Hrvatski Fokus
Religija

SOLUS CATHOLICUS – Izborena vrijednost

Vukovar je rana na etnopsihološkoj razini i dimenziji duboko utkana u biće hrvatskoga naroda

 
 
Pokušajmo promatrati čovjekovo postojanje sa aspekta onoga što on – čovjek – krije u svojem mentalnom sklopu na temelju životnog iskustva ili izborene vrijednosti koja ima svoju snažnu, dinamičnu neprocjenjivost. Barem za onoga čovjeka koji se za nju izborio. Raznovrstan je sklop vrijednosti. Za nekoga to može biti izborena sloboda, za nekoga to može biti izborena čovječnost, za nekoga izboreni „papir“ na temelju napornoga intelektualno-duhovnog rada i ulaganja u sebe, za nekoga to može biti moralni napredak – kada se dogodi da neke stvari u moralnom usavršavanju ne idu od ruke, pa se za njih mukotrpno izbori – razumije se da će postignutu vrijednost u svojem životu cijeniti. Sve te vrijednosti koje su izborene, svaka će osoba ljubomorno čuvati, vrijednosti braniti, te se boriti protiv svakoga tko te vrijednosti dovede u pitanje. Jer, dovođenje u pitanje nečijih vrijednosti znači da dovodimo u pitanje i samu osobu koja se za te vrijednosti izborila.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/11/photos.wikimapia.org_p_00_01_14_67_97_big.jpg
Vukovar – crkva sv. Filipa i Jakova
 
Tako se događa i na etnopsihološkoj razini. Jedan narod koji se godinama borio za svoju slobodu, koji je na temelju te slobode kao neprocjenjive vrijednosti dao puno žrtava, koji je puno uložio kako bi živio u miru, radosti i blagostanju, ne bi smio dopustiti da određene vrijednosti koje su izborene, pojedinci ili pripadnici drugih naroda dovode u pitanje. Određeni vrijednosni sustavi pojedinih naroda morali su na žalost biti izboreni u ratu. U trenutku kada su egzistencije pojedinih naroda ugrožene od onih koji ih žele pokoriti događaju se ratovi. Da se razumijemo, niti jedan rat nije od Boga željen. Niti jedan rat nije svetinja, niti je svet. Jer – rat je sam po sebi zlo. Ali određeni vrijednosni sustavi kao što je sloboda, jednakost, snaga proročkog govora, blagostanje koji se izbore u ratu mogu imati sasvim jasno značenje za taj narod.
 
Vjerujem da se u svima nama budi želja da branimo svoje vrijednosti i da si posvijestimo s koliko smo muke izborili svoju slobodu kao narod – kada si, osobito ovih dana, dozovemo u pamet riječ – „Vukovar.“ Što je to Vukovar? Vukovar je jedna rana na etnopsihološkoj razini i dimenziji duboko utkana u biće hrvatskoga naroda. Sve one ratne strahote, svi oni zločini, genocidi koji su počinjeni nakon pada Vukovara od strane četnika vape za osvetom pred licem Božjim. Jer – ubijati civile, iživljavati se nad onima koji su slabiji, nedužni, koji su branili svoje domove sa ciljem ostvarenja sotonskog političkog velikosrpskog projekta jest nešto što je barem meni kao hrvatskom domoljubu odiozno i budi u meni snažnu dozu gnušanja.
 
U vremenu kada još uvijek oplakujemo svoje žrtve, kada tragamo za svojim nestalima, kada se istinski pitamo da li će u pravom smislu riječi velikosrpska ideja biti poražana, ne možemo ne postaviti i pitanje da li će oni koji su uistinu krivi za zločine počinjene nad Hrvatima u Vukovaru u pravom smislu riječi za njih odgovarati? Ali valja si postaviti još jedno pitanje. Kada promatramo osobe velikosrpskog mentalnog sklopa koji još uvijek zahvaća, na veliku žalost jedan dio srpskoga naroda, kada gledamo kako te utjecajne osobe u Hrvatskoj i Srbiji još uvijek niječu da su se u Vukovaru i drugim stratištima u Hrvatskoj i Bosni dogodili brojni zločini, kada gledamo kako se oni još uvijek ne odriču Velike Srbije; valja si postaviti pitanje isplati li se sa takvom Srbijom graditi nekakvu zajedničku budućnost i suživot? Naravno, rad na suživotu, praštanju, ljubavi i toleranciji uvijek se isplati i potreban je, osobito ako se nazivamo kršćanima. To nam je i nužan zadatak. Izgradnja Kraljevstva Božjega već na ovome svijetu koji će se bazirati na pomirenju. Ali za pomirenje su uvijek potrebne dvije strane.
 
Potrebno je puno govoriti o onoj velikoj žrtvi koju je hrvatski narod podnio u Domovinskom ratu. Potrebno je o tome učiti djecu i mlade. Ali ne u smislu da bismo stvarali nekakvo nerealno antisrpsko raspoloženje ili mržnju prema osobama srpske nacionalnosti, nego zbog toga da osudimo velikosrpsku politiku koji još uvijek njeguju oni Srbi koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da Hrvati imaju svoju državu. I dokle god postoje takvi Srbi – oni koji su velikosrpski i četnički nastrojeni, na ovim prostorima bi se u budućnosti mogli dogoditi novi zločini i nova huškanja na rat. Zato je nužno govoriti o izborenim vrijednostima, ali i o zacijeljivanju rana – duhovnih i psihičkih, ali i fizičkih koje su nastale izazvane ratnim strujanjima.
 
Govoriti o tim vrijednostima potrebno je i zbog toga da se u onima koji su činili i koji niječu zločine počinjene nad Hrvatima, osobito u Vukovaru – simbolu patnje i žrtve – probudi stav pokajanja, a ne laži, ne izvrtanja povijesti, ne mitomanije, ne mržnje građene na pokvarenom i ratnohuškačkom političkom kontekstu. Dokle god držimo do Vukovara, držimo do sebe i imamo svoje „ja“. I ne samo Vukovara, nego i drugih mjesta u kojima se događao holokaust nad Hrvatima. Samo takav stav rada na sebi, duboko poštovanje sebe i izborenih vrijednosti može nas potaknuti da budemo ponosni kao narod i borbeni u smislu da nikome ne dopustimo da nam prekaja povijest. U borbi za istinu treba biti silno ustrajan i uporan. Kada to shvatimo, možemo Hrvatsku pretvoriti u zemlju ponosa, međusobnog poštovanja, blagostanja, mira i tolerancije.
 

Pavle Primorac

Povezani članci

Izvrnute vrijednosti i zastrašivanja

HF

Hodočasnik u kiparstvu

HF

Soros dolarima kupuje papu Franju

HF

Božanska svjetlost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...