Sjećanje na djeda

             Bog je vjera, Bog je nada

 

 

                Pita unuk djeda svoga:

                "Vjeruješ li Ti u Boga?"

                Djed će na to:

                "O, vjerujem, moje zlato.

                Bog je vjera, Bog je nada,

                Bog je tijelu, duši hrana.

                Dobrotom i pravednošću

                On nas tješi, snagu daje

                I od svih je zala brana."

                Skrušeno tad unuk reče:

                "Zašto Ti baš svaku večer

                Moliš Boga da te čuva

                Od bolesti, gladi, rata?

                I da meni, tvom unuku,

                U nevolji pruža ruku,

                Da me vodi putem pravim,

                I da nigdje ne zaglavim?"

                Djed unuku smiješkom vrati:

                " Još si malen, želja trista

                Želiš odmah ispuniti.

                Čvrste vjere, srca čista

                Moli i ti dragog Boga

                Da ispuni makar neku

                Pa ćeš vidjet, pa ćeš znati

                Da djetetu i čovjeku

                Bog dobrotu ne uskrati!"  

               

                Prođu dani i proljeća.

                Unuk se svog djeda sjeća.

                I skrušeno moli Boga:

                "Bože, čuvaj djeda moga!

                Ne daj nikom da mu dira

                Grob od sreće i od mira.!

 

Malkica Dugeč, 21. 8. 2016.