Opus obilježen zlatnim listićima

Vrlo angažiran pristup Marine Lapadatović

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Marina Lapadatović, pripadnica mlađeg naraštaja, značajan je ugled postigla svojim opusom maski (koji izrađuje s Tihomirom Marinkovićem, akademskim kiparom). No, naravno, Marina Lapadatović, uz ljubav prema maski i onome što ona skriva ili tek djelomično pokazuje a ostalo naslućujemo, njeguje i kontinuirano bavljenje klasičnim slikarskim poslom ili obvezama, dakle umjetnica slika, bavi se slikom.

Pristup Marine Lapadatović u slikarstvu je vrlo angažiran, naime, slikarica na svojim platnima iznosi mnoštvo, pitanja, dilema, upozorenja, kritika ali i oštre satire da ne kažemo ismijavanja. Njezina je slikarska riječ ponekad veoma gruba, bez ustezanja iznešena, bez imalo razumijevanja, oprosta, rekli bi neki. No jednako tako, često se poigrava i sama sa sobom i svojim likom, kreirajući intrigantne autoportrete, svakovrsnih mogućnih konotacija i svakako upita što je i bila temeljna ideja slikarice, upozoriti, uperiti prstom, uzviknuti.

Istodobno, u opusu Marine Lapadatović ne može se a ne primijetiti dio opusa obilježenog zlatnim listićima, od slika u cijelosti izvedenih u toj tehnici s motivima nepoznatih osoba, poput sjena, anonimnih N.N. osoba na zlatnoj podlozi do ozbiljno angažiranih kompozicija s djelomičnim korištenjem zlatne boje, koja djeluje posve apsurdno, znaci zadnjeg upozorenja,snoviđenja predapokaliptičnih scena.

Umjesto da pozlata govori o svetosti, ispravnosti, ovdje zlatni listići govore o posve drugačijem liku koji je omeđen okvirom na slici, govore nijemo o antipodu.

Marina Lapadatović bez imalo ustezanja govori o raznolikom karakteru današnjeg svijeta, napominjući na svakoj slici kako ovakav svijet valja, na bilo koji način popraviti, prepraviti, učiniti ga boljim, ne zadovoljavajući se postignutim jer pred čovječanstvom još je mnogo posla i ne smije se gubiti na vremenu jer ono nepovratno istječe.

Da, naravno, kada bi svaki čovjek poželio samo sebe donekle popraviti, samo nekoliko sitnica, detalja  učiniti drugačijim,boljim, svijet bio bez daljnjega izgledao znatno bolje, puno optimističnije nego danas.

Doista, slikarica pokazuje vrlo ozbiljan angažman u kritici življenja i načina ponašanja današnjeg čovjeka i njegovih navika, kako u povijesti tako i danas, u svakome danu i na svakome mjestu.

Moram reći da me ponešto od navedenog podsjeća na šezdesete godine prošloga stoljeća i borbe mladog naraštaja za promjenu lica i naličja svijeta kada su silno željeli raskrinkati iluziju ondašnjeg svijeta, razotkriti dualnost svijeta kako bi danas rekla Marina Lapadatović.

Miroslav Pelikan