Hrvatski Fokus

Sloboda Hrvatskoj Republici Herceg Bosna!

 
 
Još jedna obljetnica nepostojećeg mira, nepravednog (ne)mirovnog sporazuma potpisanog pod prijetnjom oružja svjetskog policajca. I ništa novo. Samo se broje, i njegovi tvorci legalizatori genocida i istrjebljivači hrvatskog naroda u bosanskohercegovačkim zidom podijeljenoj BiH obilježavaju ga. A zapravo obilježavaju legalizaciju, do tad u povijesti nezabilježenog slučaja, genocida. I ne samo na jednom beha prostoru, več je dat signal i drugoj, tada muslimanskoj, strani da i sa drugim beha teritorijem učini isto. Da i od njega napravi, također, etnički i vjerski čist muslimansko bošnjački prostor.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/i1.wp.com_www.transconflict.com_wp-content_uploads_2014_11_Lord-Ashdown.jpg
I taj muslimansko-bošnjački proces etničko vjerskog čišćenja većeg beha dijela gotovo je pri kraju. Danas 21 godinu poslije potpisivanja silom nametnutog Daytonskog sporazuma BiH je i dalje u ratnom stanju, samo drugim sredstvima. Odstrijel na u Daytonu poniženi i obespravljeni hrvatski narod u oba dijela beha tvorevine, ne prestaje. Gotovo da taj zločin genocida na periferiji Europe i ne čudi, zbog toga što je i samim tim Holbrookovim, mirnodopskim zločinom kojeg će povijest odbaciti na svoje smetište i osuditi najkrvavijim zločincem na kraju Dvadestog stoljeća, genocid nad beha Hrvatima bio i planiran. A taj Holbrookov plan genocida nad Hrvatima Srbi i Bošnjaci i realiziraju. Vidljiv je nestanak tog domicilnog beha naroda u oba beha entiteta. Holbrookova, a dijelom i britanskog salvet političara Paddyja Ashdowna, BiH je u ovoj 21. obljetnici genocidnog sporazuma gotovo u lošijem položaju negoli kad su Amerikanci prisilili beha narode da potpišu ono sa ćime se ni jedan od njih tada nije slagao.
 
Danas stoga imamo BiH bez rata ali u ratu, u miru ali u napetom i mržnjom ispunjenom nemiru, u pravdi ali vladavinom nepravde, u jednakosti u kojoj su Srbi i Bošnjaci jednakiji. Imamo BiH kao drugu najsiromašniju zemlju u svijetu, imamo zemlju kao centar islamskog vjerskog radikalizma i srpskog genocidnog separatizma. Dvadeset i jednu godinu poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, kojeg su američki i britanski tvorci odmah "izgubili" i do danas nije pronađen original, imamo BiH kao ruglo svjetske politike, sa malim rezervatima za Hrvate, kao turski i britansko američki pašaluk. Imamo državnu tvorevinu sa više od pola stanovništva nezaposleni, a oni koji rade, Hrvati, kroz nametnute harače i danke u krvi, plaćaju u Federaciji gradnje džamija a u manjem beha entitetu plaćaju slobodu kretanja i življenja.
 
Za hrvatski narod kojeg je Dayton deteritorijalizirao, kako bi zadovoljio tajne beogradske pregovarače beha diobe, današnje stanje gotovo je teže, nesigurnije i za budućnost upitnije od onog iz kakvog i sa kakvim je došao u Dayton, i nakon njega 21. studenog 1995. u Parizu nametnuti sporazum potpisao. Moglo bi se stoga kazati da samo vrijeme odmiče, a BiH izmiče, u konačnici svakom njenom narodu. Ni jedan beha narod ovu tvorevinu, bez ikakvih državnih vrijednosti, zemlja kojom više vladaju stranci i koju na bošnjačkoj rasprodaji pokupovaše Arapi, ne doživljava domovinom. Svakom od njih to je neka rezervna domovina ili neki oblik vikendice. Bošnjacima čak i kao vojarna za obuku islamista ili kao tržnica za rasprodaju zemlje. Bošnjaci su BiH pretvorili u neku agenciju za nekretnine, te se stječe dojam kako čekaju samo da je rasprodaju, ti prodavači, i da je onda napuste i odu tamo gdje več imaju vile i dvorce, od Turske do Irana. A raja kao i u srpskoj agresiji bit će opet ostavljena, te će se opat iz Turske potpisivati, kao što je to činio Alija Izetbegović, neka nova beha dioba.
 
