Bog je vjera, Bog je nada Pita unuk djeda svoga: "Vjeruješ li Ti u Boga?" Djed će na to: "O, vjerujem, moje zlato. Bog je vjera, Bog je nada, Bog je tijelu, duši hrana. Dobrotom i pravednošću On nas tješi, snagu daje I od svih je zala brana." Skrušeno tad unuk reče: "Zašto Ti baš svaku večer Moliš Boga da te čuva Od bolesti, gladi, rata? I da meni, tvom unuku, U nevolji pruža ruku, Da me vodi putem pravim, I da nigdje ne zaglavim?" Djed unuku smiješkom vrati: " Još si malen, želja trista Želiš odmah ispuniti. Čvrste vjere, srca čista Moli i ti dragog Boga Da ispuni makar neku Pa ćeš vidjet, pa ćeš znati Da djetetu i čovjeku Bog dobrotu ne uskrati!" Prođu dani i proljeća. Unuk se svog djeda sjeća. I skrušeno moli Boga: "Bože, čuvaj djeda moga! Ne daj nikom da mu dira Grob od sreće i od mira.! Malkica Dugeč, 21. 8. 2016.