Snaga Božja i “slojevitost” Božića

Ne zaboravimo da upravo na Božić postoji netko komu je potrebna naša ljubav

Za Božić se puno govori, a to je iz razloga što je on vrlo bremenit „obiteljskom“ teologijom i obiteljskom duhovnošću – da je riječ o blagdanu obitelji. Dublje promatrajući mi slavimo Isusa koji se rodio u obitelji. Bog se odlučio roditi jednim normalnim, jednostavnim putem, bez velike spektakularnosti i buke. Rodio se u šutnji i siromaštvu. Rodio se u malenosti. Trpio je sve ono što trpimo i mi ljudi, jer on je Bog i čovjek. Ali trpio je iz ljubavi za nas. Nadalje, Božić je izvanredna prilika za mnoge kršćanske obitelji da redefiniraju, obnove, ili ako je nikako nisu imali „aktiviraju“ svoju duhovnost – kvalitetan odnos prema Bogu. Otajstva jaslica na poseban način obuhvaćaju sve segmente čovjekova života, jer u tom otajstvu nam se objavljuje „svjetlo istinsko“ koje nas prosvjetljuje, a to svjetlo je sam Isus Krist koji je sebe i javno nazvao – „svjetlošću svijeta“. On nas prosvjetljuje u dubini naše duše i srca, u dubini naše savjesti, oblikuje naš život da živimo kvalitetno po evanđelju, po ljubavi Božjoj, po snazi njegove velike milosti, u skladu sa Bogom i ljudima oko sebe, posebice braći kršćanima.

Otajstvo jaslica na osobit način obuhvaća i naše obiteljske situacije. Međutim, u ovom cjelokupnom kontekstu može se dogoditi da dođe i do krive interpretacije Božića u smislu da neprestano govorimo o njemu kao o „obiteljskom blagdanu“ i dobijemo dojam da moramo glumiti nekakvu usiljenu sreću upravo na te dane. Nismo ponekad svjesni da postoje ljudi koji su za Božić unesrećeni. A zaboravljamo da upravo na Božić postoji netko kome je potrebna naša ljubav – je li riječ o siromahu, bolesnom djetetu, starcu ili starici koji su usamljeni, da li je riječ o nekom unesrećenom na bilo koji način, beskućniku ili pomoć nekoj obitelji u kojoj vlada obiteljsko nasilje. Toliko postoji puno prostora za djelovanje – da doista, ja kao kršćanin nekoga razveselim i razveseljavam ne samo za Božić nego i sve dane u godini. Božić bi nam trebao pomoći kako kvalitetnije živjeti svoje kršćanstvo, kako nositi svoje životne križeve i tako produbljivati svoj odnos prema Bogu. I takvo življenje evanđelja moralo bi se snagom Božje milosti koja u nama djeluje protegnuti na sve dane u godini. Ona nas osposobljava da i u najtežim situacijama vlastitoga života učinim hrabar iskorak prema Bogu i njegovoj ljubavi i budem onaj istinski „ludi“, „otkačenjak za Krista“, spreman u svakom trenutku vlastitoga života, bez ikakvoga ograničenja činiti dobro drugima. To je snaga Božje milosti, to je snaga Božića.

To je snaga velike Božje ljubavi koja u nama djeluje. Vjerujem da sam već u nekoliko prigoda znao napisati poznatu rečenicu njemačkoga teologa isusovca Karla Rahnera da „kršćanin XXI. stoljeća mora biti mistik ili ga uopće neće biti“. Znači, riječ je o nadosjetnom iskustvu Apsolutnoga koje se osjeti na duhovnoj razini, ali toj duhovnoj razini predhodi velika dimenzija egzistencijalne borbe. Otajstvo Božića, složenost teškoća u kojima se Isus rodio kao Druga božanska Osoba daju svakome kršćaninu dodatnu snagu i smisao da se bori za svoju vjeru kroz duboku molitvu, preispitivanje svoje vjere, čitanje, istraživanje, kvalitetan rad na sebi, razna druga osobna egzistencijalna pitanja. Božić ima „široku lepezu“ koja nam može pomoći kako i na koji način dublje i bolje živjeti svoj kršćanski život i na temelju toga života postići život vječni. Jer – kvalitetan kršćanski život jest predanje, vlastitoga života Bogu. I iz toga predanja dolaze kvalitetni duhovni rezultati – smrt grijehu, a život Bogu i njegovoj milosti. A na nama je da iz upoznavanja Božića u njegovoj složenosti i slojevitosti, ali opet dubokoj jednostavnosti djelujemo kršćanski.

Pavle Primorac