Hrvatski Fokus

Najmanje Božića ima u skupom i lažnom blještavilu velikoga grada

 
 
Puno je toga izgovoreno, napisano i napravljeno u vezi božićnih darova i s božićnim darovima. Puno je pitanja postavljeno i dobiveno puno različitih i raznih odgovora na jednaka pitanja, iz raznih životnih i inih aspekata, platformi, filozofskih razmatranja, ideologija, teorije i prakse, u mnogim područjima i segmentima, na temelju povijesnih osvrta, civilizacijskih dosega, kulturnog okruženja, političkog, svjetovnog i duhovnog nasljeđa i modernih europskih i svjetskih trendova. Mnogi dubokoumni mislioci i vrsna pera su o tome donijeli svoje sudove i zaključke, koji se uglavnom svode na jedinstvenu poruku i opće pravilo: Onima koje volimo darujmo sebe.To je najbolji, najveći mogući i jedini pravi dar.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/s2.favim_.com_orig_31_christmas-city-lights-photography-Favim.com-248431.jpg
Darovati sebe je moguće na puno načina, ovisno komu, zašto i u kojoj prigodi dajemo takav dar. Božić je posebna, unierzalna prigoda za darivanje sebe. Božić nas podsjeća na mir, jednakost, jednostavnost, skromnost, radost, sreću, toplinu doma, okupljanje dragih i bliskih osoba, pripadnost obitelji, narodu, domovini, čovječanstvu. Božić je obiteljski, katolički, narodni, društveni, hrvatski i državni blagdan, jer mi smo, iako sekularna kršćanska država, koja poštuje sva prava  naših sugrađana drugih konfesija, ateista i agnostika. Duh Božića nadvio se nad cijelu Hrvatsku i osjeća se na svakom koraku. Nikakvo šarenilo, kič, komercijalizam, poganski rituali, materijalni aspekti, neprimjereno ponašanje, s mnogih mjesta i na mnogim mjestima, od javnih aktera iz svih sfera života, ne mogu pravi Božić, godinama stvaran, razvijan i obogaćivan od najranijeg djetinjstva djetinjstva duhovnim vrjednotama i obiteljskim ozračjem, zasjeniti i pretvoriti u dernek s janjcima, odojcima, kotlovinom, kobasicima, kuhanim vinom i rakijom, na svakom koraku, uz blještavilo, lažni sjaj i odsjaj velikih obećanja i izvješća izvanredno dobrih, izvrsnih postignuća, koja nitko ne osjeća i ne vidi, osim onih koji takve izvještaje pišu i objavljuju.
 
Više pravog istinskog Božića ima u staroj torbi, u toplom srcu, u iskrenoj duši patera Antuna Cveka, nego u skupom lažnom blještavilu velikog grada, umjetnom snijegu na Cmroku, ofarbanoj vodi u fontanama i mnogim obećanjima nekih poglavara. Tih obećanja bilo je jako puno, prigodnih, spontanih, ciljanih, realnih, nerealnih, iznuđenih, strateških, taktičkih, diplomatskih, natjecateljskih, militantnih, ohrabrujućih, pomirljivih… uvijek u službi nekoga za nešto. U sva ta obećanja nitko prosječnog uma i s nogama na zemlji više ne vjeruje, zapravo ništa mu ne znače, osim za nove viceve, šale i poneku sprdnju. I to je bespredmetno, jer se tome više nitko ne smije. Mnogima se plače, jer smo dovedeni, namjerno i nenamjerno u nezavidnu situaciju kao društvo i država.
 
