Od 2000. hrvatski državni aparat je servis haaškog tužitelja
U ovoj agoniji Hrvata, Hrvat može reći: Ameriko, ne brani me više. To zbog navodnog savezništva sa SAD-om i članstva Hrvatske u NATO-u. Da bismo mogli pogoditi tko progoni Hrvate u Orašju, pokušajmo, opet dešifrirati Churchillovu fifty-fifty podjelu, iskrcavanje Saveznika na našu obalu, kao i Hebrangovu rusku Hrvatsku. Pa se upitajmo. Bi li zapadna – Churchillova polovica, kao i Hebrangova ruska Hrvatska bila bez Milorada Pupovca? Da su se Saveznici 1945. iskrcali na istočnoj obali Jadrana (a teren?), bi li Hrvati završili na Bleiburgu? Ako je jedan američki diplomat malo poslije Drugoga svjetskog rata rekao: Slušajte vi Hrvati, mi se sa Rusima u sto stvari ne moramo slagati, ali se u jednoj stvari sa Rusima slažemo – prema Hrvatima.
Serge Brammertz u Beogradu
Imamo isti stav. Ako je to (bilo) tako, da su se Saveznici 1945. iskrcali na našu obalu, možda Hrvati i ne bi završili na Bleiburgu, nego u Balatonu (Mađarskoj). Na vijest da se je Hebrang objesio o radijator, nitko ne reče da je radijator na podu. Vješanje o radijator, kao Lekovićev atentat. Vješanje o radijator i „pucanj u Hrvatsku“ – Ante Paradžik? Ako je povijest učiteljica života i ako se ponavlja, gdje je novi Zvonko Bušić? Uzalud obećanja pravne pomoći Hrvatima u Orašju. Ivo Josipović i Serge Brammertz odlučuju. Josipović kaže da se Hrvatska ni po koju cijenu ne smije profilirati kao zemlja koja štiti ratne zločince, a glavni haaški tužitelj Serge Brammertz da on u progonu zapovjednika HVO-a u Orašju ne vidi nikakvu selektivnu pravdu.
Te kaže kako Haaško Tužiteljstvo prati ovo u Orašju. U ove dvije izjave ove dvojice, sve je sažeto. Josipović govori uime države (Hrvatske), a Brammertz uime UN-a. To nam govori da je državni aparat Hrvatske poslije 2000. servis haaškog tužitelja, a haaški tužitelj batina UN-a, VB-a, SAD-a, Francuske i Rusije. To nam govori da optužnice protiv Hrvata piše UN, i da je Hrvatska u blokadi “…svaki ratni zločin treba procesuirati“, što treba probiti. Pa nam je potreban novi Zvonko Bušić.
Ne treba otimati zrakoplove. Treba odabrati slučaj, koji bi, i pored blokade otišao u eter. Odabrao sam „Lekovićev atentat“ i „Malaparteovu zdjelu ljudskih (srpskih) očiju na Pavelićevu stolu, kao dar vjernih ustaša“. Tko zna što će srpska policija reći za „diverziju na kotaču Lekovićeva automobila“. Ali tu je važna ona Lekovićeva prva izjava. Tu Lekovićevu izjavu na sud i na institut Max-Planck. Ako je u Italiji 2011. opet objavljena knjiga o zdjeli ljudskih (srpskih) očiju na Pavelićevu stolu, to je za sud i za institut Max-Planck. To je nešto prestrašno. Tu je nešto uzročno-posljedično. A što je uzrok a što posljedica? Neka to utvrdi međunarodni sud i Max-Planck institut.
Jure Vukić, Tribanj