Tko pokuša pošteno, nailazit će na goleme probleme
»Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine.«
(Samuel Becket)
Svako ljudsko biće, (muškarac, žena) ima određene genetske predispozicije, za mnogo toga, pa i za stjecanje i razvoj različitih sposobnosti, što ovisi o njegovu okruženju, potrebama, interesima, motivaciji, zavičajnom mentalitetu, karakteru, osobnosti, osobitosti, kućnom odgoju, osobnim ambicijama i prioritetnim ciljevima u životu. Kombinacijom, presijecanjem, poklapanjem, odabirom i varijacima navedenih činitelja, stvoren je spiritus movens (agens) koji preko određene strategije i taktike, svakog pojedinca dovodi do realizacije primarnog cilja cilja, što može postati uzrok za nove ciljeve i tako stalno u krug, dok se tvorac svojeg djela i lica ne namiri, ne zadovolji i potpuno ne realizira. Budući da je nekima samo nebo granica, to vrzino kolo se stalno širi, isprepliće, uvija, zauzima prostor drugima, nameće se javnosti, prelazi lokalne i državne granice, implementira se u mnoga područja rada i djelovanja i petrificira u društvenu zajednicu, kao nužno potrebna i najbolja moguća opcija. Ta i takva pojava je uočena u mnogim područjima života i rada, kao i pojedinim segmentima, ali je najbolje vidljiva, najbrže se razvijala i medijski se nametnula u politici.
Često puta to nema veze s formalnim obrazovanjem pojedinca. Neki toga nisu niti svjesni. Oni drugi to žele prekriti i pokriti, načinom života, odijevanjem, pripadanjem određenim krugovima ljudi, koji nisu takvi, pa se druže s kulturnim ljudima, čiji civilizacijski doseg njima nikad ne će biti dohvatljiv. Zapravo im niti ne treba. To je samo pokriće za primitivnost, neotesanost, rodijačku pripadnost, bizantski mentalitet, osmanlijsku lukavost, netransparentno stjecanje imovine, zadrtost, vjerski svjetonazor, filozofiju i životni stil u smislu: “u se, na se i poda se”. Poredak tih bitnih i određujućih potreba i interesa se mijenja, sukladno dobi, moći i utjecaju, stupnju realizaciji svake od tih potreba, koje su u neku ruku kompenzacija nepotpune ličnosti pojedinca, zavaravanje samog sebe, uklapanje u određeno društvo i bježanje od sebe, svojih korijena, obitelji i društvene klase kojoj pripada. Uz ulizivanje, licemjerje, obmanu, pohlepu, lažno predstavljanje, guranje tamo gdje ne pripada čovjek od sebe napravi pravog krkana, najčešće “balkanskog krkana”, kojemu su najbolje žene domaćice i prostitutke. Najveći užitak takvom krkanu je izjesti brdo janjetine, ispiti nekoliko bukara vina, pred društvom odvesti u krevet što mlađu “pevaljku” ili hibridnu intelektualku, što ju je sam školovao, uz pomoć prijatelja profesora, na fakultetima i visokim školama, koji su samo upisivali ocjene u indeks i isposlovali diplomu, mladoj štićenici, koja je ubačena u neke državne resore, instutucije, agencije i tvrtke.
Glumeći Matu Hari dobavljala je važne podatke, štitila od pritužbi i tužbi svojeg “mentora” i “dostojno” opravdala ulaganje u sebe. Bilo bi dobro nad takvima odraditi lustraciju. Takvih ima i bit će ih sve više. Takva strategija i taktika uhodana, isplativa, umrežena i djelotvorna. To možete lako provjeriti, ukoliko pošaljete nekom dužnosniku neku prijavu i iskažete kao lojalan građanin zabrinutost za određenu pojavu, pronevjeru, izigravanje zakona, neplaćanje poreza, uhljebljivanje, iskorištavanje zaposlenika, netransparentno bogaćenje, trošenje državnog novca za privatne potrebe, nepotizam… protiv određenog moćnika, kojeg poznajete. Prije nego što “dojavu” dobije onaj kome je namijenjena dobit će je prijavljeni prijestupnik.
Ukoliko vas dotični prijestupnik pozove na red zbog vaše lojalnosti državi i vašeg domoljublja, ili vam priprijeti, onda se možete izvući na više provjerenih načina, ili glumite ludilo, ili mu u facu recite što o njemu znate. To glumljenje ludila uopće ne pada teško nikome u nas. Svatko tko govori istinu, za mnoge je lud, kao i onaj koji istinu kaže u lice, nekim balkanskim krkanima, s ponekim detaljem i svjedokom, određenog događaja. U svakom slučaju, to može biti samo osobna satisfakcija, za mnoge nevolje, nepravde i “štete” koje su pretrpjeli od takvih skorojevića. Njemu se ne će apsolutno ništa dogoditi, osim što je ipak u njega ušao određeni strah, možda mlaka spoznaja o nečasnim djelima, protuzakonskom stjecanju bogatstva, grižnja savjesti za učinjeno na štetu drugih, suočavanje s iznenadnim osobnim problema (bolest, bankrot, starost, nevjera mlade supruge, odbacivanje djece…), i navede ga barem djelomično na pošten život, sređivanje računa s ljudima i Bogom, a ne samo javno iskazivanje vjere svake nedjelje u crkvi, primanje sakramenata i davanje velikih donacija Crkvi, čime postaje praktični katolik, uzorni muž i otac, poželjni susjed, podobni prijatelj, najdraži jaran, dokazani domoljub, veliki Hrvat… Sve naj, naj.
A zapravo šaka jada, lažni sjaj, obmana, nevjedostojnost, nepoštenje, kriminal, podvođenje, prostitucija, reketarenje, potkradanje države, izopačenost, ispraznost, bludnost, Sodoma i Gomora, što uglavnom uzrokuje siromašno djetinjstvo, otac alkoholičar i tiranin, nedostatak ljubavi, odrastanje u sredini koja ga ne prihvaća, izvrgavanje ruglu vršnjaka, vječito šmrkav nos, otrcana odjeća, bose noge i neutaživa glad za sve što drugi imaju.
Svojim sadašnjim bogatstvom svima stalno pokazuje da je Netko, da može sve što poželi, kada poželi, s kim poželi i gdje poželi, dok mu je nutrina prazna, a on sam i osamljen u mnoštvu. To se ničim materijalnim ne može nadoknaditi, niti kompenzirati, jer mu nije “duša strasna u dubini” i nije “zublja u dnu noći”. Duše više nema. Prekrilo ju je vanjsko blještavilo i lažni sjaj.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više