Svjetionici hrvatske riječi

U Zagrebu održana pjesnička večer Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata

U nizu događanja, koje je udruga protjeranih vojvođanskih Hrvata organizirala prigodom svoje 25. obljetnice, održana je 2. prosinca u Kulturnom centru u zagrebačkoj Dubravi i pjesnička večer. Bila je to jedinstvena prilika zagrebačkoj publici, ali i brojnim protjeranim Hrvatima iz svoga zavičaja tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća da u jednoj večeri čuju pjesme hrvatskih pjesnika iz Srijema, Bačke i Banata. Od pjesnika su nastupili Lajčo Perušić, Zvonimir Nemet i mlada pjesnikinja – amaterka Tatjana Ćaćić iz Golubinaca, prof. Đuro Vidmarović održao je predavanje o pjesništvu iz Srijema, Bačke i Banata, a cijelu večer uveličali su svojim nastupom „Zwizde“, ženski vokalni ansambl koji njeguje tradiciju šokačkih Hrvata. Napraviti izbor pjesama prigodom 25. Obljetnice nije bio jednostavan zadatak, no cilj je bio da se čuje za što više zavičajnih pjesnika, kako onih poznatih tako i pjesnika – amatera koji uvijek pišu s ljubavlju o zavičaju.

Zwizde

Voditelj pjesničke večeri Zlatko Žužić podsjetio je na samom početku, među ostalim, na sve one članove Zajednice koji više nisu živi, a među njima i na poznatog Slankamenca Ivana Bonusa, jednog od njezinih utemeljitelja. Snimak na kojem recitira svoju pjesmu „Ej, kad bi…“ i zatim pjeva, publiku je vratio u vrijeme dok je bio živ i uživao recitirajući i pjevajući o svome kićenom Srijemu. Nakon toga, veličanstvena izvedba pjesme „Pismo moja dozovi mi diku“ ženskoga vokalnog ansambla „Zwizde“ oduševio je prisutne i vratio ih u stvarnost, nakon čega je uslijedilo kraće ali vrlo informativno predavanje hrvatskog književnika, povjesničara i likovnog kritičara prof. Đure Vidmarovića. Govorio je o hrvatskom pjesništvu u Srijemu, Bački i Banatu, a poimence je izdvojio i neke pjesnikinje i pjesnike koje je nazvao „svjetionicima hrvatske riječi“, što se napose odnosilo na one koji čuvaju i njeguju hrvatski jezik izvan svoje matične domovine. Među njima je spomenuo preč. Marka Kljajića, Jasnu Melvinger, Petka Vojnića Purčara, Aleksu Kokića, Antu Sekulića, Tomislava Žigmanova, Milovana Mikovića, Lajča Perušića, Ljubicu Kolarić Dumić, Đuru Palaića, Miroslava Slavka Mađera i druge.

Glavni dio pjesničke večeri započeo pjesmama iz Banata

Potom je uslijedio glavni dio pjesničke večeri u kojemu su pjesme čitali pjesnici Lajčo Perušić i Zvonimir Nemet, autor knjige „Slankamen – tak'og sela nigdi nema“ Zvonimir Pažin, te Bojana Poljaković (predsjednica Mladeži Bačke i Srijema), Daniela Šutija i Tatjana Ćaćić iz Mladeži Bačke i Srijema.

U prvom dijelu pjesničke večeri pročitane su najprije dvije pjesme iz Banata. Riječ je o pjesmi Ivana Baranjeka iz Pančeva „I kada nas ne bude bilo“ i Franje Berovića iz Vršca „Uzvraćena ljubav srce preporodi“. Nakon Banata, voditelj Zlatko Žužić pozdravio je Bačku i bačke Hrvate podsjetivši prisutne da je njihova neprekidna borba za očuvanjem svoje riči, tradicije i korijena koji su oduvijek vezani uz Hrvatsku danas vjerojatno žešća nego ikad prije. Dio večeri posvećen njima započeo je pjesnik rodom iz Subotice, a s adresom u Zagrebu Lajčo Perušić sa svojom pjesmom „Duboko u zemlji Bačkoj“, a potom su pročitane pjesme: „Bačka Hrvatska“ Alekse Kokića, „Lamentacija Hrvata“ Luke Štilinovića, „Daljina zove“ Tomislava Žigmanova i „Ako se ikad vratim na ravnice“ Ante Sekulića. Prije negoli je započeo sremački dio pjesničke večeri, pročitane je pjesma „Ode čilaša“ Ivana Andrašića iz Sonte, koju je vrlo izražajno pročitala Bojana Poljaković, i „Božićna pjesma“ Mare Švel-Gamiršek, pjesnikinje iz Srijemske Mitrovice koja je pripadala krugu književnica „Ženskog šokačkog pisma“. Osim navedenih, publike se te večeri mogla upoznati i sa pjesničkim stvaralaštvom Milovana Mikovića (s pjesmom „Saranio bi je ko caricu“), č. s. Blaženke Rudić, Josipa Dumendžića Meštra, Željka Šeremešića, Vinka Juzbašića, Jasne Melvinger, Marije Tomšić-Im, Branke Jagić (koja je svoju pjesmu „Tragu ljubavi za rodnu grudu“ posvetila Jurju Lončareviću), Biljane Portner i drugih.

Poezijska šetnja Srijemom

Poezijsku šetnju Srijemom započeli su Slankamenci, Zvonimir Pažin koji je svojim scenskim nastupom govoreći tekst koji je sam napisao, prisutnima oživio slike Srema kakav je nekada bio. Nakon njega, Danijela Šutija, porijeklom iz Slankamena, pročitala je pjesmu „List“ također Slankamenke Anice Bartulac. Potom je šetnja u sremačkom tonu nastavljena po Rumi, Inđiji, Kukujevcima, Gibarcu, Beški, Hrtkovcima, Petrovaradinu pa sve do Surčina. Čule su se tako pjesme: „Sjaj u suzi“ posvećena Inđiji od Zvonimira Nemeta, „Na pragu rodne kuće“ Rumljanina Đure Palaića, „Vratit ću se, zemljo“ Kukujevčanke Ljubice Kolarić Dumić, „Ostala sam“ Gibarčanke Anice Pinterović, te pjesme Beščana Mladena Ćavara „Ako vidiš pticu, ti već letiš“ i Beščanke Anđe Jurić „Beška“. Potom su uslijedili pjesnici iz Hrtkovaca „Srijemske uspomene“ Miroslava Slavka Mađera, „Volio bih“ Franje Nilića, te „Oda srijemskoj zemlji“ Miroslava Cakića – Tomlekina. Golubinčanka Tatjana Ćaćić najprije je pročitala svoju pjesmu „Snovi ne lažu“, a potom je pročitala pjesmu također Golubinčana Ilije Žarkovića Žabara „Svima kojih se to tiče“.

„Srijemca slava“

Posebno mjesto na pjesničkoj večeri imao je preč. Marko Kljajić, koji je svojim radom i kao svećenik i kao publicit i književnik zadužio Hrvate napose one u vojvođanskome dijelu Srijema. Njegove pjesme „Ecce homo“ i „Petrovaradinska razglednica“ pročitao je Zvonimir Nemet, a odmah nakon njega uslijedila je pjesma „Volim“ Pavla Pavlovskog, pjesnika iz Surčina, jednom od mjesta u kojemu je preč. Kljajić danas župnik.

Zvonimir Nemet

Finale pjesničke večeri posvećeno je svestranom svećeniku podrijetlom iz Srijemskih Karlovaca, dugogodišnjem petrovaradinskom župniku i ravnatelju svetišta Tekije, koji je u svim svojim djelima svjedočio koliko je volio Hrvatsku i Srijem. Riječ je o Iliji Okrugiću Srijemcu čiju je pjesmu „Srijemca slava“ pročitao Zvonimir Pažin, a potom je pušten snimak poznate starogradske pjesme „Za jedan časak radosti“ u izvedbi Mješovitoga zbora HKPD-a „Jelačić“ iz Petrovaradina, čiji je autor upravo Okrugić.

„Zwizde“ šokačkog sjaja

Pjesničku večer Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata još svečanijom učinile su „Zwizde“, već nagrađivani ženski vokalni ansambl iz Zagreba, koji od 2007. okuplja djevojke iz Bačke i Srijema, ali i Slavonije i Baranje, te ostalih krajeva Hrvatske. Trenutačno ima 15 članica, među kojima su i Bojana Poljaković i Tatjana Ćaćić, sudionice programa Pjesničke večeri Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Cilj im je očuvanje i promicanje šokačke baštine, te su jedinstvena grupa u Republici Hrvatskoj koja se bavi isključivo napjevima prostora na kojima žive šokački Hrvati. Iza nje su brojni nastupi i oni inozemni i oni u Hrvatskoj. Tako je 2012. predstavljala Hrvatsku na Art Adria Festivalu u Seulu, Južna Koreja, gdje su „Zwizde“ izvele samostalni cjelovečernji koncert kao gost koreanskog Ministarstva vanjskih poslova. Godine 2015. objavile su svoj prvi nosača zvuka pod nazivom „Op, lonci, lončići“ u izdanju Croatie Recordsa koji je svojom jedinstvenošću vrijedan etnografski materijal. Album je 2016. bio nominiran za nagradu Porin u katergoriji Najbolji album folklorne i etno glazbe.

Ivana Andrić Penava