Vučedolske golubice let

       Kraljevska joj kruna sva od zlata

 

 

        Prije mnogo tisućljeća krenula je oko svijeta s Vučedola

        golubica bijela. Pod krilom joj breme bola.

        Na dnu kljuna gorak okus pobjeda i buna.

        A na glavi biser pravi: kraljevska je kruna sva od zlata-

        drevna kruna naroda Hrvata! 

        Ponijela je na krilima sve što dobra zenlja ima, zemlja stara

        hrvatskoga Vukovara: kaplju vina, mrvu kruha, zrnce soli,

        miris zlatnih žitnih polja, fijuk bure, pjesmu mira i nevolja.

        Da sve poda, da podijeli sa ptičima svoga roda.

        Vukovarskom golubicom nazvala ju braća, seke iz davnine

        predaleke. Zapamtili njen su lik: pravi živi spomenik.

        Živjela je prije Krista. Uvijek bijela, dobra, čista. Putanje je

        duge prošla i djeci je dobrodošla. U hrvatskom domu sad

        stoluje k'o slika sveta na postolju svomu. Traje tako pa i

        povijest priča da ju Hrvat štuje i veliča.        

        Tijekom burnih tisućljeća, i u zime i proljeća, čak i kad joj

        smrt zaprijeti, ona radosno doleti. Ne odleti, već ostane

        sa hrvatskim pukom pod nebeskim slavolukom.

 

        Kažu ljudi i u snima viđaju je kako leti (kad im nevolja

        zaprijeti) ponad mora i Dunava pa kroz obruč sunca žara

        spusti se do – Vukovara.

        Na glavi joj trobojnica . Da razvedri tužna lica.

        Ispod krila – riječ hrvatsku unjedrila. Da ju zlobnik nikad više

        ne oskvrni, ne izbriše. A u kljunu nosi za sve ljude

        pismo mira -hrvatskoga kralja Zvonimira. U tom pismu drevna

        tajna ima: pisano je hrvatskim slovima! Tko ih čitat' znade i

        u snima – sretan bit će u svim vjekovima. 

                Kažu ljudi da u snima uvijek zbilje prave ima.

 

Malkica Dugeč, 24. 6. 2014.