Zar samo šest hrvatskih pisaca?

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata = Tomislav Žigmanov

Otvoreno pismo Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, HNV-u, DSHV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), svim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom prezentacije knjiga NIU „Hrvatska riječ“ na 61. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu u subotu 29. listopada 2016. godine u 11.00 sati u Sali „Borislav Pekić“.

Koncentracija svih institucija u Republici Srbiji s hrvatskim predznakom u Subotici je pogubna po naš nacion ovdje, jer je vlast, moć i novac koji pripada svim Hrvatima ovdje u rukama malog broja ljudi, bolje reći dvoje: Slavena Bačića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća i Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i u isto vrijeme predsjednika DSHV, „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Republici Srbiji“, kako sam predsjednik naziva svoju stranku, iako je ona praktično bez članstva. Ove tri krovne institucije su autistično zatvorene za prostor izvan Subotice i njene okolice i sve se riješava u uskom krugu prijatelja, rođaka i susjeda po principu „ja tebi ti meni“.

Ranije sam pisao da se Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata može izjednačiti s Tomislavom Žigmanovim (on kao ravnatelj i jedna uposlena), da DSHV jeste Tomislav Žigmanov, a na ovogodišnjem sajmu knjiga u Beogradu pokazalo se i da NIU „Hrvatska riječ“ jest Tomislav Žigmanov! To dovodi do negativne selekcije u svemu kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji, pa i u kulturi. Primjera je bezbroj, a pošto je ovdje riječ o knjizi, vidjeli smo kako je to izgledalo na upravo održanom 61. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.

Pod pokroviteljstvom Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, upravu i nacionalne manjine iz Novog Sada Novinsko izdavačka ustanova (NIU) „Hrvatska riječ“ iz Subotice organizirala je na Sajmu predstavljanje tri knjige iz svog izdanja:

1.Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča, Subotica, 2014., urednik Vladan Čutura;

2. Odsjaj ljubavi – panorama suvremene duhovne lirike Hrvata u Voj-vodini, Subotica, 2015., priredio Lazar Novaković, urednik Tomislav Žigmanov;

3. U beskrajima zemlje i neba – antologija pjesništva Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća, Subotica, 2016., priredio Tomislav Žigmanov, urednik Tomislav Žigmanov.

Iako NIU „Hrvatska riječ“ ima mnoga izdanja, o kojima ovdje nismo čuli niti jednu jedinu riječ, izbor baš ove tri knjige je u najmanju ruku zanimljiv. A u izlaganju u Sali „Borislav Pekić“ indikativno je bilo i da o svojoj izdavačkoj kući ravnatelj Ivan Karan nije rekao niti jednu riječ, a glavna urednica te izdavačke kuće, Jasminka Dulić, nije bila niti nazočna, kao ni Lazar Novaković, priređivač knjige Odsjaj ljubavi. Ali zato je sve u svoje ruke uzeo Tomislav Žigmanov. Bilo je tu još nekoliko članova njegove subotičke knjiške obitelji (honorari, dnevnice, putni troškovi), koji se nisu mješali u njegov posao i bili su samo kao figure koje povećavaju utisak brojnosti zainteresiranih u sali (kojih je inače bilo petnaestak).

Kao uvodnu riječ ispred NIU „Hrvatska riječ“ Zvonko Sarić, Žigmanovljev nezamjenjivi zamjenik glavne urednice ove izdavačke kuće, je pročitao svoj članak (u skraćenoj verziji) objavljen dan ranije u 706. broju „Hrvatske riječi“! Malo zapinjuće, ali uglavnom je čitanje bilo korektno. Zatim je Tomislav Žigmanov, kao urednik, govorio o knjizi koju je priredio Lazar Novaković, pa o knjizi koju je sam priredio i kojoj je i urednik, a potom je Vladan Čutura, još jedan nezamenjivi Žigmanovljev poslušnik, govorio o knjizi koju je on uredio. I gle čuda, jedino je u sve tri knjige, kao autor suvremene vojvođansko-hrvatske kratke priče, kao autor stihova suvremene duhovne lirike i kao autor antologijskih stihova Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća, zastupljen Tomislav Žigmanov!!!

U ovako jedinstvenoj prilici, na ovako velikom sajmu knjiga, koji se odigrava samo jednom u godini, nije predstavljeno knjiško izdavaštvo Hrvata u Republici Srbiji, već samo jedan tjednik koji je po svom sadržaju bliže lokalnom subotičkim listu nego što je to „informativno-političkom tjedniku“ svih Hrvata u Republici Srbiji. Međutim, što je još gore, nije predstavljena ni NIU „Hrvatska riječ“, već je sve poslužilo za promociju jednog jedinog čovjeka – Tomislava Žigmanova!

