Djevojčica u kaputiću plavom Kad pomislim na Vukovar Pred očima: Ovčara, Djevojčica u kaputiću plavom. Imena mrtvih heroja putuju javom. Kad pomislim na Vukovar, Zaželim pjesmu napisati O dječacima u tenisicama, O Vodotornju izranjenu, O Dunavu čuvanu, branjenu O braniteljima na dnu jama, Pa zastajem. Prestajem disati I bezrječno se mrtvima klanjam. Kad pomislim na Vukovar, Djetinjstvo uz Dunav i Vuku, Uskrsnu slike pred očima Na kojima još krvi ima, I branitelja bez nogu i ruku, I djece hrvatske potpuno sijede. Te prizore strave Bolni uzdasi slijede. Bespomoćnost tijelo obuzima. O Bože, tko to još snage ima Pjesmu napisati o Vukovarcima A ne umirati zajedno s njima? O, zar je pjesma tek Mrtvo slovo, zabranjen glas U nizu povijesnih zbilja Ili u smrti izobilja Krvnik joj piše pravorijek? Kad pomislim na Vukovar, Bijeli križi sa Ovčare Progovore gromoglasno: "Nemoj plakat Vukovare! Mi smo tvoje ime časano Svjedočili životima . Ginuli smo, al' još ima Snage nam u grobovima Da i mrtvi barjak slave Dignemo na svjetlo jave, Da i mrtvi posvjedoče Da istine putem kroče A istina jedina je Što Hrvatu snagu daje Pisat' povijest da ustraje! Još i danas, sred slobode, Na Ovčari mrtvu stražu Bijeli križevi stražare. Zar ne čuješ, mili rode, Tebi kažu, Tebe mole: "Premda ratne rane bole, I slike te smrti more, Ne jadikuj, Vukovare! Glavu gore! Glavu gore! Malkica Dugeč, 18. 11. 2016.