Zmijonosac ili bijeli golub?

Dotični se ponajvećma pročuo po atonalnoj glazbi i izumu ZAMP-a, a ne kao poznavatelj gmazova…

Gospon dr(ug) Ivo J. (59), posjetivši nama prijateljsku zemlju iz koje dolazi naš Spasitelj izrazio se dosta nespretno o stanovitom reptilu, dobro poznatom iz priče o Adamu i Evi. Kako se dotični pročuo po atonalnoj glazbi i izumu ZAMP-a, a ne kao poznavatelj gmazova reptila (srećom ne postoje ljudi reptili?) ili teolog jako sam se začudio njegovoj historičarsko prirodoslovnoj ekskuriji – tim više što su ustaše kao i komunizam i dinosauri već davno pokojni.

Nisam pravnik, pa ne znam može li se dotičnog tužiti zbog plagijata, jer otkriće zmije je već 1966. izvršio njegov slavni imenjak Hrvat Ivo Dulčić, napisavši u započetku freske u Essenu (Njemačka) sljedeće u župnomu dojmovniku: "Nastojat ću svom snagom svoga hrvatskoga srca da u kapeli časnih sestara mojim afreskom unesem u ovu hrvatsku oazu i ovo essensko sivilo žar kolorita drage nam Hrvatske. Ovaj će afresko biti u prvom redu moja skromna molitva Bogomajci, odvjetnici Hrvata da se umilostivi i čim prije zgazi glavu crvenoj zmiji koja još gmiže dragoj nam domovinom. Afresko će biti izraz moje duboke zahvalnosti velečasnom Franji Lodeti i časnim sestrama na gostoprimstvu koje su mi ovdje pružili.

Ivo Dulčić 11. IX. 1966."

Kažu zmijolozi da ima crvenih, crnih i raznobojnih zmija, ali da je najopasnija ona duginih boja. O zmajevima ću pak drugom prigodom, kao i o udavima. Mnogi se ljudi boje zmija, zbog tog straha, u ovo se vrijeme boje brati šparuge, ili šetati šumama i livadama. Većina ih smatra kako su mnoge zmije otrovne, ali i one koje to nisu, smatraju mnogi, mogu nanijeti opasne ozljede i zato ih treba ubiti. To nipošto nije istina, ističe biolog Toni Koren s koparske Univerze na Primorskem, zacijelo najbolji poznavatelj gmazova koji žive u Istri. Istina je kaže posve drugačija. Zmije su vrlo korisne i uglavnom bezopasne životinje kojima je jedini cilj isti kao i nama – živjeti i stvarati potomstvo. One su vrlo plašljive životinje kojima je prvi nagon odmaknuti se čovjeku s puta, a svaka zmija ima svoj način obrane koji primjenjuje samo kad se zatekne u bezizlaznoj situaciji.

Često se govori o raznim vrstama zmija viđenim u Istri, ali ovdje zapravo živi sedam vrsta zmija, a od njih je samo jedna otrovna i to poskok. Poskoka (vipera ammodytes) jedinu zmiju otrovnicu koja živi u Istri ljudi obično zovu gad i katenjača, a prepoznatljiva je po rožnatoj izraslini na glavi koja se u puku naziva rog. Živi uglavnom na kamenjarima i rubovima šume. Ime je dobio zbog toga što se u narodu vjeruje da može skakati, što nije točno. Moguće je da ljudi u to vjeruju jer se poskoci ponekad penju na drvo u potrazi za pticama, a kako ponekad znaju pasti s njega izgleda kao da su skočili. Još je jedna zabluda vezana za poskoka.

Iako je otrovan, poskok je vrlo mirna i neagresivna zmija, kaže Koren. Sretne li čovjeka, mirno će se povući, a napada samo ako se osjeti bezizlazno ugroženim, i najčešće kada se stane na njega ili ga se pokuša ubiti.

– Čovjek se od njegova ugriza može zaštititi visokom obućom i dugim hlačama. U slučaju susreta s poskokom, ipak treba pričekati da se on udalji ili se maknuti od njega. Da se takav susret ipak izbjegne dobro je u šetnji šumom, a pogotovo u branju šparuga uvijek imati štap i njime udarati po zemlji ili raslinju, budući da zmije vrlo dobro osjećaju vibracije svaka će se na vrijeme odmaknuti, kaže Toni Koren sa koparskoga sveučilišta, vodeći stručnjak za zmije.

Teo Trostmann