Božo: Nije Orepić rekao što je rekao

Napadom na Ustavni sud, Most je ustvari izvršio napad na Plenkovića, opasniji nego na Karamarka

To sam i mislio: nije naime Vlaho Orepić problem u slučaju „Ustavni sud“, već Božo Petrov. Nije ministar unutrašnjih poslića, već Predsjednik Hrvatskog sabora i vođa neznano, je l' postojeće, je l' nepostojeće stranke(?) o kojoj se malo i ništa zna, pa niti njena formalna stranačka struktura, tko su članovi famoznog „Nacionalnog vijeća“ i slično. (Možda da nam to otkrije MUP ili Ministarstvo uprave, ili pravosuđa?) Dakle evo kako je predsjednik Hrvatskog sabora komentirao izjavu-poruku ministra Orepića: prvu, da je „poruka koju takav sastav Suda šalje najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske"; drugu , „kako je „vrijeme da (kolektivno, svi, o.a) podnesu ostavku“.

"Znam da bi se želio napraviti sukob između dviju političkih opcija unutar Vlade, ali nažalost to ne će ići. Predsjednik Vlade Andrej Plenković je rekao da Ustavni sud kao institucija ne bi trebao biti meta napada. Moram upozoriti cijelu javnost da Vlaho Orepić, kada je prozvao, prozvao je pojedince unuta Ustavnog suda. Druga stvar je što bi Ustavni sud volio dobiti metu kao što je Vlaho Orepić, da se dovode u pitanje Vlaho Orepić ili Ustavni sud", izjavio je Petrov u Saboru. "Poenta je cijelog upozorenja bila od strane ministra unutarnjih poslova da je upitno zaslužuju li određeni pojedinci biti dio jednog takvog ključnog tijela u Hrvatskoj", dodao je. Naglasio je da je Ustavni sud ključno tijelo i da bi članovi tog tijela trebali zadovoljiti jako dobre moralne i etičke kriterije kako bi građani imali povjerenja u te institucije.

"Tko je narušio dignitet, je l' ga narušio ministar koji je upozorio da postoje određeni pojedinci koji se lažno predstavljaju u javnim ustanovama ili su dignitet jednog takvog Ustavnog suda narušili oni koji su glasovali za takve ustavne suce?", upitao je Petrov. (Prema www.direktno.hr. 9. 12. 2016.) Tipično mostaški objašnjava Petrov kako Orepić nije rekao što je rekao te, kao predsjednik Hrvatskog sabora drži građane maloumnim bedacima. Isto, u nešto blažoj formi, malo ljepše upakirano, valjda „za pod bor“, ponavlja i u nedjelju 11. 12. 2016. Orepić također govori kako je on mislio „na jednoga čovjeka“ – a nije, naravno, tako govorio.

Prvo: ministar unutarnjih poslova brine se o represivnom sustavu, a izvan je pojedinačnih slučajeva, čak u pravilu treba šutjeti i kad policija uhiti najgoreg kriminalca, a ona, zatim DORH o tome javno istupaju tek kad ga uhite. Ne prije, zbog stotine pravnih razloga, a mogao bi i pobjeći.

Drugo, ako zna za pojavu kriminala, onda ga prijavljuje, a ako se radi o „najvećoj opasnosti za nacionalnu sigurnost“, u „ključnoj institiciji (B.P.) kao što je Ustavni sud, onda je tu i Predsjednica Republike i VONS, itd.

Treće, da ne okolišam, ovaj napad na Ustavni sud zapravo je napad na Andreja Plenkovića i HDZ, iznutra iz „suradnje“, tj. „koalicije“ i najviše podsjeća na „slučaj Karamarko“. Ustvari je od njega gori jer taj je „potaknuo“ jedan „imuni“ saborski zastupnik, a ovaj „suradnički“ ministar.

Četvrto, dok je zakon (ustavni) o izboru ustavnih sudaca takav ima ga se poštovati. I točka. On inače „ne valja“ samo zato što svojedobno Most nije uspio ugurati i svoje kandidate u njega. Da jest – bio bi dobar i mostašima. Govori se kako se jedan ustavni sudac „krivo predstavljao“, a po svemu je i predmet obrade. Zar bi bio bolji Mostov kandidat koji je promijenio identitet, dio identiteta u zrelim godinama, naime prezime? Što je „trun“, a što je „greda“ u „krivom predstavljanju“, pitanje je sad?

Peto, tri ministra, Ranko Ostojić i nasljednik Vlaho Orepić u dvije vlade nisu bili u stanju još uvijek, odnosno cijeli sustav pronaći nalogodavce, pa čak ni „crtaće“ famozne „svastike“ na Poljudu, a to je itekako veliko pitanje nacionalne sigurnosti. U temeljima ruši na naoko banalnom nogometu državu i pruža dokaz njenim neprijateljima i izvana i iznutra kako je ovdje na djelu „fašizacija“. Kakav ustavni sudac ma bio, dokaže li se i kriminalac, ovo je po Hrvatsku sto puta opasnije. Uvodi neki oblik građanskog rata – zasad virtualnoga – pri čemu „oni“ nastoje i herbicidima pokazati kako smo to „mi“. Kako bilo, ovim se društvo rasijeca na „mi“ i „oni“. Ma kakva korupcija, ona je takoreći „prirodna pojava“ svih društva od krapinske pećine do danas, a u tzv. „tranzicijskim“ poglavito – i nije nikakav ideološki rasjed, ponajmanje specifični. Tek u slučaju kad se i od nje napravi ideologija, pa počne služiti kao batina, umjesto da se s njom obračunava.

Šesto, kako bi rekao predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov „u trenutku kad je“ Orepić rekao što je rekao, a laže kako nije, još ga i on brani, mora otići. Ili mostaši ustvari ruše Plenkovića, a o daljnjoj svađi – kakvo zajedništvo – da ni ne govorimo. Nazirem li ja to pokušaj „Vlade suradnje“ između Mosta i „novog“ SDP-a i ostataka njegove koalicije s Krešom Beljakom kao ministrom „spoljnih dela“, a s Ivanom Pernarom kao ministrom propagande? Svašta se nadaje. A reforme, ma dajte.

Tomislav Gradišak