Hrvatski Fokus
Hrvatska

Ime nepoznatoga dječaka

Zar rod hrvatski stradat mora?

 
 
Velepromet… Užas, strava…
Vrijeme stalo – Nebo šuti.
Gdje dušmana lebdi slava,
Gdje urliče đavo ljuti –
Gdje na zidu ‘‘Slobo’’ piše,
Gdje krik smrtni uši para
Sedamdeset ljudi diše –
Branitelji Vukovara.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/www.hazud_.hr_portal_wp-content_uploads_2016_12_Djecak-u-ratu-232x150.jpg
Sveti Bono i svi sveci
Pogledajte tužnu grupu;
Kom skriviše, netko reci,
Da na srama vise stupu?
U svom gradu svoj znoj lili,
Od postanka mirotvorci.
Ko hrvatski djedi bili
Za Dom spremni – časni borci.
Nema krivnje. Savijest čista,
Tuđu mrvu nisu htjeli.
Učila ih vjera Krista:
Po pravdi se plaća dijeli.
 
Sedamdeset sirotana
Jučer borci, danas ‘ništa’
Sjećaju se sretnih dana,
Slobodice i ognjišta.
Ne. Ne plače duh junaka,
Zar bi junak vrli plako?
Već mrska mu srbošaka
Agresorskog rata pak’o.
Suri orli tuđeg neba
Vukovarska ruše gnijezda,
Srbiju proširit treba,
Nek Petrova zasja zvijezda.
 
Sedamdeset ljudi sluša:
Crna smrt se šulja, ceri,
Pokajanje moli duša
Oko đavla žrtve mjeri.
Četnik Dule, ko hijena
Vreba, hoda, žrtvu traži,
Hladno srce od kamena
Bijednog stvora prijetnjom draži.
Lav obijesni gleda, reži,
Rakije mu nikad dosti,
Krv hrvatsku piti teži,
Nesretnicim’ mrvi kosti.
Sedamdeset mučenika,
Bože, tko je sad na redu?
Kog će klati gladne psine
Da mu živom srce jedu?
 
‘‘Tebe hoću, tebe ne ću,
Danas, sutra, isto ti je.’’
Bocka Dule i popijeva:
‘‘Nema zemlje do Srbije!
Hej bre, momče, hajde vani,
Kog se bojiš, Hrvatino?
Glavu gore, mirno stani
Da ti leglo materino…’’
Usta mladić, ali jao,
Glas nečiji ljuto cvili:
‘‘Ne dirajte mojeg brata,
Smiluj mu se, striko mili.’’
Nogu dragog brace uze
Priljubio uz nju lice,
Jeca, lije gorke suze –
Dijete majke Hrvatice.
Stariji bi bratac išo,
Mlađi nogu pustit neće.
Viknu Dule: ‘‘Nek ti bude
Lepe sreće – sred nesreće.’’
Odahnusmo. Nebu hvala
Ima duše u krvniku.
Savijest ga je prodrmala
Da ne čini zla bijedniku.
 
Ali jao! Božji ljudi –
Pijani se četnik trže:
‘‘Deder mali, mjesto brata
Van izlazi. Brže, brže…’’
Nasta metež, ljudi cvile,
Ajme Bože, pa zar dijete?
Četrnaest tek mu ljeta,
Što činite zvijeri klete?
Stariji se bratac diže
Pred zlikovcem ruke sklapa,
Bracu ljubi, molbe niže,
Niz obraze suza kapa.
‘‘Gospodine, pustite ga,
Cvjetak je tek nježan, mlađan.
Ja ću ići mjesto njega,
On je majčin sinak slađan.’’
–  Bre, zaveži! Dule dreknu
I odvuče žrtvu vani.
Sedamdeset ljudi jeknu,
Ljuta bol im srce rani.
 
Glas urliko: ‘‘Skidaj stvari,
Želim da te vidim gola.
Ne vredi ti brale više
Nevinosti areola!’’
‘‘Nemoj striko, sramota me,
Nikome kriv nisam bio.
Sažaljenja imaj na me,
Mrava nisam pogazio.’’
‘‘Skidaj stvari!’’ prolomi se
Srbovraga bijesna dreka.
Plač dječaka orio se
Vrag razori hram čovjeka.
‘‘Boli, striko, boli, jako!
Pustite me… Majkooo, jao!
Nemojte me živog rezat…’’
Anđeo je izdisao.
 
Velepromet… Užas, strava,
Sjećanja se strašna bude –
Slika ružna i krvava…
Čujem roblje – svoje ljude,
Ponavljaju vječni‘‘Zašto
Rod hrvatski stradat mora?
Zar zlikovcu Bog bi prašto
I dao mu rajskog dvora?’’
Slušam krike dječakove
I umirem skupa s njime;
Ubiše ga. Ni sad ne znam
Kako mu je bilo ime.
 
(Napisano prema izjavi Vilima Karlovića, branitelja, koji je prošao svoj pakao u vrijeme srbske agresije u Vukovaru 1991.).
 

Marija Dubravac, Brisbane

Povezani članci

Dok trešnje cvatu

HF

Za Dom spremni!

HF

GLAS-na demo(n)kracija Anke Partizanke

HF

Istanbulska konvencija = rodna ideologija

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...