Trinaestoga prosinca 130. je obljetnica znamenita Mažuranićeva govora u Hrvatskomu državnom saboru
Nikad se nije glušio Hervat
od poziva slobode, a ne gluši se ni danas
(Ivan Mažuranić, 1848.)
Pismo namjere gospodinu Velimiru Piškuliću, gradonačelniku Novoga Vinodolskoga
Poštovani,
tragom načelna suglasja gosp. Marinka BULJATA, dopredsjednika GV-a Grada Novoga Vinodolskog, te diskretnih preporuka novljanskih kulturnjaka i, posebice, političkih pravaša, dopustite razmotriti ovo pismo namjere.
1. Nakon gradske velebne jubilarne 200. obljetnice rođenja (11. kolovoza 1814. – 11. kolovoza 2014.), novljanski branitelji-dragovoljci skromnije su obilježili 125. obljetnicu smrti Ivana Mažuranića – Ivše (4. kolovoza 1890. – 4. kolovoza 2015.) u rodnom mu gradu.[1]
2. Međutim, tekuće nas kalendarske godine protežno zatiče i 130. obljetnica (13. prosinca 1886. – 13. prosinca 2016.) znamenita Mažuranićeva govora u Hrvatskom državnom saboru, od kojega se oprašta vrlom domoljubnom (o)porukom (v. moto spomen-obilježja).
Glede spomenute obljetnice nukamo da se – tragom Mažuranićeva slobodarskog zaziva (v. moto) – u sklopu dojduće radne sjednice Gradskog vijeća (prethodno) organizira svečana Akademija.
3. Program bi, dakako, bio posve prigodan. Naime, nakon polaganja vijenca na spomen-kući „Bratje Mažuranići“, u Gradskoj vijećnici – uz prigodna slova – predlaže se kraće predavanje:
SUVREMENA HRVATSKA PRED MAŽURANIĆEVOM I TUĐMANOVOM OSTAVŠTINOM
4. Spomenuti je naslov, uz ino, ponukan znakovitim nadnevkom (13. prosinca). Naime, osim što se „naš Ivša“ oprašta s Hrvatskim saborom, tim nadnevkom obilježen je i zemni rastanak s predsjednikom Tuđmanom.
5. S tim u svezi, glede dramatične (završne) etape nacionalno-političke integracije Hrvatske, ako ikad, potrebno je kontekstualizirati Mažuranić-Tuđmanovu (zaboravljenu) ostavštinu.
6. Ovom prilikom, isto tako – tragom ranije pobude[2]– Grad Novi Vinodolski mogao bi poduprijeti prijedlog glede:
(a) uvedbe „Dana sjećanja na Ivana Mažuranića“ (29. rujna, dan njegova ubanjenja) u Hrvatskom saboru (čiji je bio i predsjednik) i
(b) podizanja spomen-obilježja u Banskim dvorima (sjedište Hrvatske vlade), gdje je stolovao ban pučanin IVAN MAŽURANIĆ (1873.-1880.) – „utemeljitelj moderne hrvatske nacije.“
7. Na taj način, makar i skromno, još jedared, prisjetili bismo se „stožerne osobe hrvatske povijesti“ (Radoslav Katičić), koja posebnu pozornost iziskuje glede spomenute dramatične (završne) etape nacionalno-političke integracije.
8. Sve u svemu, usprkos kratkoće vremena, trebamo biti zaufani glede nam naumljene zadaće, posebice u ozračju Mažuranićeve (aktualne) poruke
U OVOJ ZEMLJI, AKO JE PRODAMO, NE ĆE KOSTI NAŠE MIRNO POČIVATI!
Unaprijed zahvalni, uz harne pozdrave
Bilješke:
