Hrvatski Fokus
Kultura

Jedinstveno putovanje kroz vrijeme

Galerija Umjetnina Split slavi 85. rođendan

 
 
Splitska Galerija umjetnina osnovana je 1931., dvadeset i šest godina nakon Moderne galerije u Zagrebu, čime se svrstava među najstarije, a po fundusu koji ima više od 5200 djela pripada među najveće hrvatske umjetničke muzeje i vremenski obuhvaća period od 14. stoljeća do recentne umjetničke produkcije. Uz djela hrvatskih autora, muzej čuva i djela umjetnika s područja bivše Jugoslavije, Italije, Njemačke, Austrije, Francuske, Češke. Ta se raznolikost odrazila na koncepciju izložbe zbirke koja na 2200 m² predstavlja oko 400 umjetnina. Odabir poštuje ukupni galerijski fundus, odnosno stilsku, tematsku i medijsku raznolikost u vremenskom rasponu od skoro sedam stotina godina.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/12/www.galum_.hr_site_assets_files_1062_02_s-1.1000x0.jpg
Izložba zbirke stoga je prigoda za jedinstveno putovanje kroz vrijeme, prostor u kome se može doživjeti neponovljiva avantura umjetnosti. Ideja o formiranju Galerije umjetnina, muzejske ustanove koja bi stručno skrbila o velikom umjetničkom nasljeđu i bila potpora mladom umjetničkom naraštaju, uz veliki zagovor don Frane Bulića, Emanuela Vidovića, dugogodišnjega gradonačelnika dr. Ive Tartaglije, prvi put je javno obznanjena 1908. godine prigodom otvorenja Prve dalmatinske umjetničke izložbe u novoizgrađenom Hrvatskom domu. Dalmatinski namjesnik Nikola Nardelli otkupio je nekoliko djela s izložbe i, kao začetnik buduće Galerije, predao ih ing. Kamilu Tončiću, tadašnjem direktoru Obrtničke škole. Sljedeća dva desetljeća uglavnom su bila usmjerena na prikupljanje umjetnina za buduću Galeriju.
 
Odluku o osnivanju galerije donijela je splitska općina 29. svibnja 1928., no zbog nedostatka sredstava otvorena je 1. prosinca 1931. godine kao Galerija umjetnina Primorske banovine. Galerija je privremeno smještena u iznajmljenu zgradu u Lovretskoj ulici a za direktora je imenovan ing. Kamilo Tončić, kustos je postao Angjeo Uvodić, a reparaterka Cata Dujšin. Izloženo je 300 od ukupno 500 prikupljenih umjetnina, a publika ga je mogla razgledati do 1982. Nakon toga je skinut i tek tridesetak godina kasnije, u obnovljenoj zgradi Stare bolnice, novi je postav otvoren za javnost 9. svibnja 2009. Stalni postav muzeja polazi od arhitekture zgrade kao konteksta i od fundusa iz kojega se izabiru predmeti/radovi koji će na optimalan način zrcaliti sadržaj i prirodu zbirke. Ta dva činitelja – prostor i fundus, polazište su za ideju stalnog postava, dok je razrada muzeološkog koncepta bitna kako bi se izabrani radovi u definiranom prostoru postavili u takav međusobni odnos koji prenosi priču o velikoj temi muzeja.
 
Zgrada u kojoj je danas smještena Galerija umjetnina izgrađena je 1792. prema projektu splitskog graditelja Petra Kurira, a njezina je prvotna namjena bila bolnička. Doživjela je mnoge preinake, današnji vanjski izgled neorenesansnog sloga rezultat je proširenja iz 1872. godine po projektu arhitekta Josipa Slade, kada zgrada dobiva južno krilo i središnji atrij okružen trijemom, a nakon renovacije 1970., prema projektu Vuka Bombardellija, udomila je Muzej narodne revolucije. Godine 2001. Grad Split je zgradu dodijelio na upotrebu Galeriji umjetnina, slijedeći davnu ideju Emanuela Vidovića iz 1930-ih godina. Unatoč brojnim preinakama zgrada je dragocjen primjer arhitekture historicizma u splitskom graditeljstvu 19. st., a kao najstarija splitska bolnica značajna je i u povijesnoj memoriji grada. Kvadratnog je tlocrta, ima prizemlje i jednu etažu te unutarnje dvorište – atrij. Arhitektonska konfiguracija zgrade definira kretanje posjetitelja kružnim tokom unutar svake etaže, što je idealno polazište za muzejske posjetitelje.
 