Dayton je naprosto daleko više Bosnu i Hercegovinu, kako to jedan njen narod kaže rasturio, drugi kaže batalio, treći veli dokinuo negoli je uredio. Potvrđuje to njezino današnje stanje mučnog nestajanja. Nestajanja i u današnjoj beha situaciji kada dobitnici u Daytonu slave, Srbi i Bošnjaci, a onaj narod, hrvatski, kojeg su u toj američkoj vojnoj bazi pokrali u pravima, razoružali u onom šta su u Dayton donijeli, teritorij, ne da ne obilježava već i dalje vodi nepravednu borbu protiv Golijata. No taj isti Golijat, Daytonski (ne)sporazum, je prema Srbima i Bošnjacima patuljasti David i gotovo je priznao poraz. Priznao neuspjeh i onoga što je u Daytonu na izgubljeni papir stavio. Zbog toga, zbog vlastitog poraza je i "izgubio" Daytonski sporazum, pa ga sada tumači selektivno kao što je ga diskriminatorski i pravio.
 
U tu nepravdu, što je zapravo proces istrijebljenja Hrvata kao smetnje pravoslavno islamskim sukobljenim interesima na toj europskoj periferiji, čvrsto su upregli i Haaški Tribunal. Tako se danas, u dvadeset i prvoj godišnjoj Daytonskoj BiH, u Haagu sudi Hrvatima za namjeru dijeljenja zemlje. Apsurd kakav je mogao samo Dayton da izmisli i nametne. Sude Hrvatima u Haagu za pokušaj dijeljenja onog što su sami u Daytonu trajno podijelili i još diobom genocid priznali. U Haagu Hrvatima sude u Bosni i Hercegovini i kao zvijeri uhićuju ili kao povratnike ustrijeljuju.
 
U Daytonu je prije 21 godinu ispisana najveća povijesna nepravda kao pravilo vladavine svijetom. No, također vladavina nepravdom i u BiH, što najviše i najteže osjete Hrvati, žrtve te nezabilježene nepravde. Stoga ali i zbog nepodnošljivosti stanja kojeg su daytonisti u prvom redu salvet političar Ashdown, srspki zet Carl Bildt te veliki prijatelj Bošnjaka, iz njemu znanih razloga. Wolfgang Petritsch još više otežao smjenjivanjem hrvatskih demokratskih izabranih predstavnika i tenkovskim upadom u Hercegovačku banku, što je omogućilo Turskoj kojoj je Alija Izetbegović BiH ostavio u amanet da bez ikakva otpora opet politički okupira zemlju i formiranja vehabijsko-mudžahedinskog entiteta, zemlja se mora danas ili sutra, a bolje je danas federalizirati.
 
Svako daljnje čekanje na federalizaciju Bosne i Hercegovine i srpsko bošnjačko opstruiranje tog demokratskog procesa, sve više opravdava utemeljenje i življenje Hrvatske Republike Herceg Bosna i današnje memoiranje njenog rođendana od strane Hrvata. Samo federalizacija BiH od tri federalne nacionalne jedinice hrvatska, bošnjačka i srpska, formula je riješavanja beha jednažbe sa tri nepoznanice. Ako ne postoji nikakva mogućnost zajedničkog života u dvoentitetskoj srpskoj i bošnjačkoj Daytonskoj BiH, a ne samo da ne postoji već sve više zamršava i zapetljava beha politički i nacionalno vjerski čvor, onda jedino moguće rješenje je federacija tri nacionalna entiteta.
 
Federalizacija BiH i danas 21 godinu poslije sramotnog Daytonskog sporazuma može zaustaviti odcjepljenje genocidne Republike srpske, bošnjačko muslimanski unitarizam i centralizam na većem beha dijelu i dakako etničko čišćenje Hrvata na oba entiteta. Najbolji mogući poklon svim beha narodima za dolazeći srebreni pir silom sklopljenog beha braka u Daytonu je trorepubličko entitetska federalizacija BiH u kojoj će narodi u miru živjeti jedni pokraj drugi umjesto današnjeg životarenja jednih s drugim u nepodnošljivoj mržnji, etničkom čišćenju i siromaštvu po kojem je Holbrook-Ashdown-Petritscheva tvorevina druga najsiromašnija europska zemlja. Stoga smrt Daytonskom sporazumu sloboda Hrvatskoj Republici Herceg Bosna, odnosno sloboda Hrvatima, a time i sloboda Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Islamski kršćanofobisti zbijaju redove

HF

Alijino plansko mijenjanje etničke slike

HF

Političke stranke Zelenih utočište muslimanskih doseljenika

HF

Usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...