LEX BULJ – Miro 11 – neplatiša

Most se spotaknuo na Hanžekoviću

Uvjet Mosta za koaliranje – sporazumijevanje s HDZ-om sedam je famoznih jamstava. Most je dakle „digao kredit“ na tu famoznu sedmicu, a vratiti bi ga morao HDZ – kao jamac. Ako ga ne vrati, Most bi ga „ovršio“ – deložirao iz vlasti. Među sedam šest je zahtjeva bućkanje po površini, navodno samo za početak – i jedan „dubinski“, prenamjena ekološko ribolovnog pojasa u gospodarski. Pet ih je trenutačno na raspravi, smanjenje RTV pristojbe malo će pričekati, a za gospodarski pojas će se raspitati u Bruxellesu, što će potrajati. Prijedlozi su slabašno pripremljeni, a sve teme osiguravaju mogućnost populističkih nastupa zastupnika, a uglavnom se ni ne drže predmeta rasprave. Krene Most, nadoveže se Maras, nabaci Pernaru i eto nam populizma najmanje na treću potenciju.  

Miro Bulj

Nesretnom slušatelju izlazi na uši, pa glede kazne saborskim zastupnicima za nenazočnost na sjednicama razmišljam: potrebno je zakonski, poslovnički utvrditi izuzetak. Kad populist gnjavator  višekratno udari raspredati, pa još kad ih se uveže preko nekoliko, izlazak iz sabornice se ne kažnjava, a onima, ako nisu iz iste stranke/partije, koji ipak ostanu slušati treba isplaćivati nagradu od petsto kuna za pretrpljene duševne boli. Nakon što se odbiju troškovi za apaurine od ostatka tih novaca stvoriti fond za dobrotvorne svrhe (Liječenje duševnih boli).

Kukuriku vlast je svojedobno uvela praksu neke vrste lex specialisa. Na početku mandata lex Komadina – žali Bože, nije bio potreban – a na kraju lex Perković kojega su na koncu povukli. Sad se esdepejci rugaju mostašima kako oni, prčkajući po ovršnom zakonu s posebnim osvrtom na ovrhe neplatiša RTV pristojbe, ustvari donose lex Hanžeković. Osvetili bi se navodno najvećem ovrhovoditelju tih neplatiša tako što bi ovrhu ostavili HRT-u, a zapravo su nezadovoljni što ih njegovi mediji više „peru“ nego hvale. Naravno, ne će oni to priznati „ni mrtvi“ – oni su za male ljude, obične građane. I eto u nedjelju u dva jednoga neobičnoga građanina, Marijana Hanžekovića i običnoga, sada zastupnika u Hrvatskom saboru, Mire Bulja, kao kolateralne „žrtve“. Rijetko tko koga populisti i ini „isti“ dokvače u svojim saborskim raspravama dobije priliku za obranu u TV birtiji „kod Ace“, ali nije Hanžeković bilo tko.

On me ovdje ne zanima, već jedan njegov ovršenik, jedna njegova skoro „smrtna“ žrtva, nekad obični građanin, a sada izabrani zastupnik u Hrvatskom saboru Miro Bulj. Ovršio ga za neplaćenu pretplatu Hanžekovićev ured – i tako jedanaest puta, od toga, ako sam zapamtio, devet puta uspješno, a dva puta nije, ili još nije. Bidnoga zastupnika nije došao spašavati ni Živi zid, a trebao je. Jer on „kao obični građanin“ eto nije plaćao (htio) tu pretplatu, a poslije je navodio i neke druge razloge neplaćanja (zajedničko kućanstvo, više aparata). Jedan zastupnik nije plaćao i tako nije poštovao zakon, dok je drugi (Pernar) tražio da se zakon ni ne poštuje.

Dakle, kad se malo probućka po površini, nije lex Hanžeković, nego lex Bulj, nažalost. Što rade zastupnici u Hrvatskom saboru? Ništa, osim što donose zakone. I sad bismo mi ostali „obični građani“ trebali  poštovati zakone koje će donijeti („snijeti“) zastupnici koje se prema njima ovako odnose. Ne bi ih se ni zastupnici eto držali „kao pijani plota“. E ne ćete. Što se pak HRT-a tiče, taj nije moj ljubimac, godinama sam svaki, baš svaki tekst kao nitko o tome završavao kako „to“ treba ukinuti, rasprodati i slično. Grčki model – raspustiti, pa preustrojiti pritom mi se naročito svidio. Naravno, pisao sam o programu. I sve vrijeme plaćao pretplatu. Za razliku od Bulja!

Mato Dretvić Filakov