Neki kažu kako je to izdaja, odnosno veleizdaja. Ne bih se s tim složila. Prije bih rekla kako je to neznanje, nesposobnost, nekompetencija, sluganski mentalitet, estradizacija politike i stavljanje sebe kao pojedinca, ispred društva i države. Božićni dar nam je trebao biti: Kupujemo borbenu eskadrilu! i Vratit ćemo INU Hrvatskoj! Odjeci tih izjava – obećanja nisu onakvi kakvi su se očekivali i kakvi bi realno trebali biti s obzirom na  ulogu i važnost ostvarenja toga. Ne bih to znala i mogla objasniti, iako me jako zanima kako to postići? Slušam ovih dana što o tome govore, više o onom drugom, nego prvom eminentni stručnjaci raznih profila. Uglavnom se ne slažu u svojim konstatacijama i zaključcima. U sustavu jednadžbi za rješenje ovog problema ima više nepoznanica, nego jednadbi, a i polazni parmetri su različiti. Ono prvo je da ne kažem smiješno, neozbiljno, kao I mnogo toga u istoj režiji.
 
Narod se pita: Za koje ćemo lipe I kune kupiti i otkupiti? Oni naivniji se pitaju: Zašto ćemo kupovati naše? Pametniji kažu: koje naše? To je odavno prodano. Iskorišteno, potrošeno, izraubano. I sad bi nam prodali po većoj cijeni, nego što su kupili. Naravno, znanje, odnosno pamet se plaća, naročito ako nije domaća. Domaća pamet odlazi tamo gdje će se obogaćivati i oplemjenjivati. Ono nešto malo što ovdje ostaje je prekriveno asertizmom i agresijom mnogih mediokriteta, s kupljenim diplomama ili plagiranim znanstvenim radovima, koji su prave stručnjake i znanstvenike zatvorili u njihove laboratorije, s nedovoljno sredstava za razvoj i oživotvorenje novih ideja, koje bi prodonijele  gospodarskom i društvenom oporavku i izronu iz zagušljive kaljuže, vrzina kola nepotizma, klijentelizma, korupcije i umreženosti svih onih koji se bogate na hrvatskoj sirotinji, svojoj podaničkoj pozi i ulozi naspram pojedinih moćnika u službi gospodara svijeta.
 
Najljepši i najveći mogući božićni dar svima nama, od onih koji predstavljaju državu i njome upravljaju bi bio, da nam konačno kažu istinu o svemu, kakva god ona bila, da žive u skladu s mogućnostima države, da međusobno surađuju, da u poziciji nema opozicije, da opozicija bude konstruktivna, da ne rade po razmjernom principu: “Koliko ja tebi, toliko ti meni”, da si međusobno vjeruju, da se ne prepucavaju, da si ne podmeću, da se ne bave trivijalnostima, da ne prebacuju krivnju jedni na druge, da rade što najbolju znaju i mogu, da se ne bave ucjenama…, da budu vjerodostojni i da nam pruže tračak nade u ovom “izgubljenom” svijetu konzumerizma, egoizma i lažnog sjaja.
 
Bilo bi dobro i ohrabrujuće konačno u nas prepoznati i otkriti Nekoga kome se može vjerovati, tko vraća izgubljenu nadu, tko radi i živi za svoj narod. kome je Domovina u srcu, a ne samo ruka na srcu, tko se žrtvuje, tko je obrazovan, sposoban, pametan, otvoren, socijalno osjetljiv, demokratski nastrojen, moderan, stručan, pravedan, legitiman, legalan, iskren i pošten. Ne očekujemo kralja Tomislava, kneza Branimira, druga Tita, predsjednika Tuđmana, Ivanu Orleansku, kraljicu Kosaču, caricu Zitu, Mojsija, Mesiju ili sve njih u jednom. Čekamo i očekujemo našega, domaćeg, poštenog, iskrenog, pravednog i sposobnog čovjeka, koji će oko sebe okupiti  slične po sposobnostima i entuzijazmu, a različite po racionalnom mišljenju, sukladnom u radu i učinkovite po djelovanju, na korist svakog pojedinca i cijelog društva, za procvat države i na ponos Domovine.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Anacionalna politika predsjednika Josipovića

HF

Osnovna škola Pavlika Morozova

HF

Ne birajmo one koje je HNES osudio

HF

TEROR CRVENE MANJINE – S manjinske boljševičke ideologije najlakše je prijeći na manjinsku ideologiju ljudskih prava

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...