Hrvate u BiH sigurno ne brane ni NATO ni SAD
Tko je inicijator optužnica protiv zapovjednika HVO-a u Orašju: Srbi, muslimani-Bošnjaci, Milorad Dodig, Bakir Izetbegović, Visoki Predstojnik BiH? Ako ne znamo tko progoni Hrvate u Orašju, možemo znati tko ih ne brani. Hrvate u BiH, sigurno ne brani NATO ni SAD. Dok NATO u Poljskoj gradi obranu od Rusa, na Balkanu, NATO i Rusi-saveznici. Saveznici Rusi i Turci u Orašju. Stoga nam je potrebna sasvim druga paradigma u obrani zapovjednika HVO-a u Orašju od one standardne „svaki
ratni zločin treba biti procesuiran“.
Zašto Hrvat, kad brani zapovjednika HVO-a u Orašju, njegovu obranu počinje frazom „svaki ratni zločin treba biti procesuiran“? Je li on na strani tužitelja? Jest. On tako legalizira pravno-politički postupak, kojega nema. Koji je izmišljen. Zato je tu važna ona Milana Vukovića „Hrvatska u obrani nije mogla počiniti ratni zločin“. Ovu Vukovićevu treba gledati kroz dva aspekta. Jedan je aspekt što je obrana (Hrvatska) u pravu, drugi aspekt je onaj fizički. Vojno-politička mogućnost. Kao što vidimo, tužitelj cilja na vojni i politički vrh Hrvatske. Kada je Hrvatski narod bio goloruk, vojno-politički razbijen (dezintegriran), Ženevsku konvenciju u ratu, mogao je povrijediti samo pojedinac sa dna vojne hijerarhije. Ili ubačeni agent u obranu Hrvatske. Zbog toga je nepotrebna, i za Hrvatsku vrlo opasna ova fraza o procesuiranju svih ratnih zločina. To, kao da je iz kuhinje Tvrtka Jakovine iz emisije OTVORENO, kada je tema bila Huda Jama. Jakovina, samo što ne spominje Džingis-kana i Feničane da bi relativizirao partizanska zločine.
Tako se obrana od krvoločne rulje na zatvorenom prostoru tretira kao ratni zločin. A Orašje kao Zrin, Gvozdansko, Ćelije, Škabrnja. Koji to čvršći stav zagovara Nino Raspudić u obrani Hrvata u Orašju? Ako Hrvatsko Novinarsko Društvo (HND) zahvaljuje svim pojedincima, međunarodnim organizacijama i institucijama koje su javno iskazale zabrinutost zbog pokušaja ubojstva predsjednika HND-a Saše Lekovića diverzijom na kotaču njegova automobila“ , Nino Raspudić bi morao Umbertu Ecu dostaviti Lekovićevu izjavu o toj diverziji na kotaču Lekovićeva automobila. Njih dvojica, iako nisu mehaničari, morali bi, uz talijanski espresso malo prostudirati Lekovićevu izjavu o diverziji na kotaču Lekovićeva automobila. Jer Leković je tu diverziju, preko medija uzdigao na najvišu međunarodnu razinu.
Leković kaže da mu je automobil u vožnji po cesti krivudao jer mu netko prepili dva vijka na kotaču. A ostali vijci, jesu li oni bili na mjestu? I kako, koliko novi automobil može voziti kada su mu vijci na kotaču zavijeni do pola? Znanstvenom dijagnozom na sve te pojedince, organizacije i institucije koje su javno iskazale zabrinutost zbog pokušaja ubojstva Saše Lekovića diverzijom na kotaču njegova automobila.
Jure Vukić, Tribanj
