DruštvoSpoznaja by HF15/11/2016 Nesretna kvaka Bože moj, ti si me stvorio Na sliku i priliku svoju. U moje tijelo udahnu razum i duh Da bih se mogao samostalno boriti Za opstanak i svakodnevni kruh. Po svojim precima Pridružih se milijunima tvojih sluga, Bez obzira na rasu, spol i boju kože. Postao sam tvoj vojnik, gospodine Bože. No kao čovjek od krvi i mesa Ja sam jako brzo prekršio naš savez. U njemu sam jednostrano mijenjao I članak i stav i točku i zarez. U djetinjstvu djecu se često potiče Koliko na dobro toliko i na nestašluke. Dopušteno im je sve i svašta, A djeca to obilato koriste Jer im se gleda kroz prste očinski prašta. U pubertetu adrenalin buja. I tu je ta „nesretna kvaka“. Zaljubljenost od razumnog dečka Napravi smušenog bedaka. Odjednom dođu najproduktivnije godine Kada čovjek mora od sebe maksimum dat' Da bi u jesen svog života Mogao mirno i spokojno spat'. Svi od tebe traže više, bolje i brže . Često sam puta svjesno išao glavom kroz zid. Smjenjuju se dan i noć. Sunce zalazi, Zora sviće. Svjetla se pale i gase, A ja više nemam vremena ni za Te, ni za se. Bože moj, tek kad sam se strmoglavio u ponor I dotaknuo dno života, Konačno sam shvatio Kolika je Tvoja moć, ljubav i dobrota. Kora na mom životnom stablu Dobrano je naborana i ispucala. Lišće s krošnje polako pada i mijenja boje. Sva bih ljeta i proljeća dao, Za samo jednu zraku sunca i kap ljubavi Tvoje. Molim Te milosrdni Bože, Usliši ovaj moj pokajnički čin. Primi me ponovo u okrilje svoje. Pada sumrak – vraća ti se izgubljeni sin. Pejo Šimić