Opasni uljezi među hrvatskim braniteljima

Tko je autor HNES-ova »Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih nacionalnih vrijednosti i nacionalnog opstanka«?

Svađa između bivših časnika Hrvatske vojske iz Domovinskoga rata i nekih dužnosnika hrvatske države iz dana u dan jača i zaoštrava se. U tu cijelu nepotrebnu svađu uključuju se i neki povjesničari i (ne)profesionalni političari. Osim toga na stranu bivših časnika Hrvatske vojske uključile su se i neke domoljubne udruge i organizacije. Neke svjesno, a većina njih nesvjesno. Tako su 14. studenoga 2016. Hrvatsko nacionalno etičko sudište, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Udruga Macelj 1945., Koordinacija braniteljskih udruga i stradalnika Domovinskog rata, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zagreba, Zajednica udruga prognanih, izbjeglih i iseljenih Hrvata iz Bosanske Posavine i Dokumentacijsko informacijsko središte poslali proglas pod bombastičnim naslovom »Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih nacionalnih vrijednosti i nacionalnog opstanka« u kojem u devet točaka napadaju neistomišljenike. O kakvom se napadu radi, prosudite sami:  

»Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih nacionalnih vrijednosti i nacionalnog opstanka

Podizanjem niza politički motiviranih optužnica protiv hrvatskih vojnih zapovjednika za navodni ratni zločin, Hrvatska je izložena završnom razdoblju specijalnoratovske agresije kojoj je cilj dovršetak dekonstrukcije svih vrijednosnih postignuća hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, na kojima se temelje suvremena hrvatska država i suvremeno hrvatsko društvo. Hrvatske državne i društvene institucije su i ovaj završni udar dočekale potpuno nespremne i nemoćne, kao što su bile nespremne i tijekom višegodišnjeg pripremanja ovog završnog udara. Glavni uzrok ovih dugotrajnih hrvatskih slabosti je u veleizdajničkoj petoj koloni koja pod okupacijom drži ključne institucijske položaje u hrvatskoj državi i hrvatskom društvu.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), koje okuplja sedamdesetak uglednih hrvatskih intelektualaca i domoljuba, prepoznalo je najkritičnija mjesta hrvatskih institucijskih slabosti, pa je HNES, u nekoliko proteklih godina na javnim sjednicama, etički osudio za veleizdaju nekolicinu tada najmoćnijih petokolonaških osoba, među kojima su bili i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade RH. Isto tako HNES je etički osudio i zločinački totalitarni jugokomunistički sustav i njegovu kult osobu J. B. Tita, koji su ideološko i političko ishodište veleizdajničke petokolonaške strukture u Republici Hrvatskoj. Sadašnji završni udar na Hrvatsku i njene vrijednosne temelje samo je nastavak i posljedica naznačenog dugotrajnog veleizdajničkog djelovanja.

Hrvatska se može obraniti jedino ako se otklone uzroci. Stoga od sadašnjih institucija državne vlasti u Hrvatskoj zahtijevamo:

1.   Jasnu i nedvosmislenu osudu progona hrvatskih državljana koje se optužuje ili sumnjiči za ratni zločin temeljem pripadnosti tzv. udruženom zločinačkom pothvatu, te zahtijevamo da im državne institucije Repulike Hrvatske pruže punu pravnu i drugačiju zaštitu i pomoć.

2.   Poduzimanje pravnih i političkih postupaka radi naplate ratne štete od Republike Srbije kao glavnog organizatora i izvršitelja oružane agresije na Hrvatsku.

3.   Podizanje optužnica za ratne zločine protiv osoba kojima je protupravnim političkim pritiscima i dogovorima ratni zločin prekvalificiran u oružanu pobunu te potom aboliran.

4.   Žurni prekid višegodišnje necivilizacijske prakse da se agresorskoj Republici Srbiji prepušta procesuiranje slučajeva ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj. Ova pravna, politička i moralna neciviliziranost posebno se jasno očitovala u sudskoj praksi koja već desetak godina traje u Srbiji na suđenju za ratni zločin koji je počinjen na Ovčari.

5.   Žurno ustrojavanje stručnog multidisciplinarnog i međuresornog tijela koje će utvrditi ishodišta, interese i aktere specijalnoratovskog udara na Hrvatsku te će oblikovati strategiju zaprečavanja i suprotstavljanja.

6.   Žurno smjenjivanje svih osoba koje su u sigurnosnom, pravosudnom i policijskom sustavu, djelovanjem ili pasivnošću, sudjelovale ili pridonosile razaranju hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskih nacionalnih vrijednosti.

7.   Prioritetno poduzimanje međunarodnih pravnih i političkih radnji i mjera za reintegraciju dijelova hrvatskog državnog teritorija (Sveta Gera, Ade na Dunavu, Prevlaka).

8.   Donošenje ustavnog zakona kojim se učinkovito štite vrijednosti hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i prava hrvatskih branitelja.