Žigmanov tako radi, a može, jer se na sve moguće načine dočepao takvog položaja. Kakav tjednik, kakva kultura, kakvi Hrvati u Republici Srbiji! Žigmanov prvo i svugdje promovira sebe, druge odabire, nagrađuje i govori o njima samo ako su nesporne veličine ili su njegovi poslušnici. Tako je Vladan Čutura napisao i na Sajam u Beogradu donio knjigu o suvremenoj vojvođansko-hrvatskoj kratkoj priči u koju je uvrstio 6 (slovima: šest) autora, među koje i oba nazočna na Sajmu: Zvonka Sarića i Tomislava Žigmanova!!! Ako je suvremena kratka priča Hrvata u Vojvodini spala na šest pisaca onda smo tu gdje i jesmo, a upravo zahvaljujući koncentraciji moći i novca u rukama Tomislava Žigmanova!

Posebna je priča što znači pojam „vojvođansko-hrvatska kratka priča“. Mješaju se babe i žabe. „Hrvatsko“ je nacionalna odrednica, a „vojvođansko“ teritorijalna. Može „suvremena kratka priča Hrvata u Vojvodini“ ili „vojvođanskih Hrvata“, ali nikako „vojvođansko-hrvatska priča“, jer to znači da su u njoj zastupljeni i pisci iz Vojvodine i iz Hrvatske bez obzira na nacionalnost (i jezik)! A „kratka vojvođansko-hrvatska“ priča bi se mogla protumačiti i kao neka nova književna forma. No, ni to ništa nije važno, važno je da je Žigmanov u njoj, da se o tome piše (honorari), ide na sajmove (honorari, dnevnice, putni troškovi), da se kaže da se mnogo i dobro radi (honorari) i da se tako uzme što više novca koji pripada svima nama Hrvatima u Republici Srbiji! A desetine hrvatskih kulturnih udruga, u kojima tisuće Hrvata žele da rade, guše se u besparici i nepostojanju uslova za bilo kakav rad!

Odsjaj ljubavi – panorama suvremene duhovne lirike Hrvata u Vojvodini (urednik Tomislav Žigmanov) je sastavljena po istom principu – uz nesporne veličine u njoj možete nepogrešivo prepoznati Tomislavljeve članove subotičke knjiške obitelji, njegovih susjeda i poslušnika. A zagarantiran je ulazak u panoramu, antologiju ili nešto tako bombastično (prazni napuhani šareni Žigmanovljevi baloni kojima godinama zamajava 57.000 Hrvata ovdje) ako ste napisali bar jednu pjesmu ili nešto slično, a rođeni ste u Žigmanovljevom susjedstvu, njegov ste poslušnik i pri tome ste još i „hrvatski Bunjevac“ (šta god to značilo, a mnoge debele knjige, upravo zahvaljujući Žigmanovu, su napisane objašnjavajući taj pojam). I morate znati da je panorama, antologija ili nešto tome slično uređena od strane Tomislava Žigmanova ili nekog od njegovih poslušnika samo zato da bi u njoj bio Tomislav Žigmanov!

I dolazimo na treću knjigu: U beskrajima zemlje i neba – antologija pjesništva Hrvata u Vojvodini na prijelazu tisućljeća (srećom nije milenija), priredio Tomislav Žigmanov i urednik Tomislav Žigmanov, o kojoj se može reći isto što i za prethodnu, s tim da Tomislav Žigmanov ovde pokazuje svu svoju moć, bahatost i beskrupuloznost, uvrštavajući u nju i Milu Markov Španović, proverenu plagijatoricu stihova Ljubice Kolarić Dumić i još mnogih drugih poznatih pjesnika, ali čiji su sinovi u prvim redovima Žigmanovljevih poslušnika (čak u žiriju za odabir najbolje knjige napisane od strane Hrvata ovdje). Time Tomislav Žigmanov vrijeđa sve hrvatske pjesničke velikane (posebice one koji su u toj antologiji), cjelokupnu hrvatsku kulturnu javnost i sve Hrvate na ovom svijetu!!! A prisutne u Sali „Borislav Pekić“, ravnatelj zavoda za kulturu našeg naroda u ovoj zemlji, je posle svog izlagana, u svom već poznatom maniru, napustio bez ijedne riječi isprike, ostavivši zainteresirane da se bakću s njegova dva satelita. Kulturno, do bola!

I još jedan detalj je ponižavajući. Od naslova knjiga smo očekivali ozbiljnje i debele knjige, a one su takve da su se prodavale po cijeni od 200 dinara svaka (1,5 euro)! Knjige se ne cijene po debljini i cijeni, posebno pri ovakvim prigodama, ali na Sajmu na kojem za ulaznicu teba izdvojiti više od 2 eura, a za sat parkinga skoro jedan euro, ovo je samoponižavajuća i samouvredljiva cijena (nažalost, toliko vrijese). Ali takve knjige se tada poklanjaju malobrojnim zainteresiranim, tim više što je prodan samo po jedan primjerak od svake! Naša matična država pod hitno mora poduzeti mjere da se sprijeći potpuno urušavanje kulture i svega drugog u Hrvata u Republici Srbiji. Jedna od njih je i promjena načina financiranja hrvatskih kulturnih udruga ovdje.

Branimir Miroslav Cakić, voditelj Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada