Sve što je rađeno pod vodstvom Budaka i Jokića, pokazalo se nepodobnim i nekritičkim prihvaćanjem modela koji nisu najbolji
»Kupujmo novo znanje
U svijetu je jak informatički trend, pa to i u Hrvatskoj treba slijediti, ali isto tako ne bismo smjeli napuštati proizvodnju hrane i roba
U pozivu za okupljanje svih koji mogu nešto kazati o budućnosti Hrvatske, kao ključna riječ navedena je pamet. Riječ pamet je vrlo visoke razine apstrakcije i valja ponuditi neke od njenih mogućih konkretizacija. Pokušat ću to načiniti na temelju iskustva stečenih tijekom koordiniranja do sada najvećeg projekta s područja strojarstva (Razvoj proizvoda i proizvodnje) i vođenja projekta Optimiranje integrirane proizvodnje tvorevina. Pokušaj konkretizacije glasi: »U budućnosti Hrvatska mora, među ostalim, pametnije i bolje proizvoditi«.
Ispunjenje ovog prijedloga pretpostavlja da se preispitaju dva temeljna područja djelovanja: znanost i obrazovanje.
Američki ili japanski model
U prošlosti je novostvoreno znanje na području bivše Jugoslavije činilo od 0,2 do 0,3 posto novostvorenog svjetskog znanja. S obzirom na iznadprosječni udio Hrvatske u tome, on se sada može procijeniti na oko 0,1 posto. Znači 99,9 posto novog znanja trebat će na neki način kupiti. Zato treba potražiti odgovor na temeljno pitanje. Hoće li naša znanost u sljedećem razdoblju biti usmjerena na zadatke tipa: Moj je rezultat prvi u svijetu (uvjetno američki model) ili To što želim raditi, rade svi, ali ja ću načiniti bolje (uvjetno japanski model). Također treba odgovoriti na pitanje hoće li se pod znanošću razumijevati, kao što to neki i razumijevaju, ono što se na anglosaksonskom području zove science. Pritom je riječ o skraćenici za natural science, dakle prirodoznanstvu. Odnosno hoćemo li podupirati razvoj znanosti u njenoj cjelokupnosti, od matematike do teologije i tehnologije. Treće pitanje u sklopu znanosti je omjer ulaganja između temeljnih, primijenjenih i akcijskih znanosti, kakve su primjerice tehničke znanosti. Mudar će taj omjer optimirati, jer su temeljna istraživanja nužnost. Ali sredstva za njih moguće je stvoriti samo pretvaranjem rezultata akcijskih istraživanja u konkretnu proizvodnju hrane i stvari. Iz odgovora na ova pitanja proizlazi i kakav nam treba sustav obrazovanja za izazove 21. stoljeća.
Sustav našeg obrazovanja treba evolucijski usavršavati, temeljeno ponajprije na spoznajama onog područja kojem stoljećima i pripadamo, a to je Europa. Znanje i pamet pomažu ostvarenju postavljenih ciljeva. Trebalo bi tako postaviti ciljeve razvoja da pridonose blagostanju, zdravlju, sigurnosti, kvaliteti okoline, kvaliteti društva, a posebno razvoju ličnosti. Društveno-humanističkim ciljevima mora biti podređeno sve, posebno tehnički i gospodarski ciljevi.
Kibernetika kaže da je sve fenomene svijeta moguće objasniti pomoću materije, energije i informacija. Informacija daje moć, ali informaciju nije moguće jesti, niti se u nju odjenuti. Nije sporno da u svjetskim razmjerima trajno raste udio informatičkih poslova, a time i broj zaposlenih koji rade na njima. Taj trend valja i u nas slijediti.
Trajno rastu u svijetu aktivnosti koje su povezane s najrazličitijim uslugama, a posebno s korištenjem slobodnog vremena. Tako je šport u mnogim zemljama trenutačno najveća industrija. Bilo bi dobro da je to i u nas slučaj. Ali mi ćemo morati određeno vrijeme zadovoljavati znatno prizemnije potrebe. Obnoviti ono što je srušeno, među ostalim i djelomično zastarjelu industriju, osigurati prehranu te se bolje prometno povezati unutar Hrvatske i sa svijetom.
Zdrava hrana
Stoga je suvremena proizvodnja sirovina za proizvodnju hrane i roba, te proizvodnja hrane i stvari jest ne samo privremena nužnost, već bi morala biti trajno opredjeljenje. Kuće i prometnice obnovit će naši stručnjaci bez većih teškoća, jer su to naučili tijekom trajne provjere na svjetskom tržištu. Ako se iskoristi raspoložive poljoprivredne površine i to u odgovarajućem omjeru za proizvodnju zdrave hrane, mogao bi to biti jedan od stupova razvoja obnovljene Hrvatske.
Bilo je razdoblja kada se mislilo da Hrvatska treba ukinuti tekstilnu i obućarsku industriju. Međutim, ta je industrija preživjela. Ponajprije zato što je pod pritiskom nužde bila trajno prisutna na svjetskom tržištu i modernizirala svoje kapacitete. Stoga je sada na vrhu primjene najnovijih dostignuća u proizvodnji, kao što je to razvoj proizvoda pomoću računala ili lasersko rezanje tkanina.
Barem u dogledno vrijeme Hrvatska se neće moći odreći proizvodnje hrane i stvari poput radnih strojeva ili robe široke proizvodnje. Štoviše, ona to ne bi niti smjela. To uči iskustvo uspješnih zemalja i onih koje su se odrekle proizvodnje stvari. U prvoj skupini su Japan, Njemačka i zemlje jugoistočne Azije. Druga zemlja su SAD.
Hrvatska ima nadarene kadrove
Hrvatska nema mogućnosti da živi od špekuliranja na burzama i posuđivanja kapitala drugima. Hrvatska može određeno vrijeme živjeti od trgovačkog poduzetništva koje se temelji na kupovini jeftine robe u svijetu, a ovdje se zatim skupo preprodaje. Ali to ne stvara novu vrijednost. Hrvatska će morati naučiti kvalitetno i pravodobno proizvoditi. Pritom često i na temelju tuđeg crteža ili recepture. Hrvatska ima za to određene i to dovoljno obrazovane kadrove. Štoviše, ima nadarene kadrove za proizvodnju. Ali nema dovoljno onih koji znaju to oplemeniti uvođenjem vrhunskih postupaka, vrhunskim rukovođenjem i posebno onih koji znaju procijeniti, na temelju društvenog marketinga, što treba proizvoditi. Treba, uz trgovačke, i proizvodne poduzetnike. Istodobno morat će svoje radnike naučiti da rade na radnom mjestu puno radno vrijeme i punim kapacitetom. To zahtijeva mnogo promišljanja. Ponajprije da se shvati, pa i u redovima onih u proizvodnji, da se suvremena proizvodnja temelji na razvoju proizvodnih znanosti (sve one koje unaprjeđuju proizvodnju) i njihovoj svakodnevnoj primjeni. Pritom su oni koji to trebaju omogućiti suočeni s dvjema skupinama problema.
Prvo, proizvodit će se i dalje statistički zanemariv udio svjetskog znanja. Dakle, trebat će prenijeti svjetsko znanje u naše tvornice. Uspješno je to moguće samo ako se ono oplemeni i prilagodi sredini. Drugo, bez vlastitih istraživanja nema ni onih koji su to u stanju učiniti. A ta istraživanja su najskuplja i zahtijevaju relativno velike istraživačke i multidisciplinarne skupine. S postojećom politikom potpore takvim istraživanjima, pa i u neovisnoj Hrvatskoj nismo, a posebno ne bismo smjeli biti zadovoljni.
Ne valja se odreći proizvodnje
Ako se netko želi odreći proizvodnje u planovima za razvoj Hrvatske u sljedećem razdoblju, može to učiniti. To su, primjerice, učinili u SAD-u na mnogim propulzivnim područjima poput dijela elektronike, raznih aparata, alatnih strojeva itd. Pa sada za njihovog predsjednika kažu da je (samo) dobar diplomat. Diplomat koji suočen s teškoćama domaćeg gospodarstva mora putovati svijetom i dokazivati da je potrebno da drugi od SAD-a kupuju industrijsku robu. Jer, oni su od vodeće industrijske zemlje svijeta postali zemlja u kojoj se i po sedam od deset radnih strojeva kupuje u Njemačkoj, Japanu ili zemljama koje su tek nedavno postale proizvođači, poput onih u jugoistočnoj Aziji. Tko se odrekao proizvodnje, ne treba se čuditi da mu je u zemlji 40 posto danas djelujućih strojarskih inženjera rođeno u inozemstvu, a čak 60 onih koji se bave znanstvenim radom na području proizvodnje.
Obrazlažući spajanje stručnjaka s područja obrade keramike, metala i polimera u jedinstveno britansko društvo za tehnologiju materijala, na jednom mjestu je napisano: Ljudi kupuju stvari, a ne materijale. Zato bi u promišljanjima o razvoju Hrvatske ozbiljno trebalo proučiti jednu od mogućih alternativa: proizvoditi pametnije, bolje i društveno opravdano.«
Zašto je ovaj cijeli tekst stavljen između » «, dakle navodnika. Time sam jasno naznačio samoplagijat. Naime tekst je objavljen u „Vjesniku“ 30. siječnja 1992. Nastavak teksta napisan je 9. studenoga 2016. Dan kada je Donald Trump izabran za 45. predsjednika SAD-a. Jedan od razloga njegova uspjeha može se sažeti u rečenicu »svi koji ste izgubili posao zbog globalizacije, ujedinite se«. Moglo bi to nekim partijama postati promidžbeni slogan. Došla je na naplatu politika koju i Hrvatska uporno slijedi.
Budak i Jokić školu su htjeli pretvoriti u zafrkavalište
Drugi razlog je reakcija prof. N. Budaka na analizu reforme školstva, poznatije pod složenom kraticom CKR. Prijeti novoj Radnoj skupini čak i tužbom. Nemoguće je ulaziti u pojedinosti, stoga nekoliko naznaka. Sve što je rađeno pod idejnim vodstvom prof. N. Budaka i dr. sc. B. Jokićem kao voditeljem izvršitelja, pokazalo se nepodobnim i nekritičkim prihvaćanjem modela koji nisu najbolji. Školu se htjelo pretvoriti u zafrkavalište, bez jasnih ciljeva zašto i za koga radi reforma. Na to su autori bili upozoravani. Nisu prepoznali da Hrvatska oduvijek ima STEM. Složenu kraticu koju su „kupili“ iz reklamne promidžbe zemlje koja nema dovoljno stručnjaka za svoje potrebe iz područja koja obuhvaća STEM. Podatke koje navodim izračunao sam pred nekoliko godina. Ako je STEM akronim za prirodoznanstvo, informatiku, tehniku i matematiku, onda se do sada za društveno-humanističke predmete odvajalo 52 % vremena, prirodoznanstvo 38 %, fizički odgoj 8 % a za tehničku kulturu 1,5 %, tada Hrvatska već odavno ima STEM. Samo ga stručne skupine nisu prepoznale. Osim toga stječe se dojam da je cijeli CKR bio usmjeren prema 30 % onih koji bi trebali ići na fakultet. A za strukovno obrazovanje se uopće ne potiče mlade ljude. Da se posebno i ne naglašava da je na svaku stranicu koju su priredile radne skupine stiglo 2,5 do 3 stranice primjedbi. Treba naglasiti da se nije pridržavalo zakonskog okvira itd. Zato je dosadašnji Ministar povukao ispravan potez i usporio reformu. Baš me zanima koliko godina će trajati eventualni sudski proces.
Hrvatska bi trebala razmisliti što joj treba. Posebno u trenutku koji prijeti demografskom katastrofom. Tko će zarađivati za mirovine onih koji će ostati u zemlji. Tko će popravljati pokvarene instalacije ili čak proizvoditi ne samo u industriji, već i u obrtničkim poduzećima. Nikada nisam doživio da se netko javno tako okomio na neistomišljenike kao prof. N. Budak i dr. sc. B. Jokić. Preporučam im da pozorno pročitaju što je napisano još u siječnju 1992. Kada je bilo u Hrvatskoj ratno stanje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više