Dok se ne utvrdi istina i dok se ne izrekne žaljenje i isprika za stotine tisuća nevino ubijenih Hrvata u vrijeme rata i poraća, ne će biti mira i sloge u našoj Domovini. Bez pokajanja, okajanja grijeha i nadoknade štete nema oprosta.
Jama na vrhu Ilovca u kojoj je, razbijanjem lubanja udarcima tupog dijela šumskih sjekira, pogubljen 101 žicom vezani hrvatski vojnik
Razasute kosti naših mučki ubijenih Hrvata, kojima nikada nismo dali mir i spokoj, koje nikada nismo sahranili kako to zaslužuje svako voljeno Božje biće, vuku nas sebi na zemlju i podzemlju i nedaju nam život u slobodi, obilju radosti i blagostanju. Kosti svuda oko nas!!! Kosti ljubljenog Božjeg bića nepravedno i mučki ubijenog, nitko od vladajućih za sve ove godine ne želi na dostojanstven način eshumirati, identificirati i sahraniti. Njihovi voljeni, ne mogu to učiniti a željeli bi ali ne mogu doći do istine gdje su kosti njihovih voljenih nalaze. Neki se boje o tome i govoriti. Strah koji su J. B. Tito i njegovi najbliži suradnici, u komunističke floskule zakrabuljeni velikosrbi i njihove hrvatske sluge, hrvatski komunisti, uspostavili nad državotvornim Hrvatima, hrvatskim domoljubima i rodoljubima, traje i danas jer su njihovi potomci i politički sljedbenici i u današnjoj Hrvatskoj sačuvali praktički sve poluge vlasti.
I nakon što je Tita svijet osudio i s pravom stavio na deseto mjesto najvećih svjetskih ubojica, malo koji Hrvat to zna jer je i na državnoj televiziji, HTV-u, to ostala tabu tema. Svaki ministar u Hrvatskoj Vladi koji najavi ili u svoja 4 zida samo spomene lustraciju ili potrebu otvaranja arhiva SKJ-SKH, može računati da će biti smijenjen u najkraćem mogućem roku. I, štoviše, zauvijek pribijen na stup srama. Kao “revizionist” i, “zna se”, “ustaša”. A sve dok to netko ne učini, dok ne objavi punu istinu o Titu i njegovim velikosrpskim i komunističkim suradnicima, monstruoznim koljačima, dok naša djeca u školama to ne budu učila, dok mrtve ne sahranimo kako bi mogli u miru počivati, neće biti mira ni nama živućima. A očigledno ni slobode. Ni radne ni životne budućnosti.
Nemamo Božji blagoslov, a bez Božjeg blagoslova nema napretka ni obilja, nema mira ni radosti. Vrijeme je da to učinimo i da istina bude svima dostupna, da istinu ponavljamo sve dok ne bude prihvaćena i dok se nasljedovatelji ubojica, ne ispričaju i moralno ne osude, jer za osudu pojedinaca smo zakasnili. Upravo zbog toga se tako i dugo čekalo, da pomru a sa njima i dio istine i njihovo nekažnjavanje.
Božjem sudu, nitko nije uzmakao. Istina uvijek proklija na svjetlo dana. U našem narodu se kaže: „Zaklela se zemlja Raju, sve se tajne morat znaju“. I sve se zna, samo se ništa po tome ne čini. Uplašeni se boje, hrabri se ušutkavaju a egzokuteri pozivaju na vjeru u Boga i Njegovo praštanje iako nikada nisu vjerovali ni praštali. Oni uvijek imaju ispriku za sva zla, bez imalo kajanja za počinjena dijela, bez vjere u Boga ali sa Bogom kao svojom oštricom napadaju one koji ga ljube, zbunjuju ga i dovode u situaciju da ispituju svoju savjest i da možda treba sve zaboraviti. Jer eto, sve više i više priča se o Bogu koji prašta sve i svašta, širi svoje ruke i kao da se veseli našoj neposlušnosti i našim sve većim i većim grijesima. Bog je velikodušan. Da istina je, Bog je velikodušan u svojoj ljubavi i praštanju. Ali, moramo znati da sve što dolazi od njih je zabluda, manipulacija, laž i novo zlo na koje Hrvat uvijek iznova nasjeda.
Istina i ljubav je Bog. Bez istine se udaljujemo od Boga i upadamo u grijeh. Grijeh je put prema Sotoni i zato se sve više potiče. Griješite i ne bojte se jer Bog sve prašta. Riječi biblijske izvrću jednako kao i sva učinjena zla kroz povijest. Istina je, da nas Bog neizmjerno ljubi, da nam uvijek daje novu priliku da se odreknemo grijeha i da nas On uvijek čeka raširenih ruku. Ali je prava istina, da oni koji stalno žive u grijehu odlaze zauvijek od Boga, da njihovo putovanje ide u suprotnom smjeru, da putuju prema Sotoni i da, dok još i nisu svjesni kud ih vodi grijeh,. da su se približili svim Sotoninim darovima i da bez njih više ne mogu živjeti a to su materijalizam i svi tjelesni užici koji ubijaju Dušu. Bez Duše smo raspadna materija a život koji je u grijehu besciljan je i beživotan. Grijeh puno obećava, malo daje a u konačnici sve uzme. I zato, u ljubavi razmišljajmo o Kristovoj ljubavi, o tome koliko On pati kad smo mi griješni i koliko je Njegov sud pravedan. Razmišljajmo da svaki grijeh moramo okajati, pokajati i štetu nadoknaditi. Ukoliko to ne učinimo za vrijeme života, koji traje kao kratki lahor, onda ćemo kroz vječnost u Čistilištu prolaziti muku i čeznuti za Bogom, najvećom ljubavi i najvećom srećom. Razmislimo, jer tamo gdje su naše misli i naše želje, tamo je i naše srce, tamo i pripadamo. Otvorimo vrata svoga srca Kristu, i slušajmo njegove riječi ali ne onako, kako ih nama tumače nevjernici, nego kako je Isus mislio i govorio. To mogu samo oni koji ga ljube i koji su mu otvorili svoju Dušu, kako bi Duh Sveti mogao u njima djelovati. I zato otvorimo mu svoju Dušu da nam može poslati Duha Istine, Duha Ljubavi, Duha Hrabrosti, Duha Razuma kako bi mogli istinu s ljubavi govoriti i s razumom i hrabrosti živjeti svoj ovozemaljski život.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više