9.   Stvarno i cjelovito suočavanje sa zločinačkom totalitarnom komunističkom prošlošću u Hrvatskoj, a to prvenstveno znači da se jasno i nedvosmisleno osudi jugokomunistički režim;  da se potpuno dokine totalitarno nasljeđe u javnome životu; da se uputi  javna isprika žrtvama komunističke represije i njihovim potomcima; da se o zločinima jugokomunizma utvrdi objektivna i puna istina te da se preventivno primjenjuje u cjelokupnom javnom životu.«

U samom uvodu ovoga „zahtijevanja naroda“ govori se o tomu kako se protiv Hrvatske vodi specijalni rat, što je istina. Nu, u nastavku proglasa oni koji su su ga sročili, idu korak dalje i tvrde da „Glavni uzrok ovih dugotrajnih hrvatskih slabosti je u veleizdajničkoj petoj koloni koja pod okupacijom drži ključne institucijske položaje u hrvatskoj državi i hrvatskom društvu.“ Da se ne radi o uobičajenim tvrdnjama protiv onih koji i dalje sustavno nagrizaju hrvatsku državu vidi se iz nastavka uvodnog dijela proglasa te se podsjeća javnost na zasluge HNES-a, koji je opravdano osudio te petokolonaše među nama, uz Šveđanina Carla Bildta. I tada slijedi ono zbog čega je i napisan proglas „zahtijevanja naroda“, a očituje se u rečenici: „Sadašnji završni udar na Hrvatsku i njene vrijednosne temelje samo je nastavak i posljedica naznačenog dugotrajnog veleizdajničkog djelovanja.“ Ne kaže se izravno tko stoji iza „završnog udara“ i tko to „veleizdajnički djeluje“, ali se zna na koga se tu misli. Ne misle autori ovoga proglasa na Stipu Mesića, Ivicu Račana, Vesnu Pusić, Zorana Pusića, Vesnu Teršelič, Budimira Lončara ili Ivu Josipovića, nego mi se čini da se tu obračunava s dvojicom povjesničara – Antom Nazorom i Ivom Lučićem.

Ovakav obračun s neistomišljenicima je već u začetku propao. Ovakav napad na dvojicu uglednih domoljub-povjesničara veoma je opasan i nepromišljen potez s dalekosežnim posljedicama. Lako je optuživati neistomišljenike da su udbaši, ali to je preopasno za sve nas. Takvim načinom diskvalifikacije političkih protivnika je čin iz niskih pobuda i privatnih, pojedinačnih interesa. To je loša praksa koja nikomu ne će donijeti dobro. Istodobno, to ide na ruku onim pravim i stvarnim veleizdajnicima, a Ante Nazor i Ivo Lučić to zasigurno nisu. Naprotiv!

U zaglavlju »Zahtijevanja naroda za očuvanje hrvatskih nacionalnih vrijednosti i nacionalnog opstanka« piše da ih traže Hrvatsko nacionalno etičko sudište – Hrvatsko žrtvoslovno društvo – Udruga Macelj 45 – Koordinacija braniteljskih udruga i stradalnika Domovinskog rata – Stožer za obranu hrvatskog Vukovara – Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zagreba – Zajednica udruga prognanih, izbjeglih i iseljenih Hrvata iz Bosanske Posavine – Dokumentacijsko informacijsko središte. Tragom toga poslali smo upit Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i Udruzi udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zagreba (drugi nemaju ni adrese elektroničke pošte) stoji ili iza toga što je tu zapisano, i dosad se nisu oglasili, što je dokaz da je danas moguće progurati svašta na portale.

Zahtijevanja naroda su čisti povijesni termin, koji znači popis zahtjeva upućenih kralju Ferdinandu I. Habsburškomu, koji su bili prihvaćeni na Velikoj narodnoj skupštini u dvorani Narodnoga doma u Zagrebu 25. III. 1848., a oblikovani pod utjecajem ideja hrvatskoga narodnoga preporoda i revolucionarnih previranja diljem Europe. Njihovu je osnovu činio politički program Narodne stranke, naslovljen Želje naroda, formuliran 22. II. 1848. Zahtijevanja naroda sadržavala su 30 točaka. U njima se, budući je u preambuli izražena želja za zadržavanjem zajedničkoga državnopravnoga okvira s Ugarskom, na temelju ravnopravnosti dvaju naroda te u sastavu cjelovite Habsburške Monarhije, zahtijevalo imenovanje Josipa pl. Jelačića Bužimskoga hrvatskim banom i teritorijalno jedinstvo Hrvatske, napose pripajanje Dalmacije i Vojne krajine, što znači da ova HNES-ova Zahtijevanja naroda nemaju nikakve veze s time, nego su jedan opasan presedan i pamflet protiv neistomišljenika i onih koji im smetaju. Što je i dokaz da je HNES izvršio svoju ulogu i sada je postao sam sebi svrhom.  

Pavao Blažević