Hrvatski Fokus
Feljtoni

VB i Habsburška Monarhija (7)

Ugarsko shvaćanje liberalizma i demokracije bilo je usko i restriktivno

 
 
Robert William Seton-Watson bio je istaknuti britanski političar mlađeg naraštaja, škotskog podrijetla, koji je poznavao i shvaćao Austro-Ugarsku Monarhiju i njezine nacionalne probleme. Rođen je u Perthshireu 1879., a umro 1951. na otoku Skye na zapadnoj obali Škotske. Obrazovao se u Winchesteru i Oxfordu. Diplomirao je 1902. Iste godine objavljena je njegova monografija o Maksimilijanu I. (Maximilian I, Holy Roman Emperor, London, 1902.) kojom je 1901. osvojio Stanhope Historical Essay Prize. Godine 1903. u Londonu je objavljen Seton-Watsonov prijevod djela Ferdinanda Gregoroviusa The Tombs of the Popes. Međutim, to nisu bila njegova prva djela. Godine 1898. u razdoblju kada je napuštao Winchester i pripremao se za Oxford napisao je mnogobrojne pjesme koje su objavljene pod naslovom Scotland for Ever! and other Poems (Edinburgh, 1898.). Godine 1903. napustio je Englesku i otišao na studij u Pariz i Berlin. Godine 1905. došao je u Beč s namjerom da napiše povijest Austrije od stupanja na prijestolje Marije Terezije (1740.). U zimskom semestru 1905./1906. bio je student Sveučilišta u Beču i pohađao predavanja iz opće povijesnih i književnih tema. O tom razdoblju njegova života iscrpni se podaci nalaze u djelu Gertrude Schopf Die österreichische-ungarische Monarchie und Seton-Watson (Beč, 1953.).
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/www.myartprints.co_.uk_kunst_martin_mytens__Empress-Maria-Theresa-of-Austria.jpg
Carica Marija Terezija
 
Odnosi između Austrije i Ugarske u predaneksijskom razdoblju bili su obilježeni sukobljavanjem Franje Josipa I. i ugarskog parlamenta, jer je ugarski parlament nastojao uvesti mađarski jezik kao službeni u vojsci u Ugarskoj. Ugarsko shvaćanje liberalizma i demokracije bilo je usko i restriktivno. Franjo Josip I. je, iskoristivši svoja kraljevska prava, raspustio ugarski parlament i pod prijetnjom uvođenja općeg prava glasa prisilio u Ugarskoj vladajuću Nezavisnu stranku na odustajanje od spomenutog zahtjeva. U Ugarskoj je reafirmiran stari izborni sustav, dok su u Austriji prvi izbori na temelju općeg prava glasa održani 1907. Poput mogih austrijskih političara Seton-Watson je vjerovao da opće pravo glasa može ublažiti nacionalne razlike i razvrstati stranke na bazi socijalnih interesa. O austrijskoj izbornoj reformi iz 1907. rekao je da je ona autentično nastojanje za reduciranjem rasnih trvenja na minimum (The Future of Austria-Hungary and the Atitude of the Great Powers, London, 1907). Seton-Watson je prvi put posjetio Ugarsku tijekom izbora u svibnju 1906.
 
Dr. Karl Renner upozorio ga je na postojanje drugih nacionalnosti u Ugarskoj, odnosno na kompleks nacionalnih problema. Naučivši različite jezike koji se govore u Monarhiji, Seton-Watson najprije započinje objavljivati članke o Austro-Ugarskoj u listu The Spectator pod pseudonimom Scotus Viator. Poput svojega suvremenika W. E. Steeda pokušao je otkriti raison d’etre Habsburške Monarhije. Istraživanje je započeo odbacivanjem tvrdnje Palackoga da je Austro-Ugarska samo diplomatska potreba. Umjesto toga razloge za postojanje Monarhije našao je u zemljopisu i povijesti. Smatrao je da Dunav daje zemljopisno jedinstvo Carstvu, a da mu povijesnu sankciju daje slijed događaja od kada su Turci stekli uporište u Europi. U knjizi The Future of Austria-Hungary nastojao je dokazati da je Monarhija europska potreba te poreći tvrdnju da će se raspasti nakon smrti Franje Josipa I. Težio je dokazati da je opstanak Monarhije poželjan i sa stajališta drugih velikih sila. Uz tvrdnju da je održanje Monarhije poželjno i za Francusku i Veliku Britaniju iznio je teoriju zajedničku mnogim intelektualcima, poput Luisa Eisenmanna i Andréa Cheradamea. Bio je uvjeren da je Monarhija potrebna za održanje ravnoteže među velesilama te da britanske interese na Balkanu najbolje jamči savez između Austro-Ugarske i Italije. U Monarhiji je vidio prepreku pangermanizmu, čiji bi se ciljevi, nagovijestio je, mogli ostvariti samo njezinom aneksijom od Njemačke. Mnogo realniju prijetnju od pangermanizma Seton-Watson vidio je u panslavizmu. Smatrao je da će se Austro-Ugarska naći u najvećoj pogibelji ako se Rusija ikad pomiri sa svojim nacionalnostima.
 
Bio je osvjedočen da Austro-Ugarska ima povijesnu misiju obrane jednakih prava i sloboda naroda pod njezinom zaštitom. Habsburgovce je držao braniteljima europske kulture među narodima jugoistočne Europe. Čvrsto je zastupao mišljenje da bi zamjena Austro-Ugarske slavenskom federacijom pod ruskom zaštitom nanijela ozbiljan udarac zapadnoeuropskoj civilizaciji. Ali prije nego što Austro-Ugarska započne svoju misiju među narodima jugoistočne Europe, postojao je velik problem koji je trebalo riješiti. Bio je to problem južnih Slavena, podijeljenih između Austrije, Ugarske, Osmanskog Carstva te Kraljevina Srbije i Crne Gore. Rješenje južnoslavenskog pitanja bilo je toliko važno za budući razvoj Monarhije i Balkana da je Seton-Watson svoju knjigu The Southern Slav Question and the Habsburg Monarchy (London, 1911), posvetio austrijskom državniku koji će posjedovati osobita svojstva i hrabrost potrebne za njegovo rješenje. Bitnim preduvjetom za to držao je ujedinjenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca pod jednom vladom. Pritom je odbacivao sugestiju da bi ta vlada trebala biti vlada Petra Karađorđevića, jer trijumf svesrpske ideje ne bi doveo samo do preokreta odnosa među velikim silama u korist Rusije nego bi također bio poguban za europsku kulturu i koban udarac progresu i modernom razvoju na Balkanu. Međutim, južnoslavensko ujedinjenje je predstojalo i bilo je samo pitanje hoće li se ostvariti unutar Austro-Ugarske ili izvan nje.
 
Sa Steedom je dijelio uvjerenje da će se Austro-Ugarska raspasti pod unutarnjim i stranim pritiskom ako ne zamijeni dualistički sustav federalističkim, u kojem bi i južni Slaveni našli svoje mjesto. Glavna prepreka takvu rješenju bio je snažan otpor Mađara prema emancipaciji nemađarskih nacija u Ugarskoj. U evoluciji Seton-Watsonovih političkih stajališta bila je važna spoznaja da je u Mađarskoj na vlasti oligarhija koja nemađarskim narodima ne želi priznati pravo na slobodu i jednakost. U djelima The Future of Austria-Hungary and the Attitude of the Great Powers (London, 1907.) i Racial Problems in Hungary (London, 1908.), Seton-Watson govori o sudbini Austrije i Ugarske nakon mogućeg raspada Monarhije. Njegova predviđanja bila su začuđujuće točna.
 
Ustvrdio je da bi se u slučaju destrukcije Carstva Ugarska našla izložena teritorijalnim posezanjima susjeda, Srba i Rumunja, dok bi Austrija bila sigurnija, s obzirom na zaštitu Njemačke. Seton-Watson je u navedenom djelu dao izvrsnu povijesno-politološku analizu, kojom je austrougarske vlasti nastojao odgovoriti od aneksije, predočujući im taj postupak kao otvaranje Pandorine kutije, iz koje bi se mogla iznjedriti mnoga nepredvidljiva zla, pa čak i propast Monarhije. Ujedno se zauzeo za održanje Monarhije, upozorivši europsku javnost i političare da će njezin nestanak otvoriti put velikonjemačkom ekspanzionizmu, a zacrtao je i neke od glavnih smjernica budućih njemačkih prodora na Istok, u Prvome i Drugome svjetskom ratu.
 
(Nastavak slijedi)
 

Zoran Grijak, www.matica.hr Hrvatska revija 4, 2004.

Povezani članci

Jugokomunistički zločini nad Hrvatima (2)

HF

Ante Ciliga – div iz Šegotića (3)

HF

Političari skloniji nestanku nego opstanku (4)

HF

Hrvati su ugroženi u Hrvatskoj! (3)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...