Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

(Više)stranački put Martine i Milana

Ne smjenjivanjem Hribara ministrica Obuljen je priznala krimen

 
 
Bogu hvala pa je konačno „mladi, lijepi i pametni“ sa svojom konjicom  ujahao u Banske dvore pa se možemo posvetiti običnoj svakidašnjici, primjerice nogometu. Navijači Hajduka će po popustu moći u miru kupovati donirane dionice – donirao, za Božju kaznu Mamić, doduše drugi, ali ipak Mamić. Usput će se moći posvetiti i istrjebljivanju nogometnih sudaca, preuzimanju sudačke organizacije kako bi na koncu sudili sami sebi. Delegirala bi suce Torcida, a mogli bi se kako stvari idu i igrati sami protiv sebe, prva protiv druge momčadi.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/10/1.bp_.blogspot.com_-QqIbniDSh9s_V63MssyZKvI_AAAAAAAAARU_Ib_GgibXKYYJyjC4uLAw9eSwRCiP0XM6wCLcB_s1600_pametno_zaokrenimo_hrvatsku.jpg
Navijači Dinama mogu mirno s tugom pratiti kako Dinamo mlate europske momčadi, a Rijeka im bježi u domaćem prvenstvu za dva, tri koplja. Istodobno mogu i čekati kad će, konačno, Dinamo, bogme i HNS i hrvatsku nogometnu reprezentaciju i zabraniti, što bi banda (Željko Jovanović, haenesovci i slični u koordinaciji s orjunašima) već i učinila da nije te FIFA-e, UEFA-e, MOO-a. Jaka je naime, ali i vrlo emancipirana od država, ta međunarodna mafija, poglavito profesionalna. Nadaje se kako će taj zadatak preuzeti Most. Navijači Rijeke jedini zapravo mogu u miru uživati, dok Bugar Petev ne oporavi Dinamo, a Armada se čeličiti sa Torcidom. Sve u svemu čeka nas jedna maglovita, tmurna, dosadna jesen, pa na miru možemo pogledati što se to zadnjih mjesecizapravo događalo i što se zbilo.
 
Medijski preokret
 
A dogodila se – revolucija, koja još teče. Preokret, hrvatski rečeno. On je dakako najvidljiviji u ovdašnjoj mediji. Mediju (dakle „medija“ ili „media“) definiramo kao sve ono što kao tiskano, glasovno, pisano, slikopisano tradicionalno (film, TV), tzv. estrada, putem interneta, pa još i raznim predstavama koje se inače starohrvatski nazivaju „performansima“ služi za oprati mozak pojedincima, skupinama, s identitetom ili bez: ukratko svima i svakome i tako ih usmjeri u poželjnom, jednom, najčešće i jedinom smjeru. Medija je jednostavno graditelj jednoumlja, „mekog“, „light“, šarenog… U konačnici (virtualni) prostor, Zemlju i Nebo ogradi virtualnom žicom kroz koju teče struja, svakako „podrijetlom“ iz obnovljivog izvora, pa ovce na miru mogu pasti. Ta i takva ovdašnja medija se preokrenula, revolucionirala za sto osamdeset stupnjeva, skočila iz minusa u plus. Što bi lijevo, eto ga desno.  
 
Cijele novine, izdavačke kuće, televizije i tako redom, kolumnisti i kolumnistice da ni ne navodim pojedinačno – jednostavno, „pušilo“ se ovdje za Andreja i „novi“ HDZ da se sve prašilo, a još će ako bude sreće. Pored ostaloga objavljivale su mu se i takve biografije, takvi panegirici kojih bi se vjerojatno i sam odrekao kad bi mogao. Ne ću ni napisati čijim je biografijama – kad je dolazio na vlast – to najviše nalik: gadljivo, a i straši me, pa ne širim paniku. Dakle prvi i glavni rezultat prošlih izbora nije ni pobjeda HDZ-a ni Andreja Plenkovića, već predizborni i izborni medijski skok i pobjeda u smjeru „desno“. Tipična je to lenjinistička taktika koraka nazad za, fol, buduća dva naprijed, a potpuno je nevažno što se odvija u „liberalnom“ kapitalizmu. Pritom medijska žica ostaje netaknuta, samo je prefarbana, a stvarna vlast netaknuta.
 
„Lijevo“ i „desno“ je smješteno u centar, a u „centru“ rezultat nula recimo demokracije i sloboda, osim što se iz nevidljivog centra vlada. Svi ostali rezultati niže su razine, uključivo i onaj kako je pobjednik u sjeni zapravo Veliki kombinator Vladimir Šeks, no to smo na ovim stranicama već apsolvirali. Možemo kao posebnu temu jednoga dana dodati „Šeksov zakon“ koji glasi: „Što više Šeksa u politici, tim gore po nju, HDZ i Hrvatsku.“ Ili regionalno: „Šeks opstaje – Slavonija nestaje“.
 
HAVC-ov teroristčki čin
 
Prva postizborna stranputica je svakako imenovanje Nine Obuljen ministricom kulture, ali ne kako bi mnogi pomislili zbog eliminacije Zlatka Hasanbegovića možda poradi kakvih viših ideoloških razloga na crti „lijevo“ – „desno“. Oni su ovdje u drugom planu – već zbog sasvim običnih, prizemnih terorističkih razloga. Naime financiranje HAVC-a dansko-srpskog filma „15 minuta – masakr u Dvoru“ o događaju koji je smišljeno podmetnut Hrvatskoj vojsci, a koje na mjestu tog događaja uopće nije ni bilo, čisti je terorizam jednak onome kad su, primjerice za vrijeme agresije Kosovi „labradori“  minirali po Zagrebu. Ono je bio terorizam u ratu, za vrijeme srpske  nacional-socijalističke agresije, ovo je terorizam u miru. Virtualan doduše, ali s obzirom na rasprostranjenost u prostoru i vremenu realno ga razumijevajući ovaj čin je puno opasniji, a ujedno i dokaz kako rat još nije završio – samo je postao nešto virtualniji, malo se promijenilo bojište.
 
U svakoj normalnoj, civiliziranoj državi koja bi doznala da se za eksploziv upotrijebljen u terorističke svrhe protiv nje koristio novac njezinih građana trenutačno bi odgovorne smijenila. Ma što smijenila, najodgovornijeg Hribara bi trenutačno pomela s položaja s usranom metlom, a ne s njim i njima vodila duge rasprave u mediji. A oni zapovjedno odgovorni, bilo stvarno, bilo samo formalno, tom sektoru kulture i filma jedno vrijeme, barem dok se afera ne dovrši policijski istražno i pravno ne bi mogli ni pristupiti. Sve ostalo je em pričam ti priču, em nastavak tog istog čina na način njegova zataškavanja. Točka.
 
I još jedna. Kad je već Nina Obuljen postala ministrica kulture, onda je njezin prvi potez čim se dočepala ministarske fotelje trebala biti smjena Hrvoja Hribara i zavođenje neke vrste „prinudne uprave“ u HAVC-u. Kako i ine pravne smicalice i „procedure“ nikoga pritom ne zanimaju, mogla je ponuditi Hribaru i bratiji da sami odstupe, a takvo što se, nismo blesavi, ne odbija, naime „zlatni konopac“. Prođe eto tjedan dana a ništa od smjene. Zato je ova priča što se mene tiče završena. Za njezine druge dimenzije bit će još vremena, a prva od ostalih dimenzija će govoriti o neprijateljskoj kulturi. Jer samo neprijateljska kultura iz hata il' nehata može financirati narečeni film.
 
Vjerodostojna potpredsjednica Martina Dalić
 
Čim je imenovana obećala je ponovno se učlaniti u HDZ. Gledam, pa to je neka „propuh stranka“, po njoj i iz nje  stalno traje šetnja tamo 'vamo, čas van čas unutra. Najnovije, Tomislav Karamarko van, Drago Prgomet, Milan Kujundžić unutra…, pa pustite i bidnu Kosoricu, uskoro će zima. Slučaj dr. Martine Dalić (doktorirala, kažu na katedri kod prof. Branka Grčića u Splitu), baš je ono i signifikantan  i zanimljiv, a nadasve u skladu s HDZ-ovim predizbornim sloganom „vjerodostojno“. Vjerodostojno je iz HDZ-a u zadnji tren kampanje za predsjedničke izbore odjurila kod Ive Josipovića. Promašaj. U kampanji za parlamentarne izbore donirala je stranku „Pametno“. Ti su ostali ispod praga, bliže podrumu. Baš i više nego pametno i dvostruki promašaj. Kad tamo „treća sreća“: eto nje na potpredsjedničkom mjestu Most-hadezeove Vlade. Bliska Mostu?
 
Nikad ne znaš, taj Most je i više nego pokretan. No nije svako zlo za zlo: kad naše u „Europi“ budu pitali o razvijenosti višestranačja  „ovdje“ ne trebaju se mučiti s raznim analizama, samo im ponude stranački put, u kratkom vremenu, Martine Dalić. I eto višestranačja u jednoj osobi, a kamo li tek kad ih je više, dvoje troje na okupu. Zašto ju je Plenković zapravo uzeo k sebi? Zbog stručnosti, sumnjam. Sličnih stručnjaka ovdje tušta i tma. Osim toga ona je imala priliku kod Kosorice, pa koliko je meni i mnogima okolo za vidjeti – ništa, odnosno ništa od reformi u financijalnom sektoru dok je njime vladala. A na to da se ona žrtvuje za ovo ovdje, ma što to bilo, jer s većih dolazi na manje plaće jedino što mogu reći je: Hvala ne treba! Ostalo s tim u vezi mnogi su već napisali. Bidni HDZ, sad će za naredne lokalne izbore morati trošiti novce za novi slogan. Otišla „jamstvena kartica“, ode „vjerodostojno“. Ne treba se zavaravati  velikom popularnošću i anketnim bijegom ispred raspadajućeg SDP-a. Ta prije svih ovih zadnjih šest pobjeda na raznim izborima, pet Karamarkovih i jedne Plenkovićeve, koju ja za razliku od drugih također pripisujem Karamarku, SDP je uvijek vodio ponekad i nedostižno. Uljuljkivala ga medija, pa spao na Marasa. Sad će rejtinzima „fiksati“ HDZ.
 
Presvijetli Milan Kujundžić
 
Nije Savom proteklo puno vode otkad se moglo pjevati: „Evo Zore (stranka!) evo dana, evo  i Milana“. Nakon izlaska iz HDZ-a Milan Kujundžić bio je osnovao svoju strankuZoru, ne znaš asocira li više na grčku „zlatnu“ ili na krstaricu Auroru, ili na obje. S njom je izašao na predsjedničke izbore – budimo realni i iskreni – kao igrač Ive Josipovića u prvom krugu. Prvi krug tih izbora: Ivo Josipović 38,40 posto, Kolinda Grabar Kitarović 37,22 posto, Vilibor Sinčić 16,42 posto i Milan Kujundžić ciglih 6,30 posto. Namlatio ga na izborima kao vola u kupusu i „mušketir“ iz Živog zida Sinčić. I što se sad zbiva?
 
Milijan Brkić optužuje žene-braniteljice koje su prosvjedovale u Zagrebu protiv neizbora Zlatka Hasangebovića u Vladu, jer da iza njih stoji „netko“ neznan koji je „drukao“ za Josipovića. Neznanog „truna“ Brkić vidi, a takvog „balvana“ u svojoj Vladi ne vidi. A u Vladu je došao nakon što je „utrnuo“ Zoru, ugasio u njoj svjetlo i vratio se u HDZ. Njegovi ga birači nagradili, osvojio najviše preferencijalnih glasova možda i stoga što se u predsjedničkoj kampanji zalagao za totalnu lustraciju: „političku, gospodarsku, financijsku i institucionalnu“, što bi se riješilo donošenjem zakona o lustraciji. Tamo gdje je dokazan zločin-kriminal „derao“ bi zakon, a inače bi se išlo blago „na rasvjetljavanje zločina jugoslavenskog komunizma“, samo „napismeno“ i stavilo u neki „registar krimena“, govorio je. Bogme žestoko, ljuto k'o najljući feferon.
 
A danas, što misli ministar iz ugasle Zore danas o lustraciji? Približno, lustracija je skoro ništa, nevažna, nebitna,  samo „osvjetljenje“, od „lux“ (lat. svjetlo) zbori kod Anite Malenice na Z1 naš „lumen“ ( lat. svjetlo i još mnoštvo sličnih značenja, dan, oko itd.) i naša dika. Luks je inače i mjerna jedinica osvijetljenosti nečega, plohe…, pa se pitam s koliko bi luksa danas ministar Kujundžić osvijetlio „zločine jugoslavenskog komunizma“, s puno, malo ili s nulom. Ni najmanje ne sumnjam, ni u primisli mi nije, kako prof. dr. sc. ne zna toliko latinskoga  da ne bi znao kako je „lustracija“ u hrvatskom  jednaka „lustraciji“ u latinskom, izravno prenijeta (lustracio, lat. obredno čišćenje žrtvom) pa ju iz ničega ne treba izvoditi, zatim je tu i  „lustro“, rasvijetliti žrtvom, pa još i „lustrum“, čišćenje, žrtva čišćenja, vrijeme od pet godina. Ne zanima me ovdje sama lustracija što i kako s njom već brzina i lakoća s kojom Milan Kujundžić mijenja stajališta. A brzina „v“ je odnos puta i potrebnog vremena. Kod njega je ona očito velika – od „lustracije“ do „luksa“ trebalo mu je ni dvije godine. Što je pak brzina promjene stajališta i stranaka veća, vjerodostojnost je manja.
 
Doduše kažu kako samo budale ne mijenjaju stajališta, kako je to elementarno pitanje veće ili manje inteligencije, kao snalaženja, u politici stvar taktike (ono tamo, vamo) pa ćemo vidjeti. On je doduše sada ministar zdravstva (pohvala za promjenu „firme“) pa mu „lustratio“ izvorno ne pripada. Ne pripada kulturi, ne pripada znanosti, povijesnoj i inoj, izgleda da ne pripada nikome – svi je se nastoje otresti ma i u najblažoj formi i drže ju pod nula luksa. Kako stvari stoje narod će i nadalje ostati u mraku i bolestan.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Osmoga studenoga Domoljubna koalicija skrhat će petu kolonu

HF

Stari ustaša Baton i mlada “ustaška vlada”

HF

Mario Jareb o četničkom ustanku

HF

Reforma Blaženke Divjak – nova ‘šuvarica’

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...