Stalni postav počinje vrijednim poliptisima Paola Veneziana iz sredine 14. st., Bogorodicom s djetetom iz kruga Blaža Jurjeva, iz prve polovice 15. st., te iznimnim kamenim reljefom Andrije Alešija, nastalim oko 1480. Slijedi izbor slika iz zbirki starih majstora i ikona (192 umjetnine, 220 ikona), što pokazuje s koliko je pažnje i poštovanja autor postava pristupio djelima iz umjetničke baštine. Vremenski skok iz renesanse, baroka i manirizma u umjetnost 19. i 20. st., iako po godinama nagao, vizualno je premošten na posjetiteljima prihvatljiv način. Središnja dvorana, iz koje se postav račva u dva smjera, prikazuje rane skulpture Ivana Meštrovića: Nevinost, 1907.; Portret Ane Trumbić, 1905.; Bijednu Maru, 1905., kao i portrete i pejzaže iz istog razdoblja Mate Celestina Medovića i Vlahe Bukovca. Upravo se u toj dvorani očituju dvije najbitnije odlike postava: da uspijeva uspostaviti dijalog između djela – skulptura i slika, i da se temelji na izboru autora koji su svojim značajem i brojem radova reprezentativni upravo za splitsku Galeriju. To su Meštrović, Medović, Bukovac, a zatim Ivan Rendić, Branislav Dešković, Emanuel Vidović, Marino Tartaglia, Ignjat Job, Juraj Plančić, Ljubo Ivančić… Posebno je važno razdoblje moderne, a brojna antologijska djela tog razdoblja Galerija posjeduje u fundusu.
 
Vrhunskim ostvarenjima Ede Murtića, Koste Angelija Radovanija, Dušana Džamonje, Ive Dulčića, Slavka Kopača, Ferdinanda Kulmera, Ivana Kožarića i drugih autora predstavljena je hrvatska poslijeratna umjetnost. Suvremena umjetnost zastupljena je radovima umjetnika srednje, ali i mlađe generacije: Lovre Artukovića, Borisa Demura, Damira Sokića, Ane Opalić, Nine Ivančić, Gorana Petercola, Edite Schubert, Borisa Bućana, Gorkog Žuvele, Dalibora Martinisa, Viktora Popovića, Siniše Labrovića, Vedrana Perkova… Galerija u fundusu čuva i djela stranih umjetnika 20.st., od kojih posebnu vrijednost imaju radovi Puvisa de Chavannesa, Egona Schielea i Georga Grosza.
 
Okosnicu stalnog postava čini kronološki poredak, ali se u pojedinim pasusima pribjegava medijskim, stilskim i tematskim načelima postava. Tako niz malih skulptura glava pokazuje pojedinačne interpretacije portreta i autoportreta ili samo jajolike forme glave u kiparstvu Vojina Bakića, Branka Ružića, Ljube Ivančića, Marije Ujević… Kao druga tema unutar medija skulpture istaknuta je ženska figura i akt, a predstavljena je radovima u rasponu od Antuna Augustinčića do Ksenije Kantoci. U jednom se segmentu postava grupira niz pejzaža koji ne govore samo o topografiji mjesta, već o likovnim problemima umjetnika – ekspresiji boje i poteza te o kolorizmu u slikarstvu. U pojedinim čvorištima postava uspostavlja se dijalog dvaju ili više djela, koji se zasniva na kontrastu ili na sličnosti djela. Te male 'priče' unutar velike fabule o umjetnosti, pridonose dinamizmu postava i užitku razgledavanja. Pred Galerijom umjetnina predstoji III. faza izgradnje s proširenjem na barokni Bastion Cornaro na sjevernoj strani današnje zgrade, u kojem će biti smješteni prostor za povremene izložbe, čuvaonice i multimedijalne dvorane.
 

Nives Matijević

Povezane objave

BALTES – Crni i Mršavi (3)

HF

Otimači mora

HF

Krovovi Dubrovnika u novom ciklusu

HF

Od zelenog čovjeka do portreta i kolaža

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više