista žrtvovanje životinja prestaje jer je žrtvovani sin, koji dolazi na to mjesto, svet i očigledno je da ova žrtva ima neizmjernu vrijednost u očima Oca. A u crkvenoj zajednici oni koji su dostojni primaju Tijelo Kristovo, ali božanska osoba koja ostaje u njima je Sveti Duh, a naša duša (i naše tijelo) postaju novi hram, prema riječima svetog Pavla, u onoj mjeri u kojoj je tijelo čisto, pogodno  i dostojno da sačuva ovo blago.
 
DRUGO BOGOUBOJSTVO
 
Dok je prvo ubojstvo Boga počinio božji narod Starog Zavjeta logično je da je i drugo bogoubojstvo učinio božji narod Novog Zavjeta. Dakle kršćani, katolici, jer su oni jedini zakoniti nasljednici Kraljevstva Božjeg.Ovdje smo primorani biti jasni zbog činjenice da se mnoge paralelne i disidentske crkve koje su uzurpirale sebi nezakonito pravo da se zovu kršćanske, a ustvari: „one lažu i to nisu“. (Apoc. 3.9)
KAKO SU I KADA KATOLICI POČINILI BOGOUBOJSTVO? DEKLARACIJOM NOSTRA AETATE OD 28. STUDENOG 1965. ZA VRIJEME II. VATIKANSKOG KONCILA. U toj deklaraciji je rođeno otvaranja dijaloga s drugim religijama koje provodi Vatikan već 50 godina.
 
Ova doktrina je dopustila i opravdala nenormalne posjete raznih papa mjestima kultova različitih religija koje ne štuju Isus Krista kao Boga. Ta je doktrina je stvorila pojam VJERSKE SLOBODE koju propovjeda Vatikan i koja je obustavila svaki pokušaj obraćenja na katolicizam koje je uvjet spasenja kako je objašnjeno u gornjem dijelu teksta. Ovom činjenicom Crkva je izdala svoju prvu misiju koja joj je povjerena – spasenje duša.Ova doktrina je omogućila organiziranje vatikanskih inicijativa od koja je najpoznatija ona susreta u Assisiju kojom je papa, Kristov vikar, dragovoljno združio Isusa Krista s lažnim bogovima svodeći ih sve na isti razinu. SVE SE OVO SVODI NA PORICANJE SVETOG TROJSTVA: DAKLE NA DRUGO BOGOUBOJSTVO
 
To je vrlo jednostavno:Ako je Isus Krist Bog – to je prva zapovijed koja je neumoljivo stroga. Ljubit ćeš samo jednog Boga i častit ćeš ga potpuno /svim srcem i dušom/. Sveto Trojstvo čini jednog jedinog Boga kako je to objavio Isus i kako je to poučavala Crkva. Crkvena doktrina je jasna: čašćenje Isusa Krista kao Boga ne može se odvojiti od Svetog Trojstva. Budući da je prva zapovjed, imperativ, Sveto Trojstvo kao ni Isus Krist ne mogu  se dijeliti ni pridruživati bilo čemu drugom.
 
Papa koji je Kristov vikar i čuvar Božanske objave je više nego itko drugi zadužen da poštiva prvu zapovjed. Otuda proističu sve ostale dužnosti („čitav zakon i proroštva“ kaže Isus u Mateju 22:40) da ih uskladi s istinskim i jedinim Bogom – Svetim Trojstvom. On ne može ni u kom slučaju izjaviti nešto protivno tomu i još manje počiniti djela koja niječu ili vrijeđaju ovu realnost. On ne može ići u sinagogu ili u džamiju u kojima je očito da bog koji se tamo štuje nije Sveto Trojstvo, počev od Isusa Krista, a da se ne prekrši prva zapovijed. On ne može organizirati susrete s štovateljima drugih bogova, lažnih, jer se tu ne radi o Svetom Trojstvu = jednom jedinstvenom Bogu, a još manje može postupati tako kao da je Sveto Trojstvo samo jedan Bog među drugima. Ako čuvar vjere, božanske objave i dogme utemeljene na toj objavi koji je po svojoj službi Prvi među jednakima organizira cijelu Crkvu, krši i protivurječi prvoj zapovijedi svojim riječima, svojim djelima, onda on počinja implicitno i eksplicitno DRUGO BOGOUBOJSTVO.
 
KAKO GA NAŽALOST SLIJEDI SVEUKUPNA KATOLIČKA ZAJEDNICA NA TOM PUTU, S NEKOLIKO IZUZETKA, MOŽE SE USTVRDITI DA BOŽJI NAROD STOJI IZA SVOG POGLAVARA I DA POČINJA UBOJSTVO BOGA. Od Nostra Aetate, sve su pape: Pavle VI., Ivan Pavao I., Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo počinili bogoubojstvo.
 
BUDIMO JASNI: U ČEMU SE TOČNO SASTOJI DRUGO BOGOUBOJSTVO? Sasvim jednostavno: U Nostra Aetate Crkva tvrdi da je Alah isti Bog kao Bog Abrahama u Starom Zavjetu. Ona podržava zabludu o Bogu kojega štuju današnji židovi (čija je vjera talmudski judaizam). Pape nisu oklijevale da izjave da mi imamo istog Oca, Boga Abrahamovog. Katolička Crkva ne može priznati jednu stvar i istovremeno njoj suprotnu: Da, Bog Abrahama je Bog kojega štujemo, ali mi znamo da nakon Isusa Krista taj je Bog Trojstven i neodvojiv od Sina i Svetoga Duha kako nam je to objavljeno u Novom Zavjetu.
 
Ili židovi i muslimani (i svi ostali) priznaju Boga Sina, pa prema tomu Sveto Trojstvo, ili se oni varaju u naravi Boga Abrahamovog ne vodeći računa o dolasku Krista koji je bitan za razumijevanje božanskog misterija. Tako se njihovo štovanje ne odnosi na pravoga Boga nego na nešto sasvi drugo … a to se zove lažni Bog. JER BOG JE JEDINSTVEN I TROJSTVEN I NEMA NEKOG DRUGOG PUTA. PREMA TOMU PO SVOJIM IZJAVAMA I ČINIMA KATOLIČKA CRKVA NIJEČE SVETO TROJSTVO. TO JE BOGOUBOJSTVO.
 
A ONI NAM LIJEPO UZVRAĆAJU. Židovi ne oklijevaju izjaviti da smo nakon II. vatikanskog koncila postali pristupačniji. Ali tko se promijenio? Oni ili mi? I u kom smislu? Rabin Moshe Lewin, predsjednik rabinske europske konferencije podsjeća u svojoj izjavi za tisak 2015. „da je deklaracija Nostra Aetate (…) stavila kraj na  teološki sukob i na stoljeća mržnje i netrpeljivosti spram židova.“ I još žešće, u jednoj deklaraciji koju su potpisali ortodoksni rabini Izraela, Europe i Sjedinjenih Država, a objavljena je u rujnu prošle godine tvrde da „je objava Nostra Aetate prije pedeset godina najavila proces pomirenja naših dviju zajednica.“
 
I kao zahvalu čestitaju nam na očiglednom bogoubojstvu koji mi činimo već pedeset godina i nisu oklijevali izreći: „PRIZNAJEMO DA KRŠĆANSTVO NIJE NI GREŠKA NI SLUČAJ NEGO PLOD BOŽANSKE VOLJE I DAR NARODIMA.“ Kako su ljubazni! Sad kad smo pred njima pali na trbuh, kada im više ne predstavljamo prijetnju zbog naše očigledne apostazije, zbog našeg odbacivanja naše misije i našeg negiranja Svetog Trojstva oni nam mogu priznati naš božanski status. Ali oprez! Otkupljenje nam dolazi od njih a ne od Isusa Krista. „Sada kad je Katolička Crkva priznata kao vječni savez između Boga i Izraela, mi židovi možemo prepoznati stalnu trajnu konstruktivnu vrijednost kršćanstva kao našeg partnera u oktupljenju svijeta.“ Radi se ni više ni manje nego o priznanju Izraela kao naroda-svećenika koji su jedina veza izmešu Boga i ljudi i kojemu će katolicizam uskoro predati službeno baklju (oni smatraju da su to već postigli ali ne službeno… pažnja, nikada se medvjeđa koža ne prodaje…) Ovoga se podsjetimo jer je to ključna točka kraja vremena i razumijevanja duhovne naravi podzemnog rata koji se vodi.
 
Ovi tekstovi dokazuju naš uzmak i njihov pobjednički proboj. I taj naš uzmak, oni sami potvrđuju kao datum Nostra Aetate. 50 godina uzmicanja, popuštanja, šupljih dijaloga, odbijanja, apostazije, izopačenja zdrave doktrine da bi smo stigli do toga da nam oni objave s visoka i glasno da Isus Krist nije više izvor Spasenja i Otkupljenja i da smo mi saveznici i sukrivci ove obmane.
 
28. LISTOPAD JE KLJUČNI DATUM NA KRAJU VREMENA
 
Primijetili ste skupa sa mnom da je deklaracija Nosta Aetate objavljena 28. listopada 1965., 41. dan nakon kraja Konicla, ali još je jedan ključni datum koji odgovara ovomu, a to je izbor pape Ivana XXIII. sedam godina ranije. Znamo da je to bio crni dan u povijesti Crkve jer tog 28. listopada 1958. sotona konačno postigao kontrolu nad Crkvom na najvišoj razini izborom pape pripadnika Ružinog križa – rozenkrojcera, najtajnijeg i najzlokobnijeg dijela slobodnih zidara. Njegova prva akcija je bila sazivanje II. vatikanskog Koncila.
 
Majka Božja Fatimska je tražila da treća Fatimska tajna bude objavljena 1960., dakle u trenutku sazivanja Koncila. Ova tajna koja se najvjerojatnije tiče apostazije u Crkvi koja je omogućena novotarijama rečenog koncila. Izbor je jasan: to je bio koncil ili tajna. Papa Ivan XXIII. koji je jako dobro znao što radi, morao je zadovoljiti one koji su ga doveli na vlast i nije dugo oklijevao: to je bio Koncil koji je zakopao treću tajnu do dolaska nasljednika koji je objavio krivotvorinu da bi okončao priče koje su kolale. ALI SVETA DJEVICA JE BDJELA.
 
Kao i uvijek na vrlo jednostavan način. Najjednostavniji, poruka je sadržana u samom datumu.
28. listopad je blagdan svetih apostola Šimuna i Jude.
1. Za svog ukazanja 17. siječnja 1871. u Pontmainu Sveta Djevica sa svoje desne strane imala je seosku crkvu posvećenu svetima Šimunu i Judi.
2. Sveti Juda nam je ostavio jednu poslanicu koja se nalazi upravo ispred Apokalipse.
 
Pontmain
 
Oni koji su čitali moj članak od 26. travnja 2016. znaju da je Pontmain proročanska alegorija Muke po Crkvi koja slijedi svog božanskog Učitelja, svog mističnog zaručnika. Katolička Crkva mora proživjeti Muku koju su izazvali i proveli istovremeno njeni neprijatelji (koji joj žele smrt i čine sve da to ostvare), ali i njen vlastiti narod koji je sudionik i sukrivac s obzirom na vlastiti otpad i apostaziju koju je prorekao sveti Pavle. To su sve samo znakovi kraja vremena, a II. vatikanski Koncil samo je okidač i najveći pokretač ovog polaganog spuštanja prema paklu po svojim trima reformama:
1. Sloboda vjere koja vodi do ubojstva Boga,
2. Nova misa koja podstiče gubitak vjere
kao posljedica prvog i drugog je
3. stvaranje vjere u čovjeka koja vodi u apostaziju.
Nesvjesna apostazija za najveći broj kršćana je uskakanje u svjetski vrtlog koji ih nadilazi, koji ih davi i konačno osuđuje na paklene muke.
 
Poslanica svetog Jude
 
Prije posljednjeg teksta Novog zavjeta koji prethodi Apokalipsi je potresan opis kraja vremena. Hvala Svetoj Djevici što nam je dala takav dar davši nam svetog Judu kao ključni pokazatelj. Dovoljno je pročitati njegovu poslanicu i sve razumjeti. Jer on opisuje što će se dogoditi na kraju vremena. „/apostoli su vas podučili /da će u zadnjim vremenima biti onih podrugljivaca koji će ići do kraja svojih bezbožnih čina. To su oni koji stvaraju podjele vođeni instiktima koji ne posjeduju Duha.“ On točno opisuje gdje su ti koji stvaraju nevolje:„Među vas su se umiješale osobe koje su odavno označene za sud, bezbožnici koji iskušavaju miost našega Boga zavođenjem i obmanama i niječu našega jedinoga Gospodina Isusa Krista.“ On lijepo kaže „među vama“, dakle usred samoga naroda božjeg /Crkve/ koji će zanijekati Našeg Gospodina Spasitelja – drugo bogoubojstvo.
 
On podsjeća da su ove radnje slične onima koje su se dogodile u Sodomi i Gomori koje su se odale prostituciju /aluzija na veliku bludnicu Apokalipse koja je Crkva katoliča kao prijateljica nevjernih naroda: treba samo pogledati kome je više sklon papa Franjo. Oni su na Kainovom putu (koji su se također obraćali Bogu, no treba se sjetiti, da nije dovoljno samo se obraćati Bogu. Vaši darovi i molitve se moraju svidjeti Bogu) i biše uzneseni izgaranjem Balaama (što znači da nemaju ispravnost pogleda i ponašaju se kao slijepi i gluhi.)Trebalo bi pročitati cijelu poslanicu da bi se utvrdila vjernost opisa našeg vremena i ponašanja najvećeg broja modernih katolika koji se još uvijek smatraju katolicima kao i preporuke onima koji su ostali vjerni.
 
Još i više: ovaj tekst je jedini u Novom Zavjetu koji citira patrijarha Henoha i povezuje ga sa Sudnjim danom:„Protiv njih je prorokovao i Henoh, sedmi patrijarh poslije Adama koji  je govorio: Evo, došao je Gospodin sa tisućama tisuća svojih anđela /mirijadama/ da izvši sveopći sud i optuži sve duše za sve čine nevjere, bezbožnosti koje su počinile, i za sve nepodnošljive riječi koje su bezbožni grješnici izgovorili protiv Njega.“
 
Henoh je jedan od dvojice svjedoka Apokalipse kažem nam Sveta Djevica iz la Salette. Koje je stvarno značenje ove tvrdnje? S jedne strane nas je uputila na poslanicu svetog Jude da shvatimo djelovanje neprijatelja unutar samog Božjeg naroda, s druge strane upućuje nas na knjigu Henokovu koja, mada apokrif, sadrži principe vjere koja je bila prisutna u Judeji u vrijeme Isusa Krista i koja kao da je pisana za naše vrijeme: „Kada ljudi ispune mjeru bezakonja spram Boga i spram Izraela /Crkve/ dogodit će se strašna kataklizma prema kojoj je Potop bio samo predigra i opomena. Ovoga puta će srđba božja ići do kraja: zlo će biti iskorijenjeno zauvijek. Zemlja će biti pročišćena vatrom a ne samo vodom. Pod novim nebom i na novoj zemlji otpočet će kraljevstvo bez kraja za izabrane, kraljevstvo pravde, vjernosti i mira, istinsko Kraljevstvo Božje u kojem će Izrael – Crkva – biti kraljevski narod.“ Abbe Arminjon: Fin du monde present et mysteres de la vie future – Kraj sadašnjeg svijeta i misterij budućeg života, 1881.)
 
Ovaj tekst je savršeno usuglašen s Apokalipsom. Evo što nam želi reći Naša Gospa, a s njom i skup egzegeta kad nam govori o Henoku. Ne radi se o tome da se vraća osoba od krvi i mesa nego da se vidi ostvarenje svega što je opisano i prorečeno u njegovoj knjizi. O istom se radi i u Iliji. Nakon tri godine suše (42 mjeseca Apokalipse) doći će pobjeda nad sotoninom sinagogom na brdu Karmel, a onda susret s Bogom na Horebu: to je zato da nam pojasni da ne trebamo očekivati povratak Ilije od krvi i mesa nego ispunjenje događaja sličnih onima koje je on doživio i koji se prenose na naše vrijeme.)Da su ljudi mogli shvatiti smisao proročanske mistike prestali bi davati toliku važnost književnim tumačenjima: „Duše se varaju u onome što su Objava i riječi Boga. Oni ih uzimaju doslovce poimajući samo koru. Međutim glavni cilj Boga u njgovom obraćanju je da pruži, da dade duhovni plod koji je zatvoren u tim riječima i zbog toga je to teško razumjeti … Evo zašto onaj koji se hoće vezati za slovo Objave u obliku osjetne vidne slike ne može izbjeći zapadanje u veliku iluziju; dao se zavesti osjetilima umjesto da se odmakao od osjetilnog da može primiti svjetlosti Duha Božjeg.“ (Sveti Ivan od Križa. La montee du Carmel – Uspon na Karmel).
 
ZAKLJUČAK
 
Imamo još dokaz više da su mnogi događaji koje neki iščekuju ustvari iza nas i da su se proroštva ispunila. Ljudsko oko koje je zaslijepljeno materijalističkim svijetom ne može ih vidjeti. Sa srcem, duhom i uz pomoć milosti može se nadati shvaćanju samo nečega u  oceanu laži manipuliranih informacija.Kažu mi da sam jedan od onih koji najvešćuju posljednji sud i dolazak Našeg Gospodina: Ali to je očigledno. Svi su znakovi tu ako se malo bolje i analiziraju stvari u dubini a ne površinski, a posebno ako se ima dobar spoznajni ustroj i znanje. 
 
Apostazija kršćanske civilizacije nije samo vjerska, ona je također društvena i inlektualna. Zanijekali smo našega Boga. Oblikovali smo društvo bez Boga. Navikli smo našu duh da razmišlja materijalno bez uzimanja u obzir nadnaravnu dimenziju. To se dogodilo jer su naši suvremenici žrtve trostruke apostazije i ne mogu shvatiti da su se božanska prorokovanja ispunila do zareza: „Onoga dana, prije potopa, jelo se i pilo, ženilo se i udavalo sve do Noinog ulska u lađu, ljudi nisu ni u šta sumnjali dok ih nije nadišao potop i sve ih podavio. Takav će biti i dolazak Sina Čovječjeg.“ (Matej 24:38-39)
 
Ne sumnjaju u ništa ni mnogi čitatelji ovog bloga. Misle da imaju vremena… ljudska glupost, slijepilo svih ovih ljudi koji se smatraju živim a ustvari su mrtvi.Ostaje nam malo vremena prije nego se provali srđba božja. Đavao je gotov, on nam trubi svaki dan i moći će se proglasiti pobjednikom. Još samo preostaje da se preda baklja duhovnog svjetskog vodstva. Papa Franjo je mora predati narodu svećenika i novom mesiji … kako je predviđeno … i to je kraj: Matej 24:39. Budite spremni također i vi. To je čas u koji ni ne mislite da će Sin Čovječji doći. (Matej 24:44)
Louis d'Alencourt, https://legrandreveil.wordpress.com/
 

Izbor i prijevod s francuskoga Kornelija Pejčinović, prof.

Povezane objave

Tko je (bio) Goran Radman – ‘oficirsko dete’?

HF

Velika pobjeda HDZ-a u Dubrovniku

HF

Milanović-Josipović-Pusić-Teršelič-Pupovac su posmrtna Titina straža

HF

Mame ne umiru nikada